Criminal court reclassifies murder as cruel murder due to prolonged torture despite defendant's insanity defense.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia allowed the prosecutor's appeal to reclassify the defendant's act from simple murder to cruel murder. Although the defendant was found legally insane, the court determined that his prolonged and intense torture of the victim demonstrated a subjective intent to inflict extreme suffering. Consequently, the court modified the first-instance ruling to apply the aggravated charge of cruel murder.
Legislator headnote
AI generatedčl. 34. st. 1. i 2. toč. 1. KZRH; čl. 58. st. 1. OKZRH; čl. 481. st. 1. ZKP: Even if a perpetrator acts under a state of insanity, the act may still constitute a crime of cruel murder if the objective severity and subjective intent to inflict prolonged suffering are evident.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-87/1997-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Vesne Vrbetić, Milana Gudelja i Katice Jelić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Z. B., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 3. veljače 1997. broj K-88/96-12, u sjednici održanoj 9. travnja 1997., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se rješenje prvostupanjskog suda u pravnoj oznaci djela tako da se djelo činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja pravno označuje kao kazneno djelo ubojstva iz koristoljublja iz čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH, pa se za to djelo okr. Z.B. temeljem čl. 58. st. 1. OKZRH i primjenom čl. 481. st. 1. ZKP izriče sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.
U ostalom nepobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje se rješenje prvostupanjskog suda.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 58. st. 1. OKZRH. Uz primjenu čl. 481. st. 1. ZKP okr. Z.B. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH, činjenično opisanog u izreci tog rješenja izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi.
Ujedno je odlučeno da troškovi kaznenog postupka padnu na teret proračunskih sredstava.
Protiv tog rješenja državni odvjetnik podnio je žalbu zbog povrede kaznenog zakona i predloženo da se pobijano rješenje preinači u pravnoj oznaci djela tako da se radi o kaznenom djelu ubojstva na okrutni način iz čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH.
Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa u smislu čl. 360. st. 2. ZKP stavio je prijedlog da se žalba uvaži, jer je u svojim razlozima utemeljena.
Žalba je osnovana.
U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud okrivljenikovu kriminalnu djelatnost pogrešno pravno označio kao djelo ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH, jer se u konkretnom slučaju radi o kvalificiranom ubojstvu iz čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH počinjenog na okrutan način.
Kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela u izreci prvostupanjskog rješenja, ali i iz razloga obrazloženja toga rješenja, okrivljenik je nakon što je uz prijetnju nožem doveo oštećenu I.M. pred oltar Crkve Sv. M.M., udarcima šake i metalnog raspela oborio na pod, a zatim je nogama obuvenim u cipele i metalnim raspelom udarao po glavi i tijelu tako dugo dok se je ona micala i kako sam priznaje u svojoj obrani, smatrajući da je u oštećenici sotona, gazio ju i tukao dok je nije usmrtio. Nesporno je utvrđeno tijekom postupka da je oštećenica zadobila po glavi i cijelom tijelu nebrojeno zaista teških ozljeda od kojih je na istom mjestu i umrla.
Također je nesporno da je okrivljenik sve to učinio u stanju neuračunljivosti izazvane trajnom duševnom bolešću - paranoidnom shizofrenijom.
Objektivni učin kaznenog djela, kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, evidentno ukazuje, da je žrtva bila izložena teškoj patnji i mukama koje su prelazile okvire redovnih kod lišavanja života.
Činjenica da je okrivljenik žrtvu udarao sve dok je pokazivala znakove života istjerujući sotonu iz nje, zatim intenzitet udaraca, sredstvo napada, te brojnost stvarno nanesenih teških povreda jasno govore i o subjektivnoj strani predmetnog djela.
Naime, za određivanje pojma okrutnog načina lišavanja života uzima se u obzir pored objektivnog i subjektivni momenat.
Kao što je već rečeno u konkretnom slučaju žrtva je trpjela jer su joj nanesene naročito intenzivne teške muke, a radnja koja ih je izazvala bila je poprimila naročit stupanj jačine i trajala je vremenski dugo, a kako je to iskreno priznao i sam okrivljenik.
Međutim, sud prvog stupnja iako zaključuje da bi se s obzirom na vrstu, težinu i brojnost ozljeda, te intenzitet i trajanje bolova moglo raditi o okrutnosti počinitelja ipak nalazi a kako je on bio tempore criminis neuračunljiv, da se ne može utvrditi njegov odnos prema djelu tj. subjektivni elemenat kaznenog djela, odnosno svijest o postupanju na okrutan način niti voljni elemenat za takvo postupanje.
Istina je da kod okrivljenika kao neuračunljive osobe postoje poremećena nenormalna svijest uslijed koje dolazi do nenormalnog postupanja. Međutim, upravo takvo ponašanje je odraz njegove volje, njegovog htijenja da ubije žrtvu tj. da iz nje istjera sotonu upravo na način koji evidentno ukazuje na okrutnost. Okrivljenik, iako je postupao s poremećenom sviješću i na takvoj svijesti stvorenoj volji, ostvario je u konketnom slučaju sva obilježja, objektivna i subjektivna, kazenog djela ubojstva počinjenog na okrutan način.
Stoga je žalba državnog odvjetnika utemeljena i Vrnovni sud kao sud drugog stupnja je našao da djelovanje okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja valja pravilno pravno označiti kao kazneno djelo iz čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH, a da bi se pravilno primjenio kazneni zakon. Zbog navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. travnja 1997.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.
Ante Potrebica, v.r.