I Kr-65/2002-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-65/02-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Vesne Vrbetić, Damira Kosa i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. B. zbog kaz. djela iz čl. 83. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2002. godine broj K-49/91 (Kv-747/01), u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. D.B. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Okružnog suda u Zagrebu od 6. travnja 1992. godine broj K-49/91 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. srpnja 1999. godine broj I Kž-351/92, D.B. je osuđen zbog kaznenog djela otmice iz čl. 48. st. 2. KZRH i dr. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest godina i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. ožujka 1991. godine, pa nadalje.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u KZ T. (l. 100-101), čije je izvršenje prekinuto za vrijeme od 60 dana rješenjem suca izvršitelja Županijskog suda u Zagrebu od 20. ožujka 2002. godine broj I K-I-302/02, koje je osuđenik dostavio uz dopunu zahtjeva.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, s dopunom, podnio je osuđenik i navodi da je za vrijeme izdržavanja kazne bio teško obolio na želudac, ali mu zbog toga, kao ni zbog smrti oca, koji je umro 1999. godine, kazna nije snižavana.

Dana 1. prosinca 2001. godine da je sklopio brak s D.G., koja ima dvoje djece i on ih je zbrinuo u okviru svojega doma, time da mu je supruga sada trudna, a radi se o rizičnoj trudnoći, pa joj je potrebna njegova pomoć, a njegov pastorak mlt. R.G. rođen 1987. godine je invalidna osoba, nesposobna za samostalan život, kojega je potrebno svakog dana voditi u školu i ići po njega, te provoditi dodatne aktivnosti, kao što su to govorne vježbe, a što njegova majka, supruga osuđenika, sada ne može činiti, jer po preporuci liječnika mora strogo mirovati.

Zahtjevu i dopuni zahtjeva je priložio odgovarajuću dokumentaciju.

Dostavljajući osuđenikov zahtjev, Županijski sud u Zagrebu je predložio da se on odbije, a negativna su i mišljenja županijskog državnog odvjetnika (l. 120-121) i Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Točno je to da je osuđenik narušenog zdravlja, zbog čega je i bio podvrgavan odgovarajućim liječničkim tretmanima (l. 80), a što je bilo poznato sudovima, kao što je bila poznata činjenica smrti njegova oca koji je umro 1999. godine (l. 79), pa to nisu nove okolnosti, budući da su bile predmetom ocjene Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom ranijeg osuđenikovog zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne (l. 78, 97).

Nova je okolnost to što je osuđenik sklopio brak s D.G. dana 2001. godine (l. 103), koja iz ranijeg braka ima dvoje djece: kćerku I. rođenu 1983. godine, koja je završila srednju školu i nije zaposlena, te sina R. rođenog 1987. godine koji je mentalno retardiran te je ostvario osobnu invalidninu (l. 106, 115-117). Točno je i to da je supruga osuđenika D. trudna i da joj je liječnik odredio strogo mirovanje, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije.

Međutim, navedene okolnosti iako nove nisu takvog značaj da bi očito dovele do blaže osude sve da su postojale i sudovima bile poznate u vrijeme suđenja.

Naime, osuđenik je počinio brojna i teška kaznena djela za vrijeme izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci i to u vrijeme kada je bio pušten preko vikenda kući, s kojeg se nije vratio (l. 2-42, 43-51, 59), a on je i specijalni povratnik, tako u odnosu na kaznena djela silovanja.

Osim toga, njegovom pastorku R., koji ima invalidsku mirovinu treba pomoći i njegov otac (l. 106), ali i nezaposlena punoljetna sestra, koja, jednako tako, može i treba pomoći svojoj majci u kućanskim poslovima, a ne da bi zato bila nužna nazočnost osuđenika.

Stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 414. ZKP za izvanredno ublažavanje kazne, pa je zahtjev osuđenika, s dopunom zahtjeva, trebalo odbiti kao neosnovan na temelju čl. 416. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 16. svibnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.