Gzp-1247/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1247/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja I. L. iz K., kojeg zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica u K., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 19. rujna 2008., dana 28. svibnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Karlovcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Gž-1640/08 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju se određuje primjerena naknada u iznosu 8.000,00 kn (osamtisućakuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 19. rujna 2008. zaprimio zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS), u kojem navodi da mu je dugim trajanjem postupka i nedonošenjem odluke povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodi pred Županijskim sudom u Karlovcu pod posl. br. Gž-1640/08.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku ovaj sud je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-1349/02 i očitovanja Županijskog suda u Karlovcu od 6. ožujka 2009. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br. 41/01-pročišćeni tekst i 55/01- ispravak, dalje: Ustav):

- predmetni parnični postupak pokrenut je 24. rujna 2002. podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Karlovcu posl. br. P-1349/02, tužitelja I. L. (predlagatelj u ovom postupku), protiv tuženice J. L., radi utvrđenja;

- tuženica je 24. veljače 2003. podnijela pisani odgovor na tužbu;

- na ročištu 12. ožujka 2003. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te je iduće ročište zakazano za 15. travnja 2003.;

- na ročištu 15. travnja 2003. raspravljalo se o predmetu spora, tužitelj je postavio alternativni tužbeni zahtjev, te je sud prihvatio prijedlog tuženice i odredio pribaviti dva spisa istog suda radi uvida;

- podneskom od 30. svibnja 2003. tuženica se očitovala na alternativno postavljeni tužbeni zahtjev;

- na ročištu 11. lipnja 2003. tuženica je predala podnesak kojim je dopunila odgovor na tužbu, izvršen je uvid u pribavljena dva spisa istog suda, saslušane su dvije svjedokinje B. L. i A. T.;

- ročište 2. rujna 2003. odgođeno je zbog nepristupa stranaka osobno i predloženih svjedoka te je iduće ročište zakazano za 11. studenoga 2003.;

- na ročištu 11. studenoga 2003. saslušana su dva svjedoka S. L. i D. L., te je saslušan tužitelj osobno koji je podnio i isprave na koje se pozivao;

- podneskom od 4. prosinca 2003. tuženica se očitovala na navode s ročišta od 11. studenoga 2003.;

- na ročištu 9. studenoga 2004. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev te je ustrajao kod alternativno postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je glavna rasprava zaključena i ročište za objavu presude određeno za 26. studenoga 2004.;

- na ročištu 26. studenoga 2004. ponovo je otvorena glavna rasprava, sud je pozvao tužitelja da u roku od 15 dana ispravi i dopuni navode tužbenog zahtjeva te da se ujedno očituje o mogućnosti i svrsishodnosti očevida na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještake graditeljske struke, a čemu je tužitelj udovoljio podneskom od 14. prosinca 2004.;

- podneskom od 21. lipnja 2006. tužitelj je požurio postupanje suda, slijedom čega je sud rješenjem od 11. rujna 2006. odredio očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka graditeljske struke;

- na ročištu 2. listopada 2006. izveden je očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka graditeljske struke, koji je 28. prosinca 2006. dostavio nalaz i mišljenje;

- podneskom od 21. veljače 2007. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, dok se na isti tuženica očitovala podneskom od 1. ožujka 2007.;

- u povodu primjedbi parničnih stranaka imenovani vještak je 8. lipnja 2007. dostavio dopunu nalaza i mišljenja;

- podneskom od 17. srpnja 2007. tužitelj se očitovao na dopunu nalaza i mišljenja i ujedno specificirao tužbeni zahtjev;

- podneskom od 20. srpnja 2007. tuženica se očitovala na dopunu nalaza i mišljenja i ustrajala kod istaknutih primjedbi;

- na ročištu 4. prosinca 2007. odbijen je prijedlog tuženice za njezinim zamolbenim saslušanjem te je određeno na idućem ročištu izvesti dokaz njezinim saslušanjem pred raspravnim sucem;

- ročište 15. siječnja 2008. odgođeno jer nije iskazana dostava poziva za tuženicu;

- na ročištu 15. veljače 2008. tužitelj je predao relevantne isprave te je zaključena glavna rasprava i presuda objavljena na ročištu 25. veljače 2007.;

- protiv presude Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-1349/02-35 od 25. veljače 2008., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, žalbu je podnijela tuženica 21. ožujka 2008., dok je tužitelj 12. svibnja 2008. podnio odgovor na žalbu tuženice;

- spis je 23. rujna 2008. dostavljen Županijskom sudu u Karlovcu pred kojim se postupak i dalje vodi pod posl. br. Gž-1640/08.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga, pravno relevantno razdoblje u ovom predmetu započinje 24. rujna 2002., kada je podnesena tužba, i traje do 28. svibnja 2009., kada je odlučeno o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, što ukupno iznosi 6 godina, 8 mjeseci i 4 dana.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što su nadležni sudovi tijekom postupka poduzimali odgovarajuće postupovne aktivnosti, vođenje postupka u trajanju od preko 6 godina, daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen.

Dugotrajnost postupka posljedica je prije svega neažurnosti i neučinkovitosti nadležnih sudova. Naime, premda je Općinski sud u Karlovcu zakazivao ročišta u pravilnim vremenskim razmacima, zamjećuje se dulje razdoblje neopravdane neaktivnosti suda i to od podneska tužitelja od 14. prosinca 2004. do rješenja suda od 11. rujna 2006. (protek 1 godine i 9 mjeseci). Isto tako valja reći da i u razdobljima kad je sud bio aktivan isto postupanje nije bilo učinkovito s obzirom da je zakazano 12 ročišta, slijedom čega proizlazi da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave, u smislu čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka, u smislu čl. 10. st. 1. ZPP, koja, ako ih se sud pridržava, zadovoljavaju kriterije učinkovitog suđenja u razumnom roku.

Međutim, predlagatelj je svojim radnjama u postupku, odnosno propustima pridonio duljini trajanja postupka. To stoga što predlagatelj, kao tužitelj, nije odmah u tužbi naveo sve odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, niti je odmah predložio sve dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice, odnosno jer nije uz tužbu dostavio sve relevantne isprave kojima bi dokazao svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), niti se je odmah izjasnio o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, odnosno nije ažurno stavio sve dokazne prijedloge i iznio sve činjenice kojima obrazlaže svoje prijedloge i pobija prijedloge protivnika, već je isto predlagatelj činio naknadno i u više navrata. Tako valja istaknuti da je tužitelj u više navrata djelomično povlačio tužbu te dopunjavao i ispravljao pojedine navode tužbenog zahtjeva, odnosno u više navrata je specificirao tuženi zahtjev. Nadalje, tužitelj je na ročištu 11. studenoga 2003. te na ročištu 15. veljače 2008. predavao relevantne isprave. Slijedom navedenog, proizlazi zaključak da predlagatelj, kao tužitelj u predmetnoj parnici, svojim držanjem nije u dovoljnoj mjeri pokazao nastojanje da se predmetni postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku.

Iz spisa predmeta razvidno je da je riječ o postupku koji ima elemenata složenosti, budući su radi utvrđenja spornih činjenica ponuđene mnogobrojne isprave, izveden je dokaz saslušanjem četiri svjedoka, saslušan je tužitelj osobno, izveden je očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka graditeljske struke, koji je izradio nalaz i mišljenje te dopunu istog u povodu primjedbi parnični stranaka, sud je pribavio dva spisa radi uvida. No, unatoč tome što je sud trebao ispitati opsežan dokazni materijal, tako utvrđena složenost ne opravdava duljinu postupka u šestogodišnjem trajanju.

Međutim, navedeni doprinos predlagatelja i složenost postupka ne opravdavaju utvrđenu duljinu postupka, koje je posljedica, u pretežitom dijelu, neučinkovitog i neažurnog postupanja nadležnih sudova, pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st.

1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu 8.000,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, a osobito navedeni doprinos predlagatelja i složenost postupka, kao i s obzirom na socijalne prilike te na opće poznate složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. svibnja 2009.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti ustavna tužba.