Legislator Case Law & Legislation
Rev-306/1994-2 AI generated

Rev-306/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-306/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske,protiv tuženika Lj. U. i D. U., oboje iz D. R., sada nepoznata boravišta, koje zastupa staratelj za poseban slučaj D. Š., odvjetnik iz K., radi otkaza stanarskog prava i iseljenja, rješavajući reviziju oba tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 1.prosinca 1992. br. Gž-635/92,kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 6. listopada 1992. br. P-815/92, u sjednici održanoj dana 3. ožujka 1994.

Legislator headnote

AI generated

Rev-306/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice kao davaoca stana radi otkaza stanarskog prava tuženicima po osnovu odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima (dalje: ZSO) i radi njihovog iseljenja iz stana navedenog u tužbi te predaje tog stana tužiteljici.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 306/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske,protiv tuženika Lj. U. i D. U., oboje iz D. R., sada nepoznata boravišta, koje zastupa staratelj za poseban slučaj D. Š., odvjetnik iz K., radi otkaza stanarskog prava i iseljenja, rješavajući reviziju oba tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 1.prosinca 1992. br. Gž-635/92,kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 6. listopada 1992. br. P-815/92, u sjednici održanoj dana 3. ožujka 1994.

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja usvojen je otkaz stanarskog prava tuženicima koji su obvezani, da isele iz stana navedenog u izreci presude i predaju ga slobodnog od osoba i stvari tužiteljici te da nadoknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.200 HRD.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba oba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja oba tuženika su izjavili pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu, da se pobijana presuda preinači u smislu revizijskih navoda, odnosno podredno predlažu da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju,dok državni odvjetnik Republike Hrvatske nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti u izjašnjenju o izjavljenoj reviziji ističe, da po njegovom mišljenju ne postoji razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice kao davaoca stana radi otkaza stanarskog prava tuženicima po osnovu odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima (dalje: ZSO) i radi njihovog iseljenja iz stana navedenog u tužbi te predaje tog stana tužiteljici.

Prema spomenutoj odredbi čl. 99. st. 1. ZSO stanaru se može dati otkaz stanarskog prava kad on i članovi njegova porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju prestanu koristiti stan neprekidno duže od 6 mjeseci.

U postupku pred nižim sudovima utvrđeno je, da su oba tuženika prestali koristiti predmetni stan pred više od šest mjeseci neprekidno, te da su oni osobe nepoznata boravišta, a dodjela tog stana na privremeno korištenje trećim osobama koja je izvršena nakon prestanka korištenja stana po tuženicima nije onemogućila tuženicima korištenje toga stana, jer oni nakon prestanka korištenja tog stana nisu ni zatražili, da im se omogući ponovno korištenje stana.

Ovaj sud nalazi, da je sud drugog stupnja osnovano otklonio uopćene prigovore tuženika iznijete u žalbi o tome, da ratna zbivanja sama po sebi predstavljaju opravdani razlog za nekorištenje stana zbog kojeg da nema mjesta prihvaćanju otkaza stanarskog prava tuženicima, a pozivom na odredbu SI. 99.st.2. ZSO. Naime, ovaj sud prihvaća kao pravilne razloge iznijete u odluci suda drugog stupnja u pravcu, da bez utvrđenja o tome, da su upravo određena ratna zbivanja onemogućila tuženike u korištenju stana u spornom razdoblju ne može se zaključiti, da postoji opravdani razlog za nekorištenje tog stana koji sprječava davanje otkaza stanarskog prava, a postojanje takvih konkretnih okolnosti koje bi opravdavale nekorištenje stana po tuženicima ne samo da nije utvrđeno u postupku pred nižim sudovima, nego revidenti na njih konkretno ne ukazuje.

Na temelju takvih utvrđenja niži sudovi - po nalaženju ovog suda - pravilno su primijenili materijalno pravo odlukom kojom je usvojen otkaz stanarskog prava temeljem odredbe SI.99-st. 1. ZSO i tuženici obvezani iseliti iz stana te ga predati tužiteljici slobodnog od osoba i stvari.

Kako dakle nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a nema ni onih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (21.386. Zakona o parničnom postupku - dalje:ZPP) valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu (čl.393.ZPP).

U Zagrebu, 3. ožujka 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković,v.r.