Court voids CHF currency clause in loan contract and orders bank to pay principal plus interest.
Legislator summary
AI generatedThe court declared the clause tying the loan principal to Swiss francs void and ordered the bank to pay the plaintiffs 10,410.12 euros with interest. Plaintiffs argued the variable currency and interest clauses violated good faith principles and Article 1 of Protocol 1 of the ECHR, while the bank contended the contract terms were valid. The court ruled that since plaintiffs paid the full amount in euros, they received nothing without legal basis, making the bank's retention of funds unjust enrichment.
Legislator headnote
AI generatedZakon o obveznim odnosima čl. 323. st. 1.; Zakon o parničnom postupku čl. 154. st. 5.; Ugovorna odredba vezana uz valutnu klauzulu u inozemnoj valuti i promjenjivoj kamatnoj stopi smatra se ništetnom ako je ugovarač uplatio cijeli iznos u domaćoj valuti, čime je stekao imovinsku korist bez osnove, a tužitelj nije primio ništa, te se takva odredba suprotstavlja načelima dobrog vjeri i zabrani neposrednog oduzimanja imovine.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7062/2022-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja 1. EČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koje zastupa odvjetnica Iva Soldo iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320,kojeg zastupa odvjetnik Damir Metelko iz Zatreba, poradi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 5. lipnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja i njihova opunomoćenika te zamjenika tuženikova opunomoćenika, dana 10. srpnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba članka 2. (Iznos kredita) Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103549584, sklopljenog dana 11.svibnja .2007. godine između 1. tužitelja UČ i 2. tužitelja ZČ te tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. u dijelu u kojem je glavnica vezana uz valutu švicarski franak, koja glasi:
"=98.653,51 CHF (devedesetosamtisućašestopedesettriCHFipedesetjedan/100) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj“.
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische banci d.d. platiti 1. tužitelju UČ i 2. tužitelju ZČ iznos od 10.410,12 eura zajedno s zateznim kamatama na iznose od:
na iznos od 1,68 EUR od 06.09.2007. godine do isplate,
na iznos od 2,53 EUR od 06.12.2007. godine do isplate,
na iznos od 3,95 EUR od 05.01.2008. godine do isplate,
na iznos od 8,12 EUR od 05.02.2008. godine do isplate,
na iznos od 16,31 EUR od 06.03.2008. godine do isplate,
na iznos od 15,32 EUR od 04.04.2008. godine do isplate,
na iznos od 2,58 EUR od 06.05.2008. godine do isplate,
na iznos od 8,38 EUR od 06.06.2008. godine do isplate,
na iznos od 5,92 EUR do 05.07.2008. godine do isplate,
na iznos od 0,18 EUR od 05.08.2008. godine do isplate,
na iznos od 2,61 EUR od 06.09.2008. godine do isplate,
na iznos od 9,46 EUR od 04.10.2008. godine do isplate,
na iznos od 31,61 EUR od 06.11.2008. godine do isplate,
na iznos od 22,48 EUR od 06.12.2008. godine do isplate,
na iznos od 45,22 EUR od 06.01.2009. godine do isplate,
na iznos od 49,18 EUR od 06.02.2009. godine do isplate,
na iznos od 51,97 EUR od 06.03.2009. godine do isplate,
na iznos od 38,49 EUR od 15.04.2009. godine do isplate,
na iznos od 40,90 EUR od 15.05.2009. godine do isplate,
na iznos od 39,35 EUR od 06.06.2009. godine do isplate,
na iznos od 35,10 EUR od 07.07.2009. godine do isplate,
na iznos od 34,67 EUR od 05.08.2009. godine do isplate,
na iznos od 38,03 EUR od 05.09.2009. godine do isplate,
na iznos od 33,91 EUR od 06.10.2009. godine do isplate,
na iznos od 34,90 EUR od 06.11.2009. godine do isplate,
na iznos od 37,57 EUR od 05.12.2009. godine do isplate,
na iznos od 43,32 EUR od 06.01.2010. godine do isplate,
na iznos od 50,11 EUR od 06.02.2010. godine do isplate,
na iznos od 49,27 EUR od 06.03.2010. godine do isplate,
na iznos od 58,76 EUR od 07.04.2010. godine do isplate,
na iznos od 58,11 EUR od 06.05.2010. godine do isplate,
na iznos od 64,04 EUR od 05.06.2010. godine do isplate,
na iznos od 84,65 EUR od 06.07.2010. godine do isplate,
na iznos od 75,91 EUR od 05.08.2010. godine do isplate,
na iznos od 101,31 EUR od 07.09.2010. godine do isplate,
na iznos od 92,13 EUR od 12.10.2010. godine do isplate,
na iznos od 82,05 EUR od 06.11.2010. godine do isplate,
na iznos od 108,95 EUR od 07.12.2010. godine do isplate,
na iznos od 134,34 EUR od 12.01.2011. godine do isplate,
na iznos od 109,11 EUR od 12.02.2011. godine do isplate,
na iznos od 117,95 EUR od 12.03.2011. godine do isplate,
na iznos od 106,47 EUR od 12.04.2011. godine do isplate,
na iznos od 130,08 EUR od 12.05.2011. godine do isplate,
na iznos od 148,22 EUR od 14.06.2011. godine do isplate,
na iznos od 154,17 EUR od 12.07.2011. godine do isplate,
na iznos od 249,37 EUR od 12.08.2011. godine do isplate,
na iznos od 160,09 EUR od 09.09.2011. godine do isplate,
na iznos od 146,91 EUR od 12.10.2011. godine do isplate,
na iznos od 148,91 EUR od 12.11.2011. godine do isplate,
na iznos od 147,64 EUR od 06.12.2011. godine do isplate,
na iznos od 159,15 EUR od 11.01.2012. godine do isplate,
na iznos od 165,51 EUR od 14.02.2012. godine do isplate,
na iznos od 165,80 EUR od 13.03.2012. godine do isplate,
na iznos od 161,60 EUR od 11.04.2012. godine do isplate,
na iznos od 163,94 EUR od 11.05.2012. godine do isplate,
na iznos od 168,28 EUR od 09.06.2012. godine do isplate,
na iznos od 162,87 EUR od 10.07.2012. godine do isplate,
na iznos od 163,52 EUR od 11.08.2012. godine do isplate,
na iznos od 154,66 EUR od 13.09.2012. godine do isplate,
na iznos od 162,92 EUR od 23.10.2012. godine do isplate,
na iznos od 164,22 EUR od 15.11.2012. godine do isplate,
na iznos od 162,78 EUR od 22.12.2012. godine do isplate,
na iznos od 147,90 EUR od 19.01.2013. godine do isplate,
na iznos od 154,23 EUR od 14.02.2013. godine do isplate,
na iznos od 154,81 EUR od 14.03.2013. godine do isplate,
na iznos od 163,16 EUR od 23.04.2013. godine do isplate,
na iznos od 149,47 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,
na iznos od 147,16 EUR od 06.06.2013. godine do isplate,
na iznos od 148,75 EUR od 06.07.2013. godine do isplate,
na iznos od 148,99 EUR od 07.08.2013. godine do isplate,
na iznos od 153,91 EUR od 06.09.2013. godine do isplate,
na iznos od 157,63 EUR od 16.10.2013. godine do isplate,
na iznos od 158,91 EUR od 20.11.2013. godine do isplate,
na iznos od 162,24 EUR od 21.12.2013. godine do isplate,
na iznos od 158,16 EUR od 22.01.2014. godine do isplate,
na iznos od 155,98 EUR od 22.02.2014. godine do isplate,
na iznos od 156,37 EUR od 22.03.2014. godine do isplate,
na iznos od 154,49 EUR od 10.04.2014. godine do isplate,
na iznos od 151,94 EUR od 22.05.2014. godine do isplate,
na iznos od 150,43 EUR od 07.06.2014. godine do isplate,
na iznos od 154,88 EUR od 22.07.2014. godine do isplate,
na iznos od 157,78 EUR od 19.08.2014. godine do isplate,
na iznos od 159,32 EUR od 23.09.2014. godine do isplate,
na iznos od 162,19 EUR od 22.10.2014. godine do isplate,
na iznos od 164,02 EUR od 13.11.2014. godine do isplate,
na iznos od 162,50 EUR od 20.12.2014. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 22.01.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 10.02.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 10.03.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 10.04.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 09.05.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 09.06.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 09.07.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 08.08.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 09.09.2015. godine do isplate,
sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba članka 8. (Kamata) Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103549584, sklopljenog dana 11.05.2007. godine između 1. tužitelja UČ i 2. tužitelja ZČ te tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kojom je tijekom postojanja ugovorne obveze u ugovoru o kreditu ugovorena kamatna stopa promjenjiva, a koja glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,450 % (četiri cijelih četrdesetpet posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“
IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische banci d.d. platiti 1. tužitelju UČ i 2. tužitelju ZČ iznos od 1.353,21 eura zajedno s zateznim kamatama na iznose od:
na iznos od 18,35 EUR od 05.02.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,72 EUR od 06.03.2008. godine do isplate,
na iznos od18,68 EUR od 04.04.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,10 EUR od 06.05.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,36 EUR od 06.06.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,35 EUR od 05.07.2008. godine do isplate,
na iznos od 17,99 EUR od 05.08.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,10 EUR od 06.09.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,41 EUR od 04.10.2008. godine do isplate,
na iznos od 19,41 EUR od 06.11.2008. godine do isplate,
na iznos od 19,00 EUR od 06.12.2008. godine do isplate,
na iznos od 20,03 EUR od 06.01.2009. godine do isplate,
na iznos od 20,21 EUR od 06.02.2009. godine do isplate,
na iznos od 20,34 EUR od 06.03.2009. godine do isplate,
na iznos od 19,73 EUR od 15.04.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,92 EUR od 15.05.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,81 EUR od 06.06.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,50 EUR od 07.07.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,46 EUR od 05.08.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,71 EUR od 05.09.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,41 EUR od 06.10.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,48 EUR od 06.11.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,68 EUR od 05.12.2009. godine do isplate,
na iznos od 32,10 EUR od 06.01.2010. godine do isplate,
na iznos od 32.59 EUR od 06.02.2010. godine do isplate,
na iznos od 32,53 EUR od 06.03.2010. godine do isplate,
na iznos od 33,23 EUR od 07.04.2010. godine do isplate,
na iznos od 33,18 EUR od 06.05.2010. godine do isplate,
na iznos od 33,61 EUR od 05.06.2010. godine do isplate,
na iznos od 35,12 EUR od 06.07.2010. godine do isplate,
na iznos od 34,48 EUR od 05.08.2010. godine do isplate,
na iznos od 36,34 EUR od 07.09.2010. godine do isplate,
na iznos od 35,66 EUR od 12.10.2010. godine do isplate,
na iznos od 26,13 EUR od 06.11.2010. godine do isplate,
na iznos od 27,60 EUR od 07.12.2010. godine do isplate,
na iznos od 28,99 EUR od 12.01.2011. godine do isplate,
na iznos od 27,61 EUR od 12.02.2011. godine do isplate,
na iznos od 28,09 EUR od 12.03.2011. godine do isplate,
na iznos od 27,47 EUR od 12.04.2011. godine do isplate,
na iznos od 28,76 EUR od 12.05.2011. godine do isplate,
na iznos od 18,14 EUR od 14.06.2011. godine do isplate,
na iznos od 18,34 EUR od 12.07.2011. godine do isplate,
na iznos od 21,51 EUR od 12.08.2011. godine do isplate,
na iznos od 18,54 EUR od 09.09.2011. godine do isplate,
na iznos od 18,07 EUR od 12.10.2011. godine do isplate,
na iznos od 6,87 EUR od 12.11.2011. godine do isplate,
na iznos od 6,85 EUR od 06.12.2011. godine do isplate,
na iznos od 7,00 EUR od 11.01.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,08 EUR od 14.02.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,08 EUR od 13.03.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,03 EUR od 11.04.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,06 EUR od 11.05.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,11 EUR od 09.06.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,05 EUR od 10.07.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,05 EUR od 11.08.2012. godine do isplate,
na iznos od 6,94 EUR od 13.09.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,05 EUR od 23.10.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,06 EUR od 15.11.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,04 EUR od 22.12.2012. godine do isplate,
na iznos od 6,86 EUR od 19.01.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,94 EUR od 14.02.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,94 EUR od 14.03.2013. godine do isplate,
na iznos od 7,05 EUR od 23.04.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,88 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,85 EUR od 06.06.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,87 EUR od 06.07.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,87 EUR od 07.08.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,93 EUR od 06.09.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,98 EUR od 16.10.2013. godine do isplate,
na iznos od 7,00 EUR od 20.11.2013. godine do isplate,
na iznos od 7,04 EUR od 21.12.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,99 EUR od 22.01.2014. godine do isplate,
do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
V. Odbija se dio tužbenoga zahtjeva 1. tužitelja UČ i 2. tuženika ZČ u svoti od 382,25 eur.
VI. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische banci d.d. naknaditi 1.tužitelju UČ i 2. tužitelju ZČ trošak parničnog postupka od 4.075,00 eur s zateznim kamatama od 10. srpnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
VII. Utvrđuje se neosnovanim prigovor radi prebijanja tuženika Erste&Steiermärkische banke d.d. u svoti od 717,12 eur s zateznim kamatama na 35,52 eur od 2. veljače 2014, 35,55 eur od 2. ožujka 2014, 35,42 eur od 2. travnja 2014, 35,25 eur od 2. svibnja 2014, 35,15 eur od 2. lipnja 2014, 35,45 eru od 2. srpnja 2014, 35,65 eur od 2. kolovoza 2014, 35,75 eur od 2. rujna 2014, 35,94 eur od 2. listopada 2014, 36,07 eur od 2. studenog 2014, 35,96 eur od 2. prosinca 2014, 36,16 eur od 2. siječnja 2015, 36,16 eur od 2. veljače 2015, 36,16 eur od 2. ožujka 2015, 36,16 eur od 2. travnja 2015, 36,16 eur od 2. svibnja 2015, 36,16 eur od 2. lipnja 2015, 36,15 eur od 2. srpnja 2015, 36,15 eur od 2. kolovoza 2015, 36,16 eur od 2. rujna 2015. sve do isplate, u roku 15 dana.
VIII. Utvrđuje se neosnovanim prigovor radi prebijanja tuženika Erste&Steiermärkische banke d.d. u svoti od 4.505,16 eur s zateznim kamatama na 4.180,53 eur od 1. listopada 2015. godine do isplate i na 324,63 eur od 23. siječnja 2016. godine do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi od 12. lipnja 2019. godine tvrde da su s tuženikom 1. svibnja 2007. godine sklopili ugovor o kreditu na 98.653,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po njegovom srednjem tečaju na dan korištenja kredita uz redovnu kamatu, promjenjivu temeljem njegove odluke , početna stopa je 4,450%, , koju valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu smatra ništetnom pozivom na presudu Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17i Zakon o zaštiti potrošača te je 22. siječnja 2016. godine zaključen dodatak ugovora o kreditu radi konverzije u valutu euro, pa smatra da ima pravo na preplaćene svote po obje osnove, i zahtijeva kao u podnesku od 4. lipnja 2025. godine tj: " 1. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba članka 2. (Iznos kredita) Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103549584, sklopljenog dana 11.05.2007. godine između tužitelja UČ iz [adresa],
OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, u dijelu u kojem je glavnica vezana uz valutu švicarski franak, koja glasi:
"=98.653,51 CHF (devedesetosamtisućašestopedesettriCHFipedesetjedan/100) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj“.
2. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 isplatiti tužiteljima UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.410,12 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
na iznos od 1,68 EUR od 06.09.2007. godine do isplate,
na iznos od 2,53 EUR od 06.12.2007. godine do isplate,
na iznos od 3,95 EUR od 05.01.2008. godine do isplate,
na iznos od 8,12 EUR od 05.02.2008. godine do isplate,
na iznos od 16,31 EUR od 06.03.2008. godine do isplate,
na iznos od 15,32 EUR od 04.04.2008. godine do isplate,
na iznos od 2,58 EUR od 06.05.2008. godine do isplate,
na iznos od 8,38 EUR od 06.06.2008. godine do isplate,
na iznos od 5,92 EUR do 05.07.2008. godine do isplate,
na iznos od 0,18 EUR od 05.08.2008. godine do isplate,
na iznos od 2,61 EUR od 06.09.2008. godine do isplate,
na iznos od 9,46 EUR od 04.10.2008. godine do isplate,
na iznos od 31,61 EUR od 06.11.2008. godine do isplate,
na iznos od 22,48 EUR od 06.12.2008. godine do isplate,
na iznos od 45,22 EUR od 06.01.2009. godine do isplate,
na iznos od 49,18 EUR od 06.02.2009. godine do isplate,
na iznos od 51,97 EUR od 06.03.2009. godine do isplate,
na iznos od 38,49 EUR od 15.04.2009. godine do isplate,
na iznos od 40,90 EUR od 15.05.2009. godine do isplate,
na iznos od 39,35 EUR od 06.06.2009. godine do isplate,
na iznos od 35,10 EUR od 07.07.2009. godine do isplate,
na iznos od 34,67 EUR od 05.08.2009. godine do isplate,
na iznos od 38,03 EUR od 05.09.2009. godine do isplate,
na iznos od 33,91 EUR od 06.10.2009. godine do isplate,
na iznos od 34,90 EUR od 06.11.2009. godine do isplate,
na iznos od 37,57 EUR od 05.12.2009. godine do isplate,
na iznos od 43,32 EUR od 06.01.2010. godine do isplate,
na iznos od 50,11 EUR od 06.02.2010. godine do isplate,
na iznos od 49,27 EUR od 06.03.2010. godine do isplate,
na iznos od 58,76 EUR od 07.04.2010. godine do isplate,
na iznos od 58,11 EUR od 06.05.2010. godine do isplate,
na iznos od 64,04 EUR od 05.06.2010. godine do isplate,
na iznos od 84,65 EUR od 06.07.2010. godine do isplate,
na iznos od 75,91 EUR od 05.08.2010. godine do isplate,
na iznos od 101,31 EUR od 07.09.2010. godine do isplate,
na iznos od 92,13 EUR od 12.10.2010. godine do isplate,
na iznos od 82,05 EUR od 06.11.2010. godine do isplate,
na iznos od 108,95 EUR od 07.12.2010. godine do isplate,
na iznos od 134,34 EUR od 12.01.2011. godine do isplate,
na iznos od 109,11 EUR od 12.02.2011. godine do isplate,
na iznos od 117,95 EUR od 12.03.2011. godine do isplate,
na iznos od 106,47 EUR od 12.04.2011. godine do isplate,
na iznos od 130,08 EUR od 12.05.2011. godine do isplate,
na iznos od 148,22 EUR od 14.06.2011. godine do isplate,
na iznos od 154,17 EUR od 12.07.2011. godine do isplate,
na iznos od 249,37 EUR od 12.08.2011. godine do isplate,
na iznos od 160,09 EUR od 09.09.2011. godine do isplate,
na iznos od 146,91 EUR od 12.10.2011. godine do isplate,
na iznos od 148,91 EUR od 12.11.2011. godine do isplate,
na iznos od 147,64 EUR od 06.12.2011. godine do isplate,
na iznos od 159,15 EUR od 11.01.2012. godine do isplate,
na iznos od 165,51 EUR od 14.02.2012. godine do isplate,
na iznos od 165,80 EUR od 13.03.2012. godine do isplate,
na iznos od 161,60 EUR od 11.04.2012. godine do isplate,
na iznos od 163,94 EUR od 11.05.2012. godine do isplate,
na iznos od 168,28 EUR od 09.06.2012. godine do isplate,
na iznos od 162,87 EUR od 10.07.2012. godine do isplate,
na iznos od 163,52 EUR od 11.08.2012. godine do isplate,
na iznos od 154,66 EUR od 13.09.2012. godine do isplate,
na iznos od 162,92 EUR od 23.10.2012. godine do isplate,
na iznos od 164,22 EUR od 15.11.2012. godine do isplate,
na iznos od 162,78 EUR od 22.12.2012. godine do isplate,
na iznos od 147,90 EUR od 19.01.2013. godine do isplate,
na iznos od 154,23 EUR od 14.02.2013. godine do isplate,
na iznos od 154,81 EUR od 14.03.2013. godine do isplate,
na iznos od 163,16 EUR od 23.04.2013. godine do isplate,
na iznos od 149,47 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,
na iznos od 147,16 EUR od 06.06.2013. godine do isplate,
na iznos od 148,75 EUR od 06.07.2013. godine do isplate,
na iznos od 148,99 EUR od 07.08.2013. godine do isplate,
na iznos od 153,91 EUR od 06.09.2013. godine do isplate,
na iznos od 157,63 EUR od 16.10.2013. godine do isplate,
na iznos od 158,91 EUR od 20.11.2013. godine do isplate,
na iznos od 162,24 EUR od 21.12.2013. godine do isplate,
na iznos od 158,16 EUR od 22.01.2014. godine do isplate,
na iznos od 155,98 EUR od 22.02.2014. godine do isplate,
na iznos od 156,37 EUR od 22.03.2014. godine do isplate,
na iznos od 154,49 EUR od 10.04.2014. godine do isplate,
na iznos od 151,94 EUR od 22.05.2014. godine do isplate,
na iznos od 150,43 EUR od 07.06.2014. godine do isplate,
na iznos od 154,88 EUR od 22.07.2014. godine do isplate,
na iznos od 157,78 EUR od 19.08.2014. godine do isplate,
na iznos od 159,32 EUR od 23.09.2014. godine do isplate,
na iznos od 162,19 EUR od 22.10.2014. godine do isplate,
na iznos od 164,02 EUR od 13.11.2014. godine do isplate,
na iznos od 162,50 EUR od 20.12.2014. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 22.01.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 10.02.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 10.03.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 10.04.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 09.05.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 09.06.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 09.07.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 08.08.2015. godine do isplate,
na iznos od 165,34 EUR od 09.09.2015. godine do isplate, koje teku od dana 6. rujna 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/2004), od dana 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
3. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba članka 8. (Kamata) Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103549584, sklopljenog dana 11.05.2007. godine između tužitelja UČ iz [adresa],
OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, kojom je tijekom postojanja ugovorne obveze u ugovoru o kreditu ugovorena kamatna stopa promjenjiva, a koja glasi:
„Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,450 % (četiri cijelih četrdesetpet posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“
4. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 isplatiti tužiteljima UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.353,21 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
na iznos od 18,35 EUR od 05.02.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,72 EUR od 06.03.2008. godine do isplate,
na iznos od18,68 EUR od 04.04.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,10 EUR od 06.05.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,36 EUR od 06.06.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,35 EUR od 05.07.2008. godine do isplate,
na iznos od 17,99 EUR od 05.08.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,10 EUR od 06.09.2008. godine do isplate,
na iznos od 18,41 EUR od 04.10.2008. godine do isplate,
na iznos od 19,41 EUR od 06.11.2008. godine do isplate,
na iznos od 19,00 EUR od 06.12.2008. godine do isplate,
na iznos od 20,03 EUR od 06.01.2009. godine do isplate,
na iznos od 20,21 EUR od 06.02.2009. godine do isplate,
na iznos od 20,34 EUR od 06.03.2009. godine do isplate,
na iznos od 19,73 EUR od 15.04.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,92 EUR od 15.05.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,81 EUR od 06.06.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,50 EUR od 07.07.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,46 EUR od 05.08.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,71 EUR od 05.09.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,41 EUR od 06.10.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,48 EUR od 06.11.2009. godine do isplate,
na iznos od 31,68 EUR od 05.12.2009. godine do isplate,
na iznos od 32,10 EUR od 06.01.2010. godine do isplate,
na iznos od 32.59 EUR od 06.02.2010. godine do isplate,
na iznos od 32,53 EUR od 06.03.2010. godine do isplate,
na iznos od 33,23 EUR od 07.04.2010. godine do isplate,
na iznos od 33,18 EUR od 06.05.2010. godine do isplate,
na iznos od 33,61 EUR od 05.06.2010. godine do isplate,
na iznos od 35,12 EUR od 06.07.2010. godine do isplate,
na iznos od 34,48 EUR od 05.08.2010. godine do isplate,
na iznos od 36,34 EUR od 07.09.2010. godine do isplate,
na iznos od 35,66 EUR od 12.10.2010. godine do isplate,
na iznos od 26,13 EUR od 06.11.2010. godine do isplate,
na iznos od 27,60 EUR od 07.12.2010. godine do isplate,
na iznos od 28,99 EUR od 12.01.2011. godine do isplate,
na iznos od 27,61 EUR od 12.02.2011. godine do isplate,
na iznos od 28,09 EUR od 12.03.2011. godine do isplate,
na iznos od 27,47 EUR od 12.04.2011. godine do isplate,
na iznos od 28,76 EUR od 12.05.2011. godine do isplate,
na iznos od 18,14 EUR od 14.06.2011. godine do isplate,
na iznos od 18,34 EUR od 12.07.2011. godine do isplate,
na iznos od 21,51 EUR od 12.08.2011. godine do isplate,
na iznos od 18,54 EUR od 09.09.2011. godine do isplate,
na iznos od 18,07 EUR od 12.10.2011. godine do isplate,
na iznos od 6,87 EUR od 12.11.2011. godine do isplate,
na iznos od 6,85 EUR od 06.12.2011. godine do isplate,
na iznos od 7,00 EUR od 11.01.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,08 EUR od 14.02.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,08 EUR od 13.03.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,03 EUR od 11.04.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,06 EUR od 11.05.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,11 EUR od 09.06.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,05 EUR od 10.07.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,05 EUR od 11.08.2012. godine do isplate,
na iznos od 6,94 EUR od 13.09.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,05 EUR od 23.10.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,06 EUR od 15.11.2012. godine do isplate,
na iznos od 7,04 EUR od 22.12.2012. godine do isplate,
na iznos od 6,86 EUR od 19.01.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,94 EUR od 14.02.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,94 EUR od 14.03.2013. godine do isplate,
na iznos od 7,05 EUR od 23.04.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,88 EUR od 15.05.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,85 EUR od 06.06.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,87 EUR od 06.07.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,87 EUR od 07.08.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,93 EUR od 06.09.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,98 EUR od 16.10.2013. godine do isplate,
na iznos od 7,00 EUR od 20.11.2013. godine do isplate,
na iznos od 7,04 EUR od 21.12.2013. godine do isplate,
na iznos od 6,99 EUR od 22.01.2014. godine do isplate,
koje teku od dana 5. veljače 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
5. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, da tužiteljima UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. lipnja 2021. godine ne spori činjenicu sklapanja ugovora o kreditu i dodatka istomu , osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, prigovara zastari, smatra da tužitelj nema pravni interes za ovu tužbu zbog provedene konverzije, smatra valutnu klauzulu u CHF-u dopuštenom, jer je tužitelj bio obaviješten o njenim učincima i informiran je te je pristao na nju, o njoj se pregovaralo, , odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je zakonita, i razmatra njenu metodologiju, nije prouzročio štetu tužitelju, protivi se tijeku zateznih kamata,predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, ističe dva prigovora radi prebijanja i to: prvi na 717,12 eur s zateznim kamatama na 35,52 eur od 2. veljače 2014, 35,55 eur od 2. ožujka 2014, 35,42 eur od 2. travnja 2014, 35,25 eur od 2. svibnja 2014, 35,15 eur od 2. lipnja 2014, 35,45 eru od 2. srpnja 2014, 35,65 eur od 2. kolovoza 2014, 35,75 eur od 2. rujna 2014, 35,94 eur od 2. listopada 2014, 36,07 eur od 2. studenog 2014, 35,96 eur od 2. prosinca 2014, 36,16 eur od 2. siječnja 2015, 36,16 eur od 2. veljače 2015, 36,16 eur od 2. ožujka 2015, 36,16 eur od 2. travnja 2015, 36,16 eur od 2. svibnja 2015, 36,16 eur od 2. lipnja 2015, 36,15 eur od 2. srpnja 2015, 36,15 eur od 2. kolovoza 2015, 36,16 eur od 2. rujna 2015. sve do isplate, u roku 15 dana, kao u podnesku od 29. svibnja 2025. godine, smatrajući da ima protutražbinu prama tužiteljima s osnove promjenjive kamatne stope kad je bila niža od početno ugovorene te drugi u odgovoru na tužbu na 4.505,16 eur s zateznim kamatama na 4.180,53 eur od 1. listopada 2015. godine do isplate i na 324,63 eur od 23. siječnja 2016. godine do isplate,smatrajući da mu treba vratiti preplatu utvrđenu dodatkom ugovoru o kreditu koji se dodatak odnosi na konverziju.
3. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu od 11. svibnja 2007. godine i nalog za isplatu sredstava te izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ugovor o prodaji nekretnine od 5. travnja 2007. godine, i dodatak tom ugovoru od 2. svibnja 200. godine te sporazum o uspostavi etažnog vlasništva od 1. ožujka 2007. godine, , obavijest o promjeni uvjet po kreditu od 8. siječnja 2008. godine, , obavijest o povećanju kamatne stope bez nadnevka, , obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita od 1. prosinca 2015. godine, dodatak ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. godine, , otplatni plan, , izračun konverzije, otplatnu tablicu, izračun priložen uz podnesak od 5. studenog 2020. godine nije posebice ocjenjivan, jer se tuženik nije suglasio d bude ocijenjen kao dokaz, a sud određuje vještačenje, ,tuženikovu obavijest o kreditu od 15. siječnja 2014. godine, promičbene letke tuženikove o valutnoj klauzuli u CHF-u, dopise i priopćenja HNB-a od 7. lipnja 2013, 21. siječnja 2015. i 16. ožujka 2015. godine, elektronsko dopisivanje ĐČ, izjava E nije posebice ocjenjivana kao dokaz, jer svjedok iskazuje usmeno, uvid u tuženikovu metodologiju za utvrđivanja promjene kamatne stope, priopćenje Ministarstva financija od 4. siječnja 2014. godine, pregled prometa po kreditu, odredio računovodstveno vještačenje i preslušao tužitelja. dočim je tuženik odustao od preslušanja svjedoka GČ..
4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan, prigovori radi prebijanja nisu.
5. Kako se je tuženik na ročištu 5. lipnja 2025. godine protivio djelomičnom povlačenju tužbe što je tužitelj učinio podneskom od 4. lipnja 2025. godine to je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu iz prethodnog podneska kojim je postavljen tužbeni zahtjev i to od 5. studenoga 2020. godine tj:
"1. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba članka 2. (Iznos kredita) Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103549584, sklopljenog dana 11.05.2007. godine između tužitelja UČ iz [adresa],
OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, u dijelu u kojem je glavnica vezana uz valutu švicarski franak, koja glasi:
"=98.653,51 CHF (devedesetosamtisućašestopedesettriCHFipedesetjedan/100) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj"
2. Utvrđuje se daje ništetna ugovorna odredba članka 8. (Kamata) Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103549584, sklopljenog dana 11.05.2007. godine između tužitelja UČ iz [adresa],
OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, kojom je tijekom postojanja ugovorne obveze u ugovoru o kreditu ugovorena kamatna
stopa promjenjiva, a koja glasi:
„Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,450 % (četiri cijelih četrdesetpet posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke."
3. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a,OIB:23057039320 isplatiti tužiteljima UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 91.510,91 HRK i to na ime preplaćenog iznosa temeljem Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103549584 nadnevka 11.05.2007., s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak i na ime preplaćenog iznosa temeljem Ugovora o kreditu broj:
2402006-1031262160/51400607-5103549584 nadnevka 11.05.2007. s osnova ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci banke, a sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od dospijeća do isplate zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od:
06.09.2007. iznos od 12,69
06.12.2007. iznos od 19,03
05.01.2008. iznos od 29,76
05.02.2008. iznos od 260,64
06.03.2008. iznos od 325,96
04.04.2008. iznos od 317,57
06.05.2008. iznos od 214,93
06.06.2008. iznos od 261,09
05.07.2008. iznos od 240,91
05.08.2008. iznos od 194,44
06.09.2008. iznos od 213,56
04.10.2008. iznos od 268,02
06.11.2008. iznos od 445,22
06.12.2008. iznos od 371,57
06.01.2009. iznos od 553,36
06.02.2009. iznos od 584,61
06.03.2009. iznos od 606,51
07.04.2009. iznos od 520,38
06.05.2009. iznos od 670,77
06.06.2009. iznos od 633,66
07.07.2009. iznos od 597,6
05.08.2009. iznos od 593,16
05.09.2009. iznos od 620,33
06.10.2009. iznos od 585,3
06.11.2009. iznos od 592,66
05.12.2009. iznos od 614
06.01.2010. iznos od 660,87
06.02.2010. iznos od 716,32
06.03.2010. iznos od 708,46
07.04.2010. iznos od 786,29
06.05.2010. iznos od 779,95
05.06.2010. iznos od 828,17
06.07.2010. iznos od 997,97
05.08.2010. iznos od 924,64
07.09.2010. iznos od 1.133,92
06.10.2010. iznos od 1.064,51
06.11.2010. iznos od 876,97
07.12.2010. iznos od 1.093,39
06.01.2011. iznos od 1.265,53
05.02.2011. iznos od 1.157,88
05.03.2011. iznos od 1.172,50
06.04.2011. iznos od 1.077,69
06.05.2011. iznos od 1.176,55
07.06.2011. iznos od 1.326,58
06.07.2011. iznos od 1.224,32
05.08.2011. iznos od 1.729,00
06.09.2011. iznos od 1.750,96
06.10.2011. iznos od 1.331,47
05.11.2011. iznos od 1.216,67
02.12.2011. iznos od 1.178,26
06.01.2012. iznos od 1.232,21
07.02.2012. iznos od 1.296,97
06.03.2012. iznos od 1.290,13
06.04.2012. iznos od 1.252,13
05.05.2012. iznos od 1.269,31
06.06.2012. iznos od 1.295,35
07.07.2012. iznos od 1.260,47
04.08.2012. iznos od 1.279,42
06.09.2012. iznos od 1.243,53
06.10.2012. iznos od 1.216,55
07.11.2012. iznos od 1.261,62
08.12.2012. iznos od 1.250,90
09.01.2013. iznos od 1.274,61
08.02.2013. iznos od 1.200,89
09.03.2013. iznos od 1.204,87
06.04.2013. iznos od 1.276,52
07.05.2013. iznos od 1.220,77
06.06.2013. iznos od 1.140,34
06.07.2013. iznos od 1.152,27
07.08.2013. iznos od 1.153,92
06.09.2013. iznos od 1.191,08
05.10.2013. iznos od 1.237,95
09.11.2013. iznos od 1.226,96
07.12.2013. iznos od 1.250,02
09.01.2014. iznos od 1.209,72
08.02.2014. iznos od 1.159,41
08.03.2014. iznos od 1.167,36
08.04.2014. iznos od 1.152,71
08.05.2014. iznos od 1.141,60
07.06.2014. iznos od 1.131,16
08.07.2014. iznos od 1.143,69
08.08.2014. iznos od 1.180,89
11.09.2014. iznos od 1.194,05
08.10.2014. iznos od 1.186,56
12.11.2014. iznos od 1.228,02
08.12.2014. iznos od 1.236,78
10.01.2015. iznos od 1.240,34
10.02.2015. iznos od 1.241,95
10.03.2015. iznos od 1.241,86
10.04.2015. iznos od 1.241,78
09.05.2015. iznos od 1.241,70
09.06.2015. iznos od 1.241,61
09.07.2015. iznos od 1.241,53
08.08.2015. iznos od 1.241,44
09.09.2015. iznos od 1.241,36
UKUPNO
91.510,91
HRK
tj 12.145,58 eur sve do isplate."
6. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 11. svibnja 2007. godine na 98.653,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan korištenja kredita , koji je stambeni uz kamatnu stopu od 4,450 % godišnje, promjenjiva, s rokom otplate od 180 mjeseci u visini od 674,91 CHF , što je sve utvrđeno i uvidom u taj ugovor, kao što nije prijeporno da su 22. siječnja 2016. godine stranke sklopile dodatak tom ugovoru radi konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF-u u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima sa stanjem nedospjele glavnice kredita 30. rujna 2015. godine od 61.831,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan podmirenja te je pretplata 30. rujna 2015. godine iznosila 33.944,12 kn i koristi se za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi što je i utvrđeno uvidom u taj dodatak.
7. Prijeporni su najprije ništetnost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te zastara.
8. . Glede promjenjive kamatne stope, ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, čl.82, čl.85, čl.86. čl.87., čl.89. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju svoje odluke poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine u kojem je Udruga Potrošač- Hrvatskih savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, a povodom revizije na odluku Visokom trgovačkog suda posl. br Pž-7129/13, u dijelu o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako pojmovi koje banke koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručna i samim tim razumljiva isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u odlukama tuženih banaka se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.
10. Nije prijeporno da je tuženik sastavio ugovor o kreditu.
11. Iz navedenog obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.
12. Na osnovi takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju. Nije prijeporno da je tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatnih stopa, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena, a i one odluke o kamatnim stopama koje je dostavio tuženik su nerazumljive na isti način prosječnom potrošaču, u što spada i tužitelj po svojoj naobrazbi - alatničar i zanimanju-policajac u vrijeme sklapanja ugovora.
13. Sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj presudi jest da su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali ne na potrošačevu štetu te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača nadmoćno pa isti sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda potrošačima ostala nerazumljiva.
14. Slijedom toga sud prihvaća tužiteljeve iskaze kao životne i uvjerljive, a kako su u vrijeme sklapanja ugovora bili policajac i prehrambeni inženjer po zanimanju, nisu ni mogli znati sve ove ekonomske čimbenike..
15. Nadalje, ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl.269.st.2. i čl.272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23), a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope kako je to učinio tuženik jest suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelji kao potrošači dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu, kako će se ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom potrošaču objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca, usuprot načelima obveznog prava.
16. Slijedom toga je navedena ugovorna odredba utvrđena ništetnom u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukom o tuženikovim kamatnim stopama, primjenom odredbe čl.87,.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već im je trebao kredit za kupnju nekretnine kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. .
17. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudu poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način.
Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama.
Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno.
S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u opticaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta , što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive.
Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao , nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja is vijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga je i ova ugovorna odredba tj. valutna klauzula ništetna, a u oba slučaja ugovori o kreditu mogu opstati bez ovih ugovornih odredaba, kako je obrazloženo i za promjenjivu kamatnu stopu pa je slijedom toga i tužiteljev iskaz u tom dijelu prihvaćen zbog prethodno obrazloženih razloga.
18. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.
19. Nadalje, ono što tužitelji potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prama naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama te razliku u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćala zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tužitelj stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.
20. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od. 20. ožujka 2025.godine je utvrđena razlika između stvarno plaćenih anuiteta prema tuženikovom obračunu primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na one prema početnom otplatnom planu za koje je utvrđen više plaćen iznos 1.353,21 eur kao u točki 1. mišljenja, razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospjelosti u odnosu na one primjenom tečaja na dan isplate kredita za koje je utvrđen više plaćen iznos je 10,410, 12 eur kao u točki 2. mišljenja, tzv negativna razlika za promjenjivu kamatnu stopu je 717,12 eur kao u točki 3. mišljenja, a za valutnu klauzulu u CHF-u je 5,99 eur kao u točki 4. mišljenja, , preplata utvrđena konverzijom je 4,505,16 eur i razlika preostale glavnice po konverziji s osnove promjene kamatne stope i tečaj je 3.211,36 eur,kao u točki 6. mišljenja, a tuženik u matematičkom dijelu ne prigovara ovom mišljenju, već iznosi prigovore pravne naravi kao u podnesku od 29. svibnja 2025. gdoien, zbog čega vještak nije ni pozivan na usmeno obrazloženje.
21. Sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu te načinjeno sukladno sudskom zadatku o bitnim činjenicama,
22. Primjenom odredbe čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača je sud utvrdio da su tužitelji bli potrošači, jer je i sama namjena kredita bila stambena te prihvaćajući njihov iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv tj. trebao im je kredit za kupnju nekretnine, sukladno navedenomu ugovoru u prodaji nekretnine s dodatkom i izvatkom iz zemljišne knjige koji to potvrđuju, te su po zanimanju u vrijeme sklapanja ugovora bili policajac i prehrambeni inženjer, dočim tuženik nije dokazao suprotno, premda je na njemu dokazni teret.
23. Sada je prijeporno pitanje zastare.
24. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. To isto vrijedi i za valutnu klauzulu u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 a ista prvostupanjska presuda je u dijelu ništavost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.225. i čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 12. lipnja 2019. godine.
25. Zatim je prijeporno kakav učinak ima ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF-u po ugovoru o kreditu s obzirom da su stranke sklopile dodatak tom ugovoru, kojim su ispravile taj nedostatak, provevši konverziju u valutnu klauzulu u eurima, a u svezi s odredbama čl 323, st. 1. i . i 328. Zakona o obveznim odnosima.
26. Odredbom čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZID ZPK) propisan je način izračuna konverzije kredita, te je stavkom 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate.
27. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelji pristali slobodnom voljom niti da je sporazumno s tuženikom kako to tvrdi tuženik pristali da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30.09.2015. godine niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na takvu okolnost.
Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelji odrekali svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe ugovora o kreditu tj. promjenjive kamatne stope i valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je ništetna, niti je to utvrđeno njihovim iskazom. Ujedno sud ističe kako odredbom čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19.c.točka 4.
ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1.-3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3.
čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.
28. Nadalje rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018. godine zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zaprjeke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da tužitelji neosnovano zahtijevaju isplatu s osnove ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer da je tuženik ništetne odredbe zamijenio novim odredbama provedenom konverzijom kredita.
29. Sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine u kojem je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima. Nadalje ovaj sud je imao u vidu i izraženo stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine u kojoj odluci se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da:
- odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“
30. Sud je imao u vidu i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14, Rev 637/2019-2 i Rev 1096/2022-2.
31. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"
32. Kako je prethodno navedeno imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda za ljudska prava i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i poslovni broj Rev-1096/2022 ovaj sud ocjenjuje da tužitelji osnovano zahtijevaju povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF-u. Sud ističe kako je prethodno navedeno i obrazloženo da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužitelji odrekli svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtijevaju povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužiteljima predočio i informirao ih o ekonomskim posljedicama koje za njih nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje su tužitelji uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije.
33. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Suda Europske unije u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelje informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljima. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužitelji jesu postavili zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova ugovora o kreditu koji nije više na snazi, a prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv, slijedom čeg je tužiteljev pravni interes osnovan i proizlazi jasno iz novčanog dijela tužbenog zahtjeva.
34. Slijedom toga je prihvaćen tužbeni zahtjev kao u točkama I i II te III i IV izrjeke, a odbijena je razlika od 382,25 eur do 12.145,58 eur koliko tužitelji ukupno zahtijevaju s obje osnove podneskom od 5. studenog 2020. godine, a podneskom od 4. lipnja 2025. su zahtijevali 10.410,12 eur na ime razlike valutne klauzule u CHF-u i 1.353,21 eur na ime razlike promjenjive kamatne stope ili ukupno 11.763,33 eur, s tim što zatezne kamate na pojedine mjesečne svote teku od prvog idućeg dana nakon uplate kao dana dospjelosti sukladno nalazu i mišljenju računovodstvenog vještaka, sve po stopi propisanoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata i čl 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parbeni trošak teku po odredbi čl 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku.
35. Nadalje, u odnosu na prvi prigovor radi prebijanja, točno je da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je kamatna stopa bla niža od početno ugovorenoga, kao što je utvrđeno nalazom i mišljenjem računovodstvenog vještaka u tablici 3. nalaza. i to u svoti od 717,12 eur.
36. No, uzevši u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. godine, sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav ugovor o kreditu te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF-a kao valute utočišta te valutne rizike, kao i posljedice ovakvog ugovaranja kamtne stope, dočim tužitelji kao nestručne osobe to nisu znao ni mogli znati u vrijeme sklapanja ugovora, sve kako je prethodno obrazloženo.
K tomu je tuženik svjesno pristao na takav dobitak u vidu tzv negativne razlike promjenjive kamatne stope , znajući i morajući znati da će biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Tako dalje sud ocjenjuje da tužitelji u tom razdoblju kad je ostvarena tzv negativna razlika tečaja zapravo nisu ništa stekli bez osnove, budući nisu ni znali za tečajne razlike CHF-a za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kao i posljedice ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ne mogu biti nesavjestni, a da bi trebali vraćati bilo što tj. smanjivati tzv pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF-a, kao i promjenjivu kamatnu stopu, uračunavši u takvo postupanje i tzv negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim i kamatnim promjenama, ako do njih dođe, kako je i bilo u stvarnosti. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna , sud ocjenjuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv pozitivnu razliku tijekom otplate kredita umanji za tzv negativnu, jer nisu ništa primili tj. samo su otplaćivali kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pomnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, dočim je jedino tuženik ostvario korist usuprot svima ovima načelima obveznog prava, koja koristi zapravo tužiteljeva imovina. Kad bi se tužiteljev zahtjev umanjio za tzv negativnu razliku, to bi po ocjeni ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl.1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97).
37. Zatim, uzevši u obzir i odredbu čl.323.st.1. Zakona o obveznim odnosima sud ocjenjuje da plaćanjem tj. otplatom ugovora o kreditu tužitelji nisu zapravo ništa primili ili stekli bez osnove jer su te obroke uplaćivali u cijelosti tuženiku pa tužitelji nisu u obvezi niti vratiti ono što nisu primili, a samim tim ne postoji niti tuženikova tražbina po ovoj zakonskoj odredbi. Sve i kada je tečaj CHF-a bio snižen u odnosu na početno ugovoreni,kao i promjenjiva kamatna stopa, opet su tužitelji sve uplaćivali tuženiku te nisu ništa ni primili u odnosu na to. K tomu, tužitelji s ove tuženikove osnove tj. manje plaćenog ne potražuju ništa pa ne postoje istovrsne i dospjele tražbine koje se mogu sresti., sve to uzimajući u obzir presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine.
38. U odnosu na drugi prigovor radi prebijanja, u svoti od 4.505,16 eura, isti nije osnovan zbog istih razloga kao što je prethodno obrazloženo, tim više što je tuženik stekao bez osnove preplatu kako je opet prethodno obrazloženo te samim tim tužitelji ništa nisu stekli od tuženika, posebice zato jer je ugovoreno da će preplata biti korištena za otplatu kredita s valutnom klauzulom u eurima.
39. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 5. Zakona o parničnom postupku, u svezi s tbr. 7,8. i 9. Ot je sud dosudio trošak odvjetničkog zastupanja tužiteljima u cijelosti, jer su uspjeli s 97% i to za tužbu, sva tri ročišta i podneske od 5.11.2020, 31.1.2025. i 4.6.2025. po 200,00 eur, podnesci od 29.5.2020. i 19.8.2020. nisu priznati, jer su njima dostavljane punomoći, što je trebalo učiniti uz tužbu, podneska od 5.11.2025. nema, ročište za objavu nije priznato po odredbi čl. 155, st. 1. istog Zakona kao potpunoma nepotrebno za uspjeh u postupku, što je ukupno 1.400,00 eur, uvećano za 10% zbog zastupanja dvije stranke ili 140,00 eur, što je 2.940,00 eur,uz PDV od 735,00 eur, što je 3.765,00 eru, uvećano za trošak vještačenja od 400,00 eur , što je konačno 4.075,00 eur, a plaćanja sudskih pristojba su oslobođeni po odredbi čl. 11, st. 1, t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN118/18 i 51/23).
U Zagrebu, dana 10. srpnja 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
- punomoćniku I i II-tužitelja
- punomoćniku tuženika