I Kž-703/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 703/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Gudelj Milana, mr. Zmajević Branka i mr. Frančula Rudolfa kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K. .J.M. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, u vezi sa čl. 7. st. 3. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. svibnja 1994. godine br. K-192/93, u sjednici održanoj 23. studenog 1994. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

I. Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni te se opt. K. .J.M. za djelo iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 7. st. 3. OKZRH zbog kojeg je tom presudom oglašen krivim temeljem čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 7. st. 3. OKZRH, uz primjenu čl. 38. toč. 1. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) OKZRH i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, osuđuje

mjeseci, u koju kaznu mu se, temeljem čl. 248. st. 5. ZKP, uračunava vrijeme provedeno u Psihijatrijskoj bolnici "V. " na promatranju od 14. prosinca 1993. godine do 23. prosinca 1993. godine.

II. Žalba opt. K. .J.M. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Gradu Zagrebu pobijanom presudom oglasio je krivim opt. K. .J.M. zbog krivičnog djela ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 7. st. 3. OKZRH, pa ga je temeljem čl. 34. st. 1. KZRH, primjenom čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 248. st. 5. ZKP uračunao vrijeme provedeno na promatranju od 14. prosinca do 23. prosinca 1993. godine. Temeljem čl. 60. OKZRH optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara, koja će se izvršiti u ustanovi za izvršenje kazne.

Protiv te presude žale se državno odvjetništvo i optuženik.

Državno odvjetništvo žali se zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku odmjeri kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik se žali putem branitelja S.D. odvjetnika iz Z. zbog: povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, pa predlaže da se presuda suda prvog stupnja: "...preinači, odnosno ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje."

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

Prije razmatranja žalbenih osnova ovaj je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, na temelju čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP ispitao presudu suda prvog stupnja je li postoji povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. do 11. ZKP i utvrdio da takove postupovne povrede ne postoje.

Na žalbu optuženika zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

Sud prvog stupnja je, a suprotno žalbenim navodima, sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio i to izvedenim dokazima te njihovom pažljivom analizom i ocjenom, uključivši i obranu optuženika, a za svoja utvrđenja iznio je u razlozima presude valjane i prihvatljive razloge.

Temeljni žalbeni prigovor svodi se na to kako optuženik nije prekoračio granice dozvoljene obrane, on se branio od napada svog sina (oštećenika), pa je prema tome postupao u nužnoj obrani, bez njenog prekoračenja.

Taj žalbeni prigovor nije osnovan i suprotan je utvrđenom stanju stvari. Naime, optuženik je, nakon što je oštećenik preko stola prema njemu za vrijeme svađe mahao kuhinjskim nožem, uspio taj nož oteti iz njegove ruke (to mu očito i nije bilo teško jer je oštećenik bio u teško pijanom stanju sa 3,21‰ apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme događaja). Istina, i nakon toga je među njima nastavljeno naguravanje, ali ga oštećenik za vrijeme tog naguravanja: "...niti u jednom času nije udario, već smo se natezali... on je pokušao da mi otme nož..." (citat iz obrane optuženika na glavnoj raspravi 16. svibnja 1994. godine - list 142 spisa). U jednom momentu za vrijeme natezanja i otimanja oko noža optuženik je ubo oštećenika. Taj sukob sa sinom, i njegov napad, optuženik je mogao očito riješiti - otkloniti i na drugi način, bez ovako tragične posljedice. Uostalom, bezbroj puta ranije njih dvoje su se posvađali, pa i potukli, ali su svaki puta ti sukobi završavali bez (težih) posljedica. Tempore criminis, međutim, optuženik je zamahnuo nožem i ubo oštećenika iako to nije bilo neophodno, razlog takovog ekstremnog postupka treba tražiti i u teškom pijanstvu optuženika, pa je time prekoračio nužnu obranu, kao što je pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

Zato nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok se žalbeni osnov nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i ne obrazlaže.

Oglašavajući krivim optuženika za krivično djelo ubojstva u prekoračenju nužne obrane (iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 7. st. 3. OKZRH), prvostupanjski sud je pravilno primijenio zakon, jer su u postupku optuženika sadržani svi bitni sastojci (objektivni i subjektivni) tog krivičnog djela.

Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni

Osnovano državni odvjetnik svojom žalbom ukazuje kako je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika kao što su: neosuđivanost, bitno smanjenu uračunljivost u vrijeme izvršenja djela, uključivši teško pijano stanje, te njegovo narušeno zdravlje. Međutim, te okolnosti, kao i činjenica da je djelo izvršeno u prekoračenju nužne obrane, ipak ne opravdavaju odmjeravanje onako blage kazne kako je odmjerena po sudu prvoga stupnja. To pogotovo kada se ima u vidu težina počinjenog djela, naime radi se o jednom od najtežih krivičnih djela. Zato je ovaj sud, uvažavajući žalbu državnog odvjetnika optuženiku odmjerio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci kojom kaznom se može očekivati postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH, a ta kazna odgovara i stupnju kazneno-pravne odgovornosti optuženika.

Kako je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni uvažena, to je žalba optuženika i iz tog zakonskog osnova zapravo neutemeljena pa ju je valjalo odbiti.

I Kž 703/94

Na osnovu čl. 369. ZKP ovaj je drugostupanjski sud ispitao izrečenu sigurnosnu mjeru optuženiku po sudu prvog stupnja iz čl. 60. OKZRH i našao da je ta mjera zakonito izrečena.

Iz navedenih razloga temeljem čl. 377. st. 1. i 374. ZKP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. studenog 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Kocijančić Erika v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)