Rev-947/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 947/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M.

V., II-tužitelja Đ. V. i III-tužitelja S. V. iz K., koje zastupa B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., koga zastupa J. M., odvjetnik u Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2006. godine, br. Gžn-1476/04., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. veljače 2004. godine, br. Pn-4303/96., u sjednici održanoj dana 24. listopada 2006. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tuženice u odnosu na III-tužitelja S. V. odbacuje se kao nedopuštena.

Revizija tuženice u odnosu na I-tužiteljicu M. V. i II-tužitelja Đ. V. djelomično se prihvaća i preinačuje drugostupanjska presuda i sudi:

Nalaže se tuženici isplatiti I-tužiteljici M. V. iznos od 119.650,00 kn i II-tužitelju Đ.

V. iznos od 110.650,00 kn, sve sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 26. veljače 2004. godine do isplate i naknaditi parnični trošak ovim tužiteljima u iznosu od 37.000,00 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 26. veljače 2004. godine do isplate. U ostalom dijelu odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., da plati I-tužiteljici M. V. iz K., iznos od 17.930,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućim od 26. veljače 2004. godine do isplate, II-tužitelju Đ. V. iz K., iznos od 16.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućim od 26. veljače 2004. godine do isplate i III-tužitelju S. V. iz K., iznos 5.463,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućim od 26. veljače 2004. godine do isplate, kao i da im solidarno naknadi parnični trošak u iznosu od 9.053,40 kn, sa zakonskim zateznim kamatama u visini određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućim od 26. veljače 2004. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva I-tužiteljice za iznos od 157.403,35 kn, kao i za tijek zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 28. svibnja 1996. godine do 25. veljače 2004. godine, II-tužitelja za iznos od 145.870,01 kn kao i za tijek zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 28. travnja 1996. godine do 25. veljače 2004. godine, te III-tužitelja za iznos od 49.870,01 kn kao i za tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška za razdoblje od 12. veljače 2004. godine do 25. veljače 2004. godine.

III. Nalaže se tužiteljima solidarno da plate tuženiku parnični trošak u iznosu od 19.390,68 kn u roku od 15 dana."

Odlučujući o žalbama tužitelja i žalbi tuženice sud drugog stupnja je presudio:

"Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4303/96. od 26. veljače 2004. godine i toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženica obavezna platiti I-tužiteljici M. V. iznos od 17.930,00 kn, II-tužitelju Đ. V. iznos od 16.130,00 kn i III-tužitelju S. V. iznos od 5.463,34 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2004. godine do isplate.

Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu kojim je tužiteljev zahtjev odbijen i to I-tužiteljice M. V. u iznosu od 7.823,35 kn, II-

. V. za iznos od 7.090,01 kn i III-tužitelja S. V. za iznos od 1.923,01 kn. tužitelja Đ

Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i to I-tužiteljice M. V. za 149.580,00 kn, II-tužitelja Đ. V. za 138.780,00 kn i III-tužitelja S. V. za 47.947,00 kn, kao i odluka o parničnom trošku u toč. I. i III. izreke i tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljima daljnji iznos i to I-tužiteljici M. V. 149.580,00 kn, II-tužitelju 138.780,00 kn i III-tužitelju S. V. 47.947,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počam od 26. veljače 2004. godine do isplate, kao i naknaditi im solidarno parnični trošak u iznosu od 45.263,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, tekućom od 26. veljače 2004. godine do isplate i trošak žalbe u iznosu od 8.190,00 kn, sve u roku od 15 dana."

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška tuženiku.

U odnosu na tužitelja S. V. revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji u smislu čl. 37. ZPP vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

III-tužitelju je pravomoćno dosuđen iznos od ukupno 53.410,34 kn koju tuženica pobija u cijelosti, pa pobijani dio pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Trebalo je zbog toga u odnosu na III-tužitelja S. V. reviziju tuženice, temeljem čl. 389. st. 2. i čl. 392. st. 1. i 2. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu.

U odnosu na I-tužiteljicu M. V. i II-tužitelja Đ. V. revizija je djelomično osnovana.

U odnosu na ove tužitelje postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama ZPP-a pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Sud drugog stupnja je u svojoj presudi ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja, pa se nije ostvario revizijski razlog iz odredbi čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a koji se posebno ističe u reviziji.

U postupku je utvrđeno:

- da je dana 27. svibnja 1996. godine oko 0,15 sati u B. K. smrtno stradao sin I i II- tužitelja i brat III-tužitelja R. V., kada je na njega naletilo osobno vozilo marke Z. osigurano kod tuženice kojim je upravljao vlasnik tog automobila I. M.,

- da je sin i brat tužitelja pijan ležao na kolniku na dijelu ceste gdje završava naselje B. u neposrednoj blizini prometnog znaka "prestanak naselja B." gdje nema kuća, već se na obje strane ceste nalazi šuma,

- da je na mjestu nezgode cesta ravna i da je bila suha, te bez rasvjete,

- da je osiguranik tuženice presudom Županijskog suda u Koprivnici od 16. ožujka 1998. godine, oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo izazivanja prometne nezgode iz čl. 272. st. 3. u svezi s st. 1. KZ,

- da je u ovom slučaju pregaženje R. V. bilo izbježivo pri uključivanju oborenih svjetala kod brzine od 41 – 43 km/h, a pri uključenju dugim svjetlima kod brzine 64 – 66 km/h,

- da je osiguranik tuženice upravljao osobnim automobilom pri koncentraciji alkohola od 1,39 g/kg, odnosno pri blažoj varijanti od 1,36 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, te da se nalazio u pripitom stanju, brzinom do 60 km/h (kako sam kaže),

- da je brzina kod mjesta nezgode bila dozvoljena do 50 km/h,

- da je osiguranik tuženice vozio neposredno prije nezgode sa upaljenim kratkim svjetlima, te da je bio zaslijepljen dugim svjetlima vozila koje je nailazilo iz suprotnog smjera, te da je u trenutku mimoilaženja s tim vozilom osjetio da je prešao preko neke prepreke.

Kraj takvog stanja stvari po nalaženju ovog revizijskog suda postoji podijeljena odgovornost stranaka za štetni događaj o kojem je ovdje riječ u smislu čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO), tako da je prednik oštećenika sada pok. R. V. pridonio da šteta nastane sa 50% i osiguranik tuženice također da šteta nastane sa 50%.

Pok. R. V. pridonio je štetnom događaju kad je noću pijan ležao na kolniku, na mjestu koje, iako je obilježeno kao dio naselja oko 200 metara udaljeno od prve kuće nije osvijetljeno i s obje strane ceste se nalazila šuma.

Osiguranik tuženice pridonio je nastanku štete, jer je upravljao osobnim automobilom u pripitom stanju u kojem su vozačke sposobnosti vozača takve da je nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, jer alkohol u ovom slučaju djeluje na vid, te se očituje u smanjenju oštrine vida, kako to proizlazi iz stručno obrazloženih mišljenja vještaka oftamologa i toksikologa, na koje mišljenje stranke nisu stavile primjedbe, a osim toga vozio je brzinom do 60 km/h iako je brzina bila ograničena na 50 km/h i to u znatno smanjenoj vidljivosti noću neosvijetljenim kolnikom, sa čije obje strane je šuma.

Nisu prema tome osnovani prigovori tuženice kojima otklanja svoju odgovornost jer neosnovano smatra prednika tužitelja isključivo odgovornim za nastanak štete.

Sudovi su pravilno utvrdili visinu štete I i II-tužiteljima u smislu čl. 201. st. 1. ZOO-a za pretrpljene duševne bolove zbog smrti njihovog sina, svakom u iznosu od 220.000,00 kn pa se ne može prihvatiti prigovor revidentice na visinu ove štete.

Pravilno je utvrđen i iznos za vijence i cvijeće svakom od I i II-tužitelja po 500,00 kn i crninu po 800,00 kn i I-tužiteljici za sprovod 2.000,00 kn, te nadgrobni spomenik 16.000,00 kn (čl. 193. st. 1. ZOO).

S obzirom na doprinos osiguranika tuženice nastanku predmetne štete od 50% u kojem opsegu je odgovorna tuženica, ovaj revizijski sud je dosudio I i II-tužiteljima po 50% od utvrđenih iznosa.

Iz izloženih razloga odlučeno je u smislu čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP, kao u izreci ove presude.

Trošak postupka dosuđen je I i II-tužiteljima u smislu čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. listopada 2006.

Predsjednica vijeća:

Mr.sc. Jasna Brežanski, v.r.