Criminal appeal dismissed; victim's claim of fraud and tax evasion by defendants rejected by Supreme Court.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the victim's appeal against the first-instance court's decision to reject the investigation for fraud. The court found that the victim knowingly purchased the property from the registered owner, represented by the defendant, and was aware the other defendant was not the registered title holder. Consequently, the court rejected the victim's argument that the defendants deceived him into paying taxes twice.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 3. ZKP; The criminal court's decision to reject an investigation request is final and binding unless proven erroneous; a victim's claim of fraud fails if they knowingly transacted with the apparent owner despite knowing the true title status.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž 90/1993-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. Đ.B. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 21. listopada 1993. br. Kv-229/93 (Kio-240/93), u sjednici održanoj 13. siječnja 1994.,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba oštećenog kao tužitelja G.B..
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem izvanraspravno vijeće Okružnog suda u Bjelovaru, nakon izjavljenog neslaganja istražnog suca, odbio je kao neosnovan zahtjev oštećenog kao tužitelja G.B. za provođenje istrage protiv osumnjičenih Đ.B. i B.S., zbog krivičnog djela prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećeni kao tužitelj po punomoćniku P.Đ., odvjetniku iz B., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.
Žalba oštećenog kao tužitelja nije osnovana.
Ispravno je sud prvoga stupnja utvrdio na osnovu obrana osumnjičenih i stvarnih dokaza (isprava priloženih spisu), da se osumnjičeni Đ.B. kod sklapanja ugovora o prodaji nije se predstavljao G.B. kao prvotni vlasnik nekretnina T.R.. Oštećenik kao tužitelj je znao da Đ.B. nije zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine nego izvanknjižni, a osumnjičeni B.S. da je punomoćnik T.R.. Ugovor o prodaji nekretnina od 31. listopada 1992. koji je sklopljen između G.B. kao kupca i T.R. kao prodavatelja potpisao je osumnjičeni B.S., kao punomoćnik T.R.. Iz priznanice od 2. studenog 1992. slijedi, da je oštećeni kao tužitelj G.B. isplatio kaparu od 10.000 DEM izvanknjižnom vlasniku osum. Đ.B., pa nema dvojbe da je oštećeni kao tužitelj znao od koga kupuje kuću. Stoga tvrdnja oštećenog G.B. iznesena u žalbi da su ga osumnjičenici održavali u zabludi da nekretnine prodaje T.R. s namjerom da bi on dva puta platio porez na promet i to za prodaju kuće Đ.B. a poslijed njemu - oštećenom kao tužitelju, nije osnovana. Konačno, oštećenik kao tužitelj u nijednom slučaju ne bi morao platiti dva puta porez na promet, jer je taka obveza osobna obveza koja se temelji na određenom pravnom poslu.
Zbog toga je žalbu oštećenog kao tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu, odnosno, u smislu čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 13. siječnja 1994.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin-Almer Rajka, v.r.
Horvatinović mr. Ružica, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)