Rev-1322/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1322/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, dr. Ivana Kaladića, Damira Mratovića i Gordane Matasić- Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz S. i M. P. iz S., koje zastupa T. T., odvjetnik u S., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija Republike Hrvatske u Zagrebu, radi poništenja odluka o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 10. prosinca 1996. godine br. Gž-1012/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 12. ožujka 1996. godine br. P-1950/94, u sjednici održanoj 20. lipnja 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu od 12. ožujka 1996. godine broj P- 1950/94, kao i presuda Županijskog suda u Splitu od 10. prosinca 1996. godine br. Gž-1012/96 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom poništene su odluke tuženika od 21. listopada 1994. godine i 25. studenoga 1994. godine za tužitelja I.J., kao i rješenje tuženika od 21. listopada 1994. i 6. prosinca 1994. godine za tužitelja M.R. o prestanku radnog odnosa uz obvezu tuženiku da oba tužitelja vrati u radni odnos i rasporedi na poslove koje su obavljali prije donošenja odluka o prestanku radnog odnosa.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tuženik iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je osnovana.

U postupku je utvrđeno da su tužitelji obnašali dužnost inspektora financijske policije u postaji financijske policije za S. županiju u S.

Osporavane odluke koje je donio nadležni ministar na prijedlog neposrednog rukovoditelja financijske postaje donesene su zbog toga što je provjerom utvrđeno da tužitelji trajnije ne ostvaruju tražene rezultate rada (čl. 15. st. 2. Zakona o financijskoj policiji i čl. 372. st. 2. Zakona o upravi).

Ispitujući zakonitost i pravilnost osporavanih odluka nižestupanjski sudovi u bitnom nalaze da je tuženik faktički pogrešio u izboru pravnog puta za rješenje nastalog spora, jer da se tako donesene odluke nisu mogle temeljiti na odredbi čl. 379. st. 2. ZU budući da je za prestanak radnog odnosa zbog istaknutih razloga trebalo provesti disciplinski postupak, a što ovdje nije učinjeno, pa stoga i sudovi nalaze da su donesene odluke nezakonite.

Takav pravni pristup sudova je pogrešan. Naime, sporni odnos upravo podliježe režimu odredbe čl. 379. st. 1. i 2. Zakona o upravi. Naime, u pravu je podnositelj revizije kada navodi da okolnosti koje su predstavljale temelj za donošenje osporavanih odluka i po svojoj prirodi posla koje su tužitelji obavljali nisu razlozi za pokretanje disciplinskog postupka, već temelj za primjenu odredbe čl. 379. st. 2. ZU.

U takvoj situaciji ovlaštena osoba na prijedlog i mišljenje neposrednog rukovoditelja radne jednice, ovdje postaje financijske policije može donijeti odluku o prestanku radnog odnosa radnika i kad njegovi rezultati rada budu negativno ocijenjeni. Zbog pogrešnog pravnog pristupa izostalo je utvrđenje i ocjena razloga koji su bili temelj za donošenje odluke o prestanku radnog odnosa, zbog čega i nije bilo uvjeta za eventualnu mogućnost preinake pobijanih odluka, zbog čega je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP reviziju tuženika trebalo prihvatiti kao osnovanu, odluke sudova ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U Zagrebu, 20. lipnja 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.