Rev-1980/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1980/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gaisparini, Augusta Husinec, Vladimira Drakulić i Stanislava Plazonić, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja: 1. V. dr. Š., 2. V. J.,

3. V. A. M., 4. V. mldb. D., svi iz R., zastupani po zajedničkom punomoćniku B. D., odvjetniku iz R., protiv tuženika RO R. C. R., OOUR Održavanje cesta, R., kojeg zastupa Z. V., odvjetnik iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 9. siječnja 1991. br. Gž-1998/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 20. srpnja 1990., br. P-3135/87, u sjednici održanoj dana 17. prosinca 1991. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Revizija tužitelja se prihvaća, te se presuda Okružnog suda u Rijeci broj Gž-1998/90 od 9. siječnja 1991. godine i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3135/87 od 20. srpnja 1990. godine preinačavaju i sudi:

"Tuženik je dužan, pored iznosa dosudjenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-3135/87 od 20. srpnja 1990. godine, platiti tužiteljima:

1. prvotužitelju i iznos od dinara 9.000 na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i iznos, od dinara 27.000 na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti;

2. drugotužiteljici i iznos od dinara 2.700 na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i iznos od dinara 15.000 na ime naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti;

3. trećetužiteljici i iznos od dinara 2.700 na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i

4. četvrtotužitelju i iznos od dinara 2.700 na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove,

sve sa zateznom kamatom od 20. srpnja 1990. godine do isplate po stopi u visini eskontne stope koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Hrvatske uvećane za 20%, a obračunate primjenom komformne metode, u roku od 15 dana".

II. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljima trošak cijelog postupka u iznosu od dinara 18.770, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Rijeci broj Gž 1998/90 od 9. 1. 1991. godine odbijene su žalbe tužitelja i potvrdjena je prvostepena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3135/87 od 20. VII., 1990. godine, kojom su djelomično odbijeni tužbeni zahtjevi za naknadu nematerijalne štete.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio javni tužitelj.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora jesu zahtjevi za naknadu nematerijalne štete zbog tjelesne povrede. U reviziji je sporno da li dosudjeni iznosi naknade nematerijalnih šteta koje su tužitelji pretrpjeli - za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti - predstavljaju pravične novčane naknade.

Prema odredbi čl. 200., Zakona o obveznim odnosima (Z00), za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i za strah i naruženost sud će, ako nadje da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu (stav 1.) s tim što će pri odlučivanju o njezinoj visini voditi računa o značenju povrijedjenog dobra i o cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (stav 2.).

Navedene mjerodavne odredbe materijalnog prava, po ocjeni ovog revizijskog suda, sudovi prvog i drugog stupnja pogrešno su primijenili kada su djelomično odbili tužbene zahtjeve za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.

Utvrdjene činjenice relevantne za odredjivanje visine naknade ovih šteta - pobliže navedene u razlozima prvostepene i drugostepene presude i, posebno, da je od momenta zadobivanja tjelesnih povreda (lipanj 1987. godine) pa do dana donošenja sudske odluke proteklo više od tri godine - opravdavaju da se visina naknade svih šteta svim tužiteljima dosudi u visini zatraženih iznosa.

Primjena kriterija iz st. 2. čl. 200. Z00 opravdavala bi dosudjivanje novčanih naknada i u višem iznosu, ali kako je sud vezan zahtjevom stranaka (čl. 2. st. 1. ZPP), to se ove naknade nisu mogle dosuditi u većem iznosu.

Na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, ovaj je revizijski sud pazio po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i utvrdio je da ove povrede u postupku nema.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP, presudjeno kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st.

2. u vezi čl. 154. st. t. i čl. 155. ZPP.

U Zagrebu, 17. prosinca 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.