Rev-x-805/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 805/14-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Š. iz B., sada na adresi B., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. G. iz Z., zastupanog po punomoćniku J. L., odvjetniku u Z., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa založnog prava, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-10198/11-2 od 10. srpnja 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1191/07-48 od 16. ožujka 2011. ispravljena rješenjem poslovni broj P-1197/07-51 od 11. svibnja 2011., u sjednici održanoj 7. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-10198/11-2 od 10. srpnja 2012. i presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1191/07-48 od 16. ožujka 2011. ispravljena rješenjem poslovni broj P-1197/07-51 od 11. svibnja 2011. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Općinski sud u Sesvetama je presudom poslovni broj P-1191/07-48 od 16. ožujka 2011. ispravljenom rješenjem poslovni broj P-1197/07-51 od 11. svibnja 2011. odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva naložiti brisanje založnog prava koje je uknjiženo temeljem Ugovora o kreditu od 20. listopada 1992. pod brojem Z-265/94 i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul.1035 k.o. B. kakvo je bilo prije provedbe spomenutog ugovora o kreditu tako da se briše pravo zaloga uknjiženo u korist tuženika na tim nekretninama za kredit odobren tuženiku u iznosu od 56.000 DEM u protuvrijednosti u HRD po srednjem tečaju NBH s rokom otplate od tri mjeseca, te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove.

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 30.000,00 kuna.

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž-10198/11-2 od 10. srpnja 2012. odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu pred izmijenjeno vijeće na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 53 Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ostvaren je revizijski razlog apsolutno bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Navedeni razlog postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Pobijana presuda sadrži proturječne razloge o žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), a koji se tiču predmeta spora u ovoj parnici zbog čega je sud propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama, a u dijelu u obrazloženja u kojemu se sud izjasnio o žalbenim navodima postoji i proturječnost u razlozima presude.

Sudovi su pošli od toga da je u vrijeme zaključenja ugovora o zajmu od 20. listopada 1992. te u vrijeme donošenja rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama br. Z - 265/94 kojim je dozvoljena uknjižba prava zaloga na nekretninama tužitelja, založno pravo bilo regulirano odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) te Zakonom o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje ZIP) i Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/092 – dalje: ZOO).

U konkretnom slučaju predmet spora kako je definiran u tužbi je brisanje upisa založnog prava na nekretninama pa za prosudbu valjanosti ove uknjižbe dolaze u primjenu odredbe čl. 61. st. 2. i 64. st. 1. ZOVO kao i odredbe čl. 251. b., c. i d. ZIP-a, odnosno pravna pravila iz paragrafa 36., 37. i 39. bivšeg Zakona o zemljišnim knjigama (dalje ZZK) koji je u primjeni pozivom na Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91).

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova stranke su sklopile ugovor o zajmu 20. listopada 1992. kojim su u toč. III. Ugovora ugovorile da zajmoprimac (tužitelj) daje zajmodavcu (tuženiku) garanciju za povrat zajma i to u nekretnini te dozvoljava da se do isplate iznosa zajma iz toč. II. Ugovora kao i iznosa kamate iz toč. II. Ugovora zasnuje založno pravo zajmodavca na nekretnini zajmoprimca i kao takvo upiše u zemljišnim knjigama.

U toč. V. Ugovora zajmoprimac se obvezao u svrhu ispunjenja ugovorne obveze iz toč. III. Ugovora zajedničkim prijedlogom sa zajmodavcem kod nadležnog suda pokrenuti postupak osiguranja uknjižbom založnog prava u korist zajmodavca kao vjerovnika na nekretnini zajmoprimca kao dužnika i to odmah po potpisivanju ugovora.

Utvrđeno je da je Općinski sud u Sesvetama – Zemljišnoknjižni odjel pod brojem Z 265/94 dozvolio uknjižbu prava zaloga na nekretninama tužitelja i to za iznos odobrenog zajma iz zaključenog ugovora o zajmu, s time da je dozvola uslijedila na temelju ugovora o kreditu od 20. listopada 1992. i založne izjave od 20. listopada 1994.,

Prema tome, iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama slijedi da je u konkretnom slučaju uknjižba dozvoljena primjenom pravnog pravila iz paragrafa 39. bivšeg ZZK koje predviđa uknjižbu temeljem privatne isprave. Za rješenje spora je odlučno je li privatna isprava na temelju koje je izvršen upis ništava.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev za brisanje ovakvog upisa, sa proturječnim obrazloženjem glede predmeta spora te glede prigovora ništavosti ugovora na temelju kojega je izvršen zemljišnoknjižni upis, zbog čega presudu nije moguće ispitati.

Na ove proturječnosti je tužitelj ukazao u reviziji.

Tužitelj je naime u tužbi tražio brisanje založnog prava (…), ali je tijekom parnice preinačio tužbu tako što je (po čl. 191. st. 1. ZP) podneskom od 3. svibnja 2005. uz postojeći tužbeni zahtjev istakao i zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu od 20. 10. 92. pod brojem Z-265/94 zaključen između stranaka ništav“. Ovaj podnesak je predan punomoćniku tuženika na ročištu 25. veljače 2009., tuženik se nije usprotivio preinačenju tužbe i u nastavku postupka je sud raspravljao uz ostalo i o ništavosti predmetnog ugovora.

Nižestupanjski sudovi su međutim u nastavku postupka očito previdjeli da je došlo do preinake tužbe. Prvostupanjski sud nije presudom odlučio o tome je li ugovor na temelju kojega je izvršen upis ništav, a nije se ni u obrazloženju presude izjasnio od kakvog je značenja valjanost isprave na temelju koje je izvršen upis.

Drugostupanjski sud je pak u obrazloženju presude naveo da se pitanje ništavosti isprave na temelju koje se vrši upis u zemljišnim knjigama ne utvrđuje u zemljišnoknjižnom postupku nego samo u parničnom postupku, a da prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka time što se sud nije izjasnio o navodima tužitelja da je upis založnog prava izvršen na temelju ništave privatne isprave. U presudi je nadalje navedeno da prvostupanjski sud nije trebao po službenoj dužnosti utvrđivati ništavost predmetnog ugovora zbog razloga iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima, jer da je za valjanost zemljišnoknjižnog upisa odlučno stanje u trenutku samoga upisa.

Iz navedenog slijedi da je i drugostupanjski sud propustio utvrditi što je predmet ovoga spora. Pored toga, sve da tužitelj i nije preinačio tužbu te istakao zahtjev za utvrđenje ništavosti spornoga ugovora, sud je bio dužan odlučiti o ništavosti ugovora kao o prethodnom pitanju, jer je tužitelj iznio obrazložene tvrdnje o ništavosti, a ta okolnost je odlučna za rješenje ovoga spora.

Time je sud počinio apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Napominje se da navedena apsolutno bitna povreda odredaba postupka nije otklonjena time što je prvostupanjski sud nakon donošenja presude, uvidjevši pogrešku, odlučio razdvojiti predmete u odnosu na zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog upisa i u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništavim ugovor.

Zbog iznijetih razloga je valjalo ukinuti nižestupanjske presude po čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U ponovljenom postupku će sud otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba postupka te odlučiti o ništavosti Ugovora o kreditu od 20. listopada 1992. kao o prethodnom pitanju. Ako odluči da sam ne rješava ovo prethodno pitanje prekinut će postupak do okončanja parnice po tužbi za utvrđenje ništavim ugovora, te u ponovljenom postupku odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva za brisanje založnog prava.

Zagreb, 7. siječnja 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.