Legislator Case Law & Legislation
Pp J-2329/2019-16 AI generated

Court finds defendant guilty of public order disturbance for kicking a structure and shouting at a worker.

Case Number Pp J-2329/2019-16
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Municipal Court in Split convicted the defendant of a public order disturbance for kicking a metal structure and shouting at a construction worker. The court determined that the defendant's actions occurred in a public place and caused visible discomfort to citizens, satisfying the elements of the offense under the Law on Offenses against Public Order and Peace. Consequently, the court imposed a fine of 530 kuna, reduced by the time spent in police custody, and ordered the payment of procedural costs.

Legislator headnote

AI generated

čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira; čovjek koji na javnom mjestu na naročito drzak i nepristojan način narušava javni red i mir krivi se za prekršaj.

Keywords

AI generated
public order disturbance public place kicking structure shouting at worker fine imposition custody offset procedural costs

Cited Legislation

AI generated
čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira
odvjetnik u S., radi prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, povodom optužnog prijedloga podnijetog od strane PU Splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, pod brojem: 511-12-23-50-395/19 od 16.
čl. 2. Zakona o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje
Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u svezi sa čl. 2. Zakona o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje, pa se okrivljeniku temeljem istog propisa
čl. 40. st. 1. 2. Prekršajnog zakona
Temeljem čl. 40. st. 1. 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme uhićenja po policiji od dana 16.
čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona
Temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan preostalu novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem.
čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona
Temeljem odredbe čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom naplatiti prisilnim putem.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Solinu

Broj: 20 Pp J-2329/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu, po sutkinji Slavki Kodžoman uz sudjelovanje zapisničarke Ines Jakšić u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Ž. Š. kojeg brani M. Š. odvjetnik u S., radi prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, povodom optužnog prijedloga podnijetog od strane PU Splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, pod brojem: 511-12-23-50-395/19 od 16. kolovoza 2019. godine, nakon provedenog žurnog postupka dana 19. rujna 2019. godine,

presudio je

Okrivljenik Ž. Š., OIB: … sin D. i majke M. dj. Z. P., rođen …. g., s prebivalištem u S., V. V. …, pekar, zaposlen sa mjesečnom plaćom od oko 5.000,00 kuna, oženjen, otac dvoje djece, državljanin RH, prekršajno nekažnjavan,

kriv je

što je dana 16. kolovoza 2019.god. oko 12,00 sati u S., na adresi D. R. …, ispred stambene zgrade, na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir tako što je kada je oštećeni V. M., izvodio radove na vanjskom dijelu ugostiteljskog objekta udario nogom u metalnu konstrukciju te vikao riječima „Nećete raditi ovdje, nemate dozvole za radit, nemate pravo radit“,

dakle, remetio javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način,

čime je okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u svezi sa čl. 2. Zakona o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje, pa se okrivljeniku temeljem istog propisa

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 530,00 (petstotinatrideset) KUNA, a što je protuvrijednost od 140,00 DEM, odnosno 71,58 eura.

Temeljem čl. 40. st. 1. 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme uhićenja po policiji od dana 16. kolovoza 2019. godine u 12,35 do dana 16. kolovoza 2019. godine u 16,30 sati kao 300,00 kuna novčane kazne te je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u iznosu od 230,00 kune a što je protuvrijednost od 31,00 eura.

Temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan preostalu novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem.

Ukoliko okrivljenik u ovom roku uplati dvije trećine izrečene preostale novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

Temeljem odredbe čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

PU Splitsko dalmatinska, I Policijska postaja Split, pod brojem: 511-12-23-50-395/19 od 16. kolovoza 2019. godine podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja opisanog u izreci ove presude.

Okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret te je nadalje izjavio da je on vlasnik poslovnog prostora u stambeno poslovnoj zgradi na adresi D. R. …, a prostor da se nalazi u prizemlju te stambene zgrade te su radnici počeli sa izvođenjem radova tako što su postavljali metalnu konstrukciju ispod balkona i na balkon zgrade čiji je on vlasnik i tako da zatvaraju pristup u njegov poslovni prostor, a oni koji izvode te radove imaju poslovni prostor do njegovog poslovnog prostora te je ispod njegovog balkona trebalo biti slobodan prolaz, da on nije narušavao javni red i mir te nije vikao, samo da im je rekao da oni nemaju pravo na to, da je on vlasnik poslovnih prostora i da mu oni to ne mogu zagraditi. Osoba koja se u optužnom prijedlogu navodi kao oštećenik V. M. da nije izvodio radove već neki drugi radnici i on da se tim radnicima obratio, ali nikakvim nasiljem ili grubim ponašanjem, već da im je rekao da nemaju pravo izvoditi radove na njegovoj imovini te je stajao tu odnosno pružao pasivni otpor te je udario nogom u metalnu konstrukciju jer je stavljao istu na zgradu čiji je on vlasnik, a nije mu dao suglasnost za to kao ni drugi suvlasnici, a M. nije vlasnik niti suvlasnik zgrade.

U dokaznom postupku ispitan je svjedok oštećeni V. M., svjedoci D. S. i N. Š., te je u dokazne svrhe pročitan izvadak iz zemljišne knjige do 02. travnja 2018., suglasnost za zatvaranje terase ugostiteljskog objekta na adresi D. R. …, S., Ministarstva državne imovine od 02 studenog 2018, prijava problema komunalnog reda od 16. kolovoza 2019., zapisnik građevinske inspekcije od 16.08.2019., foto zapis mjesta događaja, dopis tvrtke T. pravnoj osobi K. d.o.o. od 23. kolovoza 2019., dostavnica o primitku dopisa od 28. kolovoza 2019., izvješće o uhićenju za okrivljenika, naredba o određivanju mjere opreza te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je razvidno da okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan.

Svjedok oštećeni V. M. oštećeni je u svom iskazu naveo da njegova teta ima u vlasništvu poslovni prostor u stambenoj zgradu u S., D. R. … i on da u tom poslovnom prostoru obavlja ugostiteljsku djelatnost već skoro 9 godina te da su odlučili zamijeniti postojeći štekat odnosno zatvorenu terasu te su skinuli panel ploče i željeznu konstrukciju i htjeli su zamijeniti novima jer su postojeće dotrajale te je došao okrivljenik i vikao na njega da nema pravo izvoditi te radove, da nema dozvole i udario je nogom o metalnu konstrukciju. Na pitanje branitelja okrivljenika kako se zove teta koja je vlasnica poslovnog prostora izjavljuje da se ona zove N. M., njegova majka i njezin suprug da su brat i sestra, on da to nije znao sve do nedavno da je Ž. Š. vlasnik poslovnog prostora u navedenoj zgradi na adresi u S., D. R. ... Na upit branitelja izjavio je da on nije rekao da je vlasnik navedenog poslovnog prostora već da ga je napao govoreći mu da on tu nema što raditi te prilikom izvođenja tih radova da se ukopavao u fasadu zgrade u D. R. …, a na upit branitelja da li ima suglasnost zgrade za postavljanje te konstrukcije na fasadu zgrade svjedok je naveo da ima suglasnost većine stanara stambene zgrade, da je ista kod njegovog odvjetnika te da mu za izvođenje tadašnjih radova gospodin Ž. Š. nije dao suglasnost, na poseban upit branitelja da se izjasni sa kime ima zaključen ugovor o zakupu zemljišta na kojem postavlja i zatvara štekat i tko mu je dao taj ugovor ili suglasnost, navodi da je to dobila firma „K." d.o.o. od Ministarstva državne imovine te na upit da li ima građevinsku i lokacijsku dozvolu za izvođenjem radova na štekatu izjavljuje da ima te da će njegov odvjetnik dostaviti sudu sve dozvole.

Svjedok D. S. je u svom iskazu naveo da je on komunalni redar G. S., da su navedenog dana u ured na rivi zaprimili prijavu da se izvode neovlašteno građevinski radovi na jednom štekatu ispred lokala u S., u ulici D. R. na broju … te da su kolega M. Ć. i on otišli na mjesto događaja da vide da li se radovi izvode na javnoj gradskoj površini. Kad su došli, stupili su u kontakt s osobom koja im je rekla da on izvodi te radove za potrebe lokala, odnosno da uređuje štekat te su ga pitali da li ima odgovarajuće dozvole od vlasnika objekta, a da se radi o stambenoj zgradi koja je u vlasništvu Republike Hrvatske te da im je taj gospodin rekao da ima dozvole i da će im ih dostaviti njegov odvjetnik te je nazvao svog odvjetnika koji im je dao na uvid potrebnu dokumentaciju, te su utvrdili da nije na javnoj gradskoj površini te shodno tome nisu imali elemenata za postupanje jer da jest javna gradska površina trebalo bi imati odobrenje nadležnog tijela gradske uprave za izvođenje radova. Na mjestu događaja zatekli su okrivljenika i pretpostavlja osobu oštećenika, između njih je bilo verbalne prepirke i okrivljenik je osporavao pravo i legalnost izvođenja radova govoreći da tu neće raditi, da nemaju dozvole, te je ta verbalna prepirka bila od strane okrivljenika usmjerena u cilju onemogućavanja izvođenja radova, odnosno da isti nemaju pravo izvoditi radove, a kada su vidjeli da se situacija ne smiruje onda su odlučili da treba pozvati policiju i kolega je nazvao policiju. Na mjestu događaja da su bili radnici koji su izvodili radove, kolega i on, i da je bilo još ljudi koji su sjedili ispred susjednog lokala te je bilo povišenih tonova.

Na upit branitelja okrivljenika da se svjedok izjasni je li u nadležnosti komunalnog redara G. S. postupanje po prijavi kad određena osoba izvodi radove na fasadi više stambene zgrade na način da se nešto postavlja na toj fasadi i buši itd., svjedok je naveo da da prema njegovim saznanjima za izvođenje radova suvlasnici odnosno njihovi upravitelji međuvlasnički to uređuju, a njima da je bitno da nema reklame jer ako je reklama onda trebaju dobiti odobrenje nadležnog tijela gradske uprave. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedoku je li za izvođenje radova na čvrstom objektu potrebna lokacijska dozvola, svjedok je naveo da se ne može izjasniti, ali ako je javna gradska površina da mora imati odobrenje nadležnog tijela.

Na upit zamjenice punomoćnika gdje se okrivljenik nalazio, svjedok je izjavio da je bio ispod natkrivenog dijela stambene zgrade u blizini spornog štekata te da je bilo u blizini još ljudi.

Svjedokinja N. Š. je u svom iskazu navela da se kritične zgode nalazila ispred ulaza u stambenu zgradu u S., D. R. …, te je vlasnik caffe bara V. M. postavljao metalnu konstrukciju ispred caffe-bara, odnosno dva radnika su izvodili te radove te da je došao okrivljenik te vikao govoreći „Nećete ovdje raditi, nemate pravo raditi“, te pritom udario nogom u metalnu konstrukciju dva puta.

Na upit branitelja okrivljenika svjedokinji da li su dva metalna stupa postavljena unutar gabarita zgrade, svjedokinja je navela da su stupovi postavljeni ispod nadstrešnice zgrade u U. D. R. …, te da su ispod nadstrešnice oko pola metra te da je okrivljenik udario u stup koji nije bio fiksiran i nije bio zavaren. Na upit za zamjenice punomoćnika da li se nakon udarca u stup isti pomakao svjedokinja izjavljuje da se isti pomakao jer nije bio zavaren i da je postojala šansa da padne.

Na daljnji upit zamjenice punomoćnika svjedokinji kakva je bila komunikacija između okrivljenog i oštećenika i drugih radnika, svjedokinja je navela da je bilo vike i galame, odnosno povišenih tonova te da ju je to uznemirilo, posebno lupanje u stup koji nije bio fiksiran, a da u zgradi živi oko 15 djece, a u tom trenutku bilo je više ljudi u blizini te su se svi okupili oko mjesta događaja te su se digli sa svojih mjesta i gledali što se događa.

U završnoj riječi punomoćnica oštećenika je navoda da je iz izvedenih dokaza nesporno, a na temelju suglasnih iskaza svjedoka, utvrđeno da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret te je njegovo ponašanje u riječima i djelima kod ostalih građana očito izazvalo osjećaj uznemirenosti i neugode, dok je također prema oštećenom bio neugodan i drzak, iz čega se zaključuje da se počinio opisani prekršaj upravo na način koji mu se stavlja na teret u optužnom aktu. Obrana okrivljenika koncipirana je pretežno na isticanju prigovora iz građansko pravne sfere, što nije predmet ovog postupka niti su imovinsko pravne nesuglasice između okrivljenika i suvlasnika i korisnika prostora u stambenoj zgradi D. R. … u nadležnosti rješavanja ovog Suda. Za ovaj postupak odlučno je jedino jesu li ostvarena sva obilježja prekršaja a ne postoji li pravo oštećenika na izvođenje radova jer sve i da je izvođenje radova nedopušteno to okrivljeniku ne daje za pravo da uznemirava građane. S obzirom da su komunalni redari i policija koja je intervenirala zaključili da je ponašanje okrivljenika protivno zakonu, očito je da ne stoje navodi da je isti pružao tzv. pasivan otpor, štitio svoju imovinu ili javnu površinu kako navodi u obrani.

U završnoj riječi branitelj okrivljenika je naveo da ponašanje koje se stavlja na teret okrivljeniku nema obilježje prekršaja iz čl.

6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ne radi se o javnom mjestu, budući je okrivljenik bio na privatnom prostoru koji je u njegovom suvlasništvu, a na kojem je tzv. oštećeni izvodio radove bez ikakvih dozvola nadležnih gradskih tijela i bez suglasnosti suvlasnika zgrade na kojoj su ti radovi izvođeni. Također, okrivljeni konkretne prigode nije postupao na naročito drzak i/ili nepristojan način, niti je vrijeđao građane, a niti je narušavao njihov mir, već je samo tvrdio da se radi o prostoru u njegovom suvlasništvu na kojem tzv. oštećeni M. nema pravo izvoditi bilo kakve radove, niti za to ima potrebne dozvole i suglasnost.

To s uostalom potvrdili svi saslušani svjedoci, da je okrivljeni upravo to govorio a ne nešto drugo. Konstrukcija tj. stupovi u koje je okrivljeni udario nogom su se nalazili unutar gabarita zgrade u S., D. R. … (ispod balkona), koji se nalazi u suvlasništvu okrivljenika, i to baš ispred njegova dva poslovna prostora koja se nalaze u prizemlju navedene zgrade na udaljenosti svega metar, te je legitimno postupanje tuženika da takvim ponašanjem štiti svoje vlasništvo od nasrtaja trećih osoba, te takvo postupanje predstavlja dopuštenu samopomoć koja je po zakonu dopuštena te nikako ne može imati obilježje prekršaja koje se okrivljeniku stavlja na teret.

Točno je da se u biti radi o imovinsko pravnom sporu, odnosno o nezakonito izvođenim radovima od strane tzv. oštećenog, međutim, okrivljeni nije postupao samovlasno već je tražio intervencije od svih nadležnih državnih tijela, pa tako od komunalnih redara G.S. građevinske inspekcije, upravitelja koji upravlja navedenom zgradom, te umjesto da ga isti zaštite i da legalno provode propise te tzv. oštećenom zabrane radove makar u prostoru ispod balkona zgrade u njegovom suvlasništvu) isti su se stavili na stranu tzv. oštećenog te mu rekli da nastave sa izvođenjem radova a de facto okrivljenog onemogućili da ostvari svoja prava mjerom opreza kojim mu se zabranjuje pristupanje prostoru u njegovom vlasništvu.

U ostalom tzv. oštećeni tijekom postupka nije u spis dostavio suglasnost suvlasnika zgrade D. R. … za izvođenje radova na prostoru i fasadi njihove zgrade, već je štoviše okrivljeni u spis dostavio dopis T. d.o.o od 23.08.2019. kojim je u ime suvlasnika navedene zgrade zatražio od investitora da uspostavi prijašnje staje uklanjanjem metalnih stupova u prolazu ispred zgrade, odnosno na fasadu iste, a također tzv. oštećeni nije dostavio niti lokacijsku dozvolu ili drugo odobrenje nadležnih tijela G. S. kojim bi bio ovlašten graditi navedenu građevinu odnosno izvoditi radove na navedenoj lokaciji, Izostanak navedenih suglasnost i dozvola i odobrenja ne može nadomjestiti suglasnosti Ministarstva državne imovine koje nije nadležno za takve stvari.

U svakom slučaju prekršaj kako je koncipiran optužnim prijedlogom, a koji se okrivljenom stavlja na teret, ne ože kao objekt zaštite ne može imati zaštitu izvođenja radova u vanjskom dijelu ugostiteljskog objekta, za tim udaranje nogama u metalnu konstrukciju niti u verbalno obraćanje riječima nekome tko nema pravo izvoditi radove i tko nema dozvole za izvođenje radova i određenih objekata, da on to ne može činiti, jer to ne predstavlja nikakvo protupravno ponašanje niti će može podvesti pod pojam naročito drskog i nepristojnog postupanja, a u svakom slučaju ne može imati za posljedicu narušavanje javnog reda i mira građana. Okrivljenik je u spis dostavio dokaz da je on suvlasnik zgrade u S., D. R. …, iz provedenih dokaz da je nedvojbeno utvrđeno a se događaj zbio ispod terase na prostoru u gabaritima navedene zgrade koja je u njegovom suvlasništvu, te da je okrivljenik samo tražio od investitora tzv. oštećenog (da ne izvodi radove bez potrebnih dozvola i odobrenja), to nije naročito drsko i nepristojno ponašanje a niti ože imati za posljedicu narušavanje javnog reda i mira građana.

Stoga branitelj okrivljenika smatra da okrivljenik svojim postupanjem nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret jer nije postupao samovlasno ni protupravno u svakom slučaju imao pravo na dopuštenu samopomoć, a također bi u primjenu mogao doći institut krajnje nužde, jer okrivljenik na drugi način nije mogao zaštiti svoja prava koja je inače štitio na legalan način obraćanjem nadležnim tijelima, koji su se očito stavili u službu tzv. oštećenog te nisu postupali zakonito. Konačno, okrivljeni nikada ranije nije bio prekršajno kažnjavan, ima dvoje djece i obitelj koju uzdržava te u njegovom postupanju nije bilo nikakvih otegotnih okolnosti, a postoji čitav niz olakotnih koje sud treba uzeti u obzir, stoga se predlaže okrivljenika osloboditi od optužbe, jer djelo nije prekršaj i neka dokaza da je počinjen. U završnoj riječi okrivljenik je naveo da se pridružuje navodima iznijetim u završnoj riječi svog branitelja te da je njegovo obraćanje prethodne prigode bilo istim tonom glasa kao u ovoj sudnici te da je štitio svoje vlasništvo.

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalima dokazima sud smatra utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret, a kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci ove presude.

Odredbom čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti onaj tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane i narušavajući njihov mir.

Naime nesporno je da se okrivljenik predmetne prigode nalazio ispred stambene zgrade u S., u U. D. R. …, gdje je oštećeni V. M. kao investitor izvodio radove na vanjskom dijelu ugostiteljskog objekta, postavljajući metalnu konstrukciju te je okrivljenik i sam priznao da je tom prilikom osporavao izvođenje tih radova navodeći da za to nemaju pravo, te da je udario nogom u metalnu konstrukciju, ali poriče da bi pritom vikao ili svojim ponašanjem remetio javni red i mir.

Iz suglasnih iskaza ispitanih svjedoka oštećenika V. M. te svjedoka D. S. i N. Š., čije iskaze je sud prihvatio kao vjerodostojne ocjenjujući ih jasnim, uvjerljivim, decidiranim i u bitnome suglasnim, nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik tom prilikom vikao riječima „Nećete radit ovdje, nemate dozvole za radit, nemate pravo radit“, te da je udarao nogom u metalu konstrukciju i da se sve to događalo u nazočnosti većeg broja ljudi te pored radnika i oštećenog V. M., da su to vidjeli i čuli komunalni redari koji su došli po dojavi na intervenciju, svjedokinja N. Š. te više građana koji su sjedili u susjednom lokalu te su se kako je iskazala svjedokinja N. Š., podigli sa svojih mjesta i okupili oko mjesta događaja i gledali što se događa, pa je nedvojbeno da je okrivljenik takvim svojim ponašanjem narušio javni red i mir uznemiravajući građane i narušavajući njihov mir, a ovaj Sud nije ovlašten utvrđivati dopuštenost izvođenja građevinskih radova jer je to predmet imovinsko pravnih sporova a sve da je i izvođenje navedenih radova nedopušteno to ne daje za pravo okrivljeniku da svojim ponašanjem uznemirava građane.

Nesporno je da se predmetni događaj dogodio ispred stambene zgrade koja po svojoj prirodi nije javno mjesto ali koja u konkretnom slučaju ima obilježje javnog mjesta jer su se posljedice djela prekršaja reflektirale u javnosti, s obzirom na činjenicu da je događaju bilo prisutno više građana.

Slijedom provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik dana 16. kolovoza 2019.god. oko 12,00 sati u S., na adresi D. R. …, ispred stambene zgrade, na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir tako što je kada je oštećeni V. M., izvodio radove na vanjskom dijelu ugostiteljskog objekta udario nogom u metalnu konstrukciju te vikao riječima „Nećete raditi ovdje, nemate dozvole za radit, nemate pravo radit“.

Okrivljenik je predmetne prigode na navedenom mjestu koje u konkretnom slučaju predstavlja javno mjesto iz već obrazloženih razloga, na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir jer je vikao i udarao nogom u metalnu konstrukciju iskazujući pri tome naročitu upornost, a sve u prisutnosti više građana što je nesumnjivo kod istih izazvalo osjećaj uznemirenosti i nelagode, pa je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik opisanim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te ga je trebalo proglasiti krivim i izreći mu odgovarajuću kaznu.

Sud je u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku korigirao činjenični opis predmetnog prekršaja na način kako je to sada navedeno u izreci presude, čime je činjenični opis usklađen s rezultatima postupka, a navedenim izmjenama nije povrijeđeno načelo identitet optužbe i presude jer je u presudi obuhvaćen isti prekršaj kao i u optužbi.

Prilikom odmjeravanja prekršajne sankcije sud na strani okrivljenika kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da do sada nije bio prekršajno kažnjavan, dok posebnih otegotnih okolnosti nije bilo, pa mu je izrekao novčanu kaznu u iznosu od 530,00 kuna kako je to navedeno u izreci ove presude, smatrajući ovako izrečenu kaznu primjerenu težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenika, te držeći da isti u buduće neće činiti ovakve ili druge prekršaje.

Okrivljeniku je na temelju čl. 40. st. 1. 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu uračunato vrijeme uhićenja po policiji od 16. kolovoza 2019. godine u 12,35 do dana 16. kolovoza 2019. godine u 16,30 sati kao 300,00 kuna novčane kazne te je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u iznosu od 230,00 kune a što je protuvrijednost od 31,00 eura.

Okrivljenik je upozoren da ukoliko u roku određenom u izreci ove presude uplati dvije trećine izrečene preostale novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.138. Prekršajnog zakona, te je isti trošak izrečen u paušalnom iznosu određen s obzirom na trajanje i složenost postupka te imovno stanje okrivljenika.

U Solinu, 19. rujna 2019. godine.

Zapisničarka

Sutkinja

Ines Jakšić, v.r.

Slavka Kodžoman, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 dana dostave pismenog otpravka presude, Visokom Prekršajnom sudu u Zagrebu, a putem ovog Prekršajnog suda, te se ista podnosi u dva istovjetna primjerka, bez sudske pristojbe.

Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troška prekršajnog postupka drugostupanjskog suda kada donosi odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, a koji troškovi će se u slučaju žalbe odmjeriti u paušalnom iznosu u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ 18/13).

DOSTAVITI:

okrivljeniku, branitelju okrivljenika, ovlaštenom tužitelju, u spis

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

Ines Jakšić