I Kž-684/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 684/1990-3

PRESUDA

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Pavišić Berislava kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, Drakulić Milene, mr. Frančula Rudolfa i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. Š. M. zbog krivičnog djela iz čl. 143. i dr., KZRH, odlučujući o žalbi javnog tužioca i optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Splitu od 19. travnja 1990, K-24/90, u sjednici održanoj 20. ožujka 1991, saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Delić Zvonimira,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe javnog tužioca i optuženika Š. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostepena presuda u pravnoj oznaci djela pod toč. 1. i 2. tako da se izriče da je opt. Š. M. djelom opisanim u toč. 1. izreke prvostepene presude za koje je tom presudom oglašen krivim učinio krivično djelo prevare iz čl. 142. st. 2. KZH, a djelom opisanim u toč.

2. izreke prvostepene presude za koje tom presudom također oglašen krivim učinio krivično djelo prevare iz čl. 142. st.

1. KZH.

II. Uslijed odluke pod I, i uvažavanjem žalbe javnog tužioca, preinačuje se pobijana prvostepena presuda u odluci o kazni tako da se optuženiku za krivično djelo opisano u toč.

1. izreke prvostepene presude iz čl. 142. st. 2. KZH, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, zatim za krivično djelo opisano u toč. 2 izreke prvostepene presude iz čl. 142. st. 1. KZH utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te se usvajaju utvrđene kazne po prvostepenom sudu za krivično djelo iz čl. 212. st. 1. KZH opisano u toč. 1. i 2. izreke prvostepene presude u trajanju od 6 (šest) mjeseci zatvora i za krivično djelo iz čl. 172. st. 1. KZ SFRJ opisano u toč. 3. izreke prvostepene presude u trajanju od 4 (četiri) mjeseca zatvora, pa se opt. Š. M. za sva četiri krivična djela na temelju čl. 142. st. 2. KZH primjenom čl. 48. st. 1. i 2. toč. 3. KZ SFRJ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine,u koju kaznu se temeljem čl. 50. st. 1. KZ SFRJ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 9. veljače 1990. do 19. travnja 1990. godine.

III. Žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostepena presuda.

I Kž 684/1990-3

Obrazloženje

Pobijanom presudom Okružni sud u Splitu oglasio je krivim opt. Š. M. da je počinio krivično djelo pljačke iz čl. 143. st. 1. u vezi s čl. 142. st. 1.12. KZH opisano u toč. 1.

12. izreke te presude, te krivično djelo krivotvorenja isprave iz čl. 212. st. 1.. i 2. KZH opisano u toč. 1. i 2. izreke te presude, i krivično djelo izdavanja čeka bez pokrića iz čl. 172. st. 1. KZ SFRJ opisano u toč. 3. izreke prvostepene presude. Nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne; i to za krivično djelo iz čl. 143. st. 1. KZH, primjenom čl. 42. st.

2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. KZ SFRJ, kazna zatvora u trajanju od Jedne godine i osam mjeseci, za krivično djelo iz čl. 212. st. 2. KZH kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i za krivično djelo iz čl. 172. st. 1. KZ SFRJ kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca, temeljem čl. 143. st. 1. KZH primjenom čl. 48. st. 2. toč. 3. KZ SFRJ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca.

U izrečenu kaznu optuženiku je temeljem čl. 50. st.

1. KZ SFRJ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. veljače 1990. do 19. travnja 1990. godine.

Protiv te presude uložili su žalbu javni tužilac i optuženik putem svog branitelja P. D., odvjetnika iz S.. Obojica se žale zbog odluke o kazni, te su predložili; i to javni tužilac da se optuženiku izrekne stroža kazna, a optuženik da mu se izrekne blaža kazna.

Javni tužilac Hrvatske, predložio je da se žalba optuženika odbije a uvaži žalba javnog tužioca zbog odluke o kazni.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije razmatranja žalbi, ovaj drugostepeni sud je temeljem čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP-a ispitao da li u pobijanoj presudi postoji povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 1, 5, 6, 8-11. ZKP-a, a na koje povrede mora uvijek paziti po službenoj dužnosti i utvrdio da takve povrede nema.

Ispitujući međutim, pobijanu presudu po službenoj dužnosti i u smislu čl. 376. st. 1. toč. 2. ZKP-a, ovaj drugostepeni sud našao je da prvostepenu presudu treba preinačiti u pogledu pravne oznake djela i to za kriv. djela opisana pod toč. 1. i 2. izreke prvostepene presude. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama KZH ("Narodne novine", br. 9. od 28. veljače 1991. godine) članom 14. brisan je čl. 143. KZH, tj. krivično djelo pljačke. Kako je opt. Š. M. oglašen krivim da je djelima opisanim u toč. 1. i 2. učinio jedno krivično djelo pljačke iz čl. 143. st. 1. u vezi s čl. 142. st. 2. KZH, te kako je to krivično djelo brisano iz KZH, to je po službenoj dužnosti preinačena u pravnoj oznaci djela pod toč. 1. i 2. izreke pobijane prvostepene presude na način da se izriče da je optuženik Š. M. tim djelima umjesto krivičnog djela pljačke učinio dva krivična djela prevare, i to pod toč.

I Kž 684/1990-3

1. iz čl. 142. st. 2. KZH, a pod toč. 2. iz čl. 142. st. 1. KZH.

U odnosu na krivično djelo iz čl. 212. st. 2. KZH opisano pod toč. 1. i 2. izreke prvostepene presude i krivično djelo iz čl. 172. st. 1. KZ SFRJ opisano pod toč. 3. prvostepene presude pobijana prvostepena presuda nije preinačena zbog pravne oznake djela, budući da u odnosu na ta djela nije učinjena ni bitna povreda odredaba krivičnog postupka niti povreda krivičnog zakona, a pravilnost činjeničnog stanja se i ne pobija žalbama.

Žalba javnog tužioca zbog odluke o kazni osnovana je.

Ovaj drugostepeni sud smatra da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi visina kazne, ali je prilikom utvrđivanja pojedinačne kazne za krivično djelo pljačke iz čl. 143. KZH, te izricanja jedinstvene kazne, precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, a nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti. U pravu je zato javni tužilac pa i bez obzira što se smanjila kriminalna količina kada ukazuje u žalbi da se radi o osobi asocijalnog ponašanja koje se manifestiralo još ranije dok je bio dječak, kasnije u maloljetničkoj dobi, te je već tada tretiran zbog počinjenih krivičnih djela imovinskog karaktera, a osuđivan je i kao punoljetnik zbog krivičnog djela izvršenog za vrijeme izvršavanja izrečene odgojne mjere. Ova krivična djela zbog kojih mu se sada sudi izvršio je ubrzo nakon što je izašao sa izdržavanja kazne i u vrijeme kada je bio u radnom odnosu odnosno kada je radio i zarađivao. Nadalje, sva krivična djela izvršio je u relativno kratkom vremenskom razdoblju, a kod izvršenja je pokazao izrazitu upornost te bezobzirnost, i na nezakonit način prisvojio veliku svotu novca. Prisvojeni novac je nemilice trošio pa i na vlastiti provod, čak je kupio dvije avionske karte za putovanje u inozemstvo. Sve ovo ukazuje i na visoki stupanj krivične odgovornosti optuženika.

S druge strane, kod utvrđivanja pojedinačnih i jedinstvene kazne i ovaj drugostepeni sud je imao u vidu olakotne okolnosti koje je uzeo u obzir i prvostepeni sud da se radi o mlađoj osobi, njegove porodične prilike, tj. da je oženjen da mu je supruga nezaposlena i imaju malo dijete, njegov raniji život, posebno teško djetinjstvo, te da se radi o sociopatskoj ličnosti koja je u vrijeme izvršenja krivičnih djela bila smanjeno uračunljiva.

Međutim, imajući u vidu navedene otegotne okolnosti, pogotovo činjenicu da je u kratkom vremenskom razdoblju učinio više krivičnih djela, sve sa namjerom da na nezakonit način dođe do znatnih deviznih i dinarskih iznosa, u čemu je i uspio, premda je radio, a ranije je već odgovara za istovrsna ili slična krivična djela, te da su ovim krivičnim djelima nastupile znatne štetne posljedice koje optuženik tokom krivičnog postupka nije sanirao. Bez obzira što je izmijenjena pravna oznaka djela u toč. 1. i 2. presude, na blaža krivična djela optuženiku je ipak trebalo izreći nešto strožu jedinstvenu kaznu zatvora tj. kaznu zatvora u trajanju od tri

I Kž 684/1990-3

godine, koja kazna odgovara, po ocjeni ovog drugostepenog suda, težini počinjenih djela i stupnju krivične odgovornosti činioca.

Žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

Optuženik u žalbi ističe da je mlad, neiskusan, da se oženio i ima dijete da mu je supruga nezaposlena, a on se zaposlio kod privatnika. Sve te, kao i druge, okolnosti uzeo Je u obzir prvostepeni, kao i ovaj drugostepeni sud, kod odlučivanja o kazni. Međutim, s obzirom na naprijed navedene otegotne okolnosti ovaj Vrhovni sud kao drugostepeni sud ne nalazi da je izrečena kazna optuženiku po prvostepenom sudu prestroga, već naprotiv ocijenio je da je ta kazna preblaga. Imajući u vidu te razloge, kao i činjenicu da je uvažena žalba Javnog tužioca zbog odluke suda o kazni, to je valjalo žalbu optuženika, uloženu iz istog osnova, odbiti kao neosnovanu.

Iz navedenih razloga, a temeljem čl. 387. st. 1. i čl. 384. ZKP-a presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. ožujka 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin Almer Rajka, v. r.

dr. Pavišić Berislav, v. r.