Rev-196/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 196/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja J.I. -T. iz Z., . ., koga zastupa punomoćnik E.G., odvjetnik u Z., protiv tuženika A.T. iz S.S., ul. I.S. br. ., koga zastupa punomoćnik F.K., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 6. srpnja 1993. godine br. Gž 5560/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Sesvete od 9. veljače 1993. godine br. P 536/91-12, u sjednici održanoj 14. rujna 1995. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tuženik obvezan da isplati:

- iznos od 21.000 HRD sa kamatom po stopi iz čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 1. 10. 1991. godine,

- iznos od 35.000 HRD sa kamatom po stopi iz čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 1. 7. 1991. godine i

- parnični trošak u iznosu od 88.500 HRD.

Sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih iznosa, tužitelj je odbijen. Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju iz svih zakonskih razloga, ali obrazlaže samo one iz čl. 354. st. 2. toč. 7. i 13. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (ZPP) te predlaže da se obje presude preinače i u cjelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dosuđeni iznos od 21.000 HRD predstavlja dug tuženika prema tužitelju, koji je taj iznos pozajmio tuženiku a ovaj nije nikad vratio isti, dok iznos od 35.000 HRD predstavlja vrijednost građevnog materijala koji je tuženiku prodao tužitelj.

Tuženi poriče da je ikada pozajmio bilo koji iznos od tužitelja i za građevinski materijal navodi da mu ga je tužitelj dao - poklonio kada je morao rušiti bez dozvole sagrađeni kiosk. Sudovi su proveli dokaze saslušanjem stranaka, svjedoka te su utvrdili (činjenično stanje) da je tuženik pozajmio navedeni iznos i otkupio građevinski materijal koji je ostao nakon rušenja kioska.

Prigovor revidenta da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP ne stoji. Kako je to pravilno ocijenio i drugostupanjski sud, s time što je tužitelj saslušan na ročištu na kojem nije bilo tuženika, nije došlo do navedene bitne povrede jer je i tuženik saslušan na drugom - idućem ročištu kao stranka, na kojem je ročištu bio prisutan i tužitelj. Nije bilo potrebe da se tuženiku dostavlja prijepis zapisnika o saslušanju tužitelja kao stranke, jer je postupak nastavljen i tuženik je prisustvovao idućem ročištu na kojem se mogao upoznati (iz spisa) iskazom tužitelja, datim pred sudom. Tuženiku je dakle data mogućnost da raspravlja pred sudom jer je saslušan kao i tužitelj.

Zašto ne vjeruje nekima od saslušanih svjedoka, sudovi su obrazložili u svojim odlukama koje su jasne, uvjerljive i sa razlozima o odlučnim činjenicama.

Tvrdeći da nije dokazano kako je tužitelj pozajmio novac i prodao građevinski materijal tuženiku, ovaj u stvari pobija utvrđeno činjenično stanje, a revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 358. st. 3. ZPP).

Saslušavši tužitelja - u odsutnosti tuženika - kasnije, na drugom ročištu, sud prvog stupnja nije ostvario navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a također ni onu iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer je valjano, uvjerljivo, jasno i bez proturiječnosti obrazložio presudu, isto kao i drugostupanjski sud pa kako je i pravilno primjenjeno materijalno pravo (zajam se treba vratiti kao i platiti kupljeni građevinski materijal) to je reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci na osnovi čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. rujna 1995.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.