Revr-540/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 540/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Z., kojega zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika H. – Operator distribucijskog sustava d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. i P., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 2014/10-2 od 11. siječnja 2011., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2494/09-39 od 10. lipnja 2010., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 4.400,00 kn neto s pripadajućom zateznom kamatom. Pod toč. II. izreke naložena je tužitelju isplata troška parničnog postupka u iznosu od 4.766,25 kn. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2494/09-39 od 10. lipnja 2010., u stavku I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.382,50 kn (tritisućetristoosamdesetdvije kune i pedeset lipa).

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pr-2494/09-39 od 10. lipnja 2010., u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.383,75 kn (tisućutristoosamdesettri kune i sedamdesetpet lipa) i sudi:

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.383,75 kn (tisućutristoosamdesettri kune i sedamdesetpet lipa).

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 362,66 kn (tristošezdesetdvije kune i šezdesetšest lipa), u roku od 8 dana.“

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio, reviziju je izjavio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti presudu suda prvog i drugog stupnja, tužbeni zahtjev prihvatiti i dosuditi mu parnični trošak i trošak sastava revizije, a podredno predlaže navedene presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu reviziju podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 4.400,00 kn, koji iznos predstavlja razliku između isplaćenog iznosa dodatka na godišnji odmor (regresa) za 2002. i 2003., uskrsnicu za 2003. i božićnicu za 2002. koja mu pripada po kolektivnom ugovoru.

Materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP je:

- primjenjuju li se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja odredbe Kolektivnog ugovora iz 1999. (dalje: KU/99.) kao pravna pravila, ili odredbe Kolektivnog ugovora iz 2002. (dalje: KU/02.) koji Kolektivni ugovor nije potpisao Nezavisni sindikat H.-a kojeg je tužitelj član?

O tom materijalnopravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena ovaj revizijski sud već je zauzeo pravno shvaćanje u istovrsnom predmetu Revr-197/2009-2 u kojem je presudom od 06. svibnja 2009. prihvaćena revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-850/08-2 od 21. listopada 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4774/05-15 od 21. prosinca 2007. te su iste preinačene na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati utuženi iznos koji predstavlja razliku između isplaćenog iznosa za godišnji odmor (regres) za 2002. i 2003., uskrsnicu za 2003. te božićnicu za 2002. s pripadajućim zateznim kamatama te trošak parničnog postupka, a naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

Prema zauzetom pravnom shvaćanju u navedenom predmetu proizlazi da sklapanjem KU/02. između H. e. d.d. Z. i H. e. s. H.-a d.d. H. odredbe ranijeg KU/99. mogu se primjenjivati samo do sklapanja novog KU/02., jer nema uvjeta za produženu primjenu ranijeg KU/99., dakle, da tuženika nakon toga više ne obvezuje ranije sklopljeni kolektivni ugovor pozivom na odredbe čl. 195. (205.) Zakona o radu – "Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR) i čl. 193. st. 2. KU/99.

Pri tome, ovaj revizijski sud ocijenio je i da okolnost što pri sklapanju KU/02. nije sudjelovao sindikat čiji je tužitelj član ne isključuje primjenu tog kolektivnog ugovora, jer bez obzira na činjenicu može li se predmetni kolektivni ugovor primijeniti u odnosu na tužitelja, taj se KU/02. primjenjuje u odnosu na tuženika kao poslodavca tužitelja, jer i prema odredbi čl. 3. st. 2. KU/02. proizlazi da se isti primjenjuje na radnike koji su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bili ili su naknadno postali članovi sindikata, potpisnika ovog kolektivnog ugovora te na sve ostale radnike kod poslodavca.

U konkretnom slučaju presudom suda drugog stupnja poslovni broj Gžr-2014/10-2 od 11. siječnja 2011., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2494/09-39 od 10. lipnja 2010. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke o postavljenom materijalnopravnom pitanju zauzeto je pravno shvaćanje koje je u skladu s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda.

Zbog izloženog, proizlazi da je pobijana presuda, suprotno navodima revizije, utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju zauzetom u predmetu Revr-197/09-2, čime je ostvarena jedinstvena primjena zakona i ravnopravnost građana.

Zbog navedenog revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.