Us-11545/2000-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-11545/2000-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Kosović- Marković kao predsjednice vijeća, mr. Ivice Kujundžića i Ljiljane Karlovčan-Đurović kao članova vijeća, te sudske savjetnice Ivane Horvat kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. V., pok. M. iz O. S., zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz M., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, klasa: UP/II-942- 01/99-01/853, ur.broj: 514-02-03-04/1-00-2, od 29. rujna 2000. godine, radi naknade za oduzetu imovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2004.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja D.-n. županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove, Ispostava M., klasa: UP/I-942- 01/97-01/92, ur.br.: 2117-09/5-1-99-5, od 14. listopada 1999. godine, a kojim je odbijen zahtjev I. V., pok. M. iz O. S. radi utvrđivanja prava na naknadu za oduzeto zemljište k.o. S. označenog kao dio čest.zem. 1629 i 2050 u površini od 18.000 m².

U tužbi protiv osporenog rješenja tužitelj navodi da osporava zakonitost rješenja, te smatra da je povrijeđen, ne samo materijalni već i formalni propis, te ističe da mu je predmetno zemljište oduzeto bez pravnog osnova i dato na korištenje novom korisniku koji se još i dan danas vodi kao posjednik predmetnog zemljišta. Navodi da kao podnositelj zahtjeva – ovlaštenik nije mogao dokazati vlasništvo ne predmetnom zemljištu iz razloga jer za isto zemljište koje se vodi u k.o. S. nije osnovana zemljišna knjiga, a što se ne može tretirati kao propust ovlaštenika. Ističe da je nesporno da su prednici tužitelja, tj. njegov otac i djed bili u posjedu predmetnog zemljišta i da su predmetno zemljište godinama iskorištavali prema njihovoj gospodarskoj namjeni. U svezi izloženog, a posebno imajući na umu iznijetu činjenicu da za k.o. S. nije formirana zemljišna knjiga, već se činjenično stanje bazira na posjedovnom stanju, tužitelj predlaže da Sud osporeni upravni akt poništi i upravnu stvar sam riješi donošenjem presude.

Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo, Županije D.-n., Građansko- upravni odjel nije dostavilo odgovor na tužbu.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda datih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Tužba nije osnovana.

Odredbom članka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da se ovim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, te je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo, (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo), konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom ili drugim propisima i načinima navedenih u ovom Zakonu.

Spisima predmeta prileži zahtjev tužitelja od 24. lipnja 1997. godine kojim je zatražio da mu se na temelju odredbi naprijed navedenog Zakona utvrdi pravo na naknadu za zemljište u k.o. S. koje mu je oduzeto bez pravnog osnova. Kao dokaz prileži prijava posjednika zemljišta upućena Komisiji za uzurpaciju M., broj: 553/57 radi priznavanja vlasništva na uzurpiranom zemljištu. Spisu predmeta također prileži skupno rješenje Komisije za uzurpacije narodnog odbora K. M., broj: UZP-35/59, od 15. listopada 1959. godine, kojim se ne priznaje uzurpantima pravo vlasništva za zemljište općenarodne imovine na području k.o.

S. koje se nalazi u polju J., te se u obrazloženju istog navodi da su 1938. godine izvedeni melioracioni radovi kada je prokapan odvodni kanal iz polja J. prema moru, te da je time polje dobilo na vrijednosti, a prije toga uzurpanti nisu zemljište priveli trajnoj kulturi, te im se iz tih razloga nije moglo priznati pravo vlasništva jer zemljište nisu mogli stalno i redovno obrađivati. Nadalje, rješenjem Narodnog odbora općine P., broj: 01-4100/58, od 6. prosinca 1958. godine poljoprivrednom dobru D. N. dodjeljuje se zemljište iz poljoprivrednog zemljišnog fonda općenarodne imovine na području V. j..

Isto tako rješenjem, broj: 01-991/1-1959, od 13. travnja 1959. godine osnovano je poljoprivredno dobro J. sa sjedištem u O. S., te istim, Narodni odbor općine M. daje poljoprivrednom dobru J. iz zemljišnog fonda općenarodne imovine na korištenje poljoprivredne površine na predjelu k.o. S.. Pravnim sljednikom poljoprivrednog dobra J. naznačen je P. M. Prema podacima Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Ispostava u gradu M. koje priležu spisu predmeta proizlazi, da je od uspostave katastra zemljišta do prve revizije katastra za k.o. S. u svrhu oporezivanja po katastru č.z. 1629 imala je površinu od 123.040,29 m², a kao posjednik upisana je «Porezna općina S.», katastarska čestica 2050 imala je površinu od 892.214 m², a kao posjednik upisana je također «Porezna općina S.».

Prvom revizijom katastra (1948.-1951.) na č.z. 1629 evidentirano je 465 uzurpanata na ukupnoj površini od 101.655,57 m², a na čestici zemlje 2050 evidentirano je 145 uzurpanata u ukupnoj površini od 790.700,00 m². Druga revizija započeta je 1958. i u periodu revizije te izlaganja na javni uvid i izrade katastarskog operata 1961. godine došlo je do razvlašćenja u postupku rješavanja uzurpacije, tako da na čestici zemlje 2050 nije evidentiran ni jedan uzurpant, a ista je upisana u posjedovnom listu broj 473 na poduzeće P. Na č.z. 1629 evidentirano je 281 uzurpant u ukupnoj površini od 163.622,00 m², mahom manjih površina koje nisu ušle u gromadu, a preostali dio čestice 1629 u površini od 107.040,70 m² upisan je u posjedovnom listu broj 473 na poduzeće P., te se ovo posjedovno stanje nije mijenjalo do danas.

Iz gore navedenih podataka vidljivo je da tužitelj nije dokazao svoje vlasništvo, odnosno nije dokazao da bi njemu ili njegovim prednicima zemljište bilo oduzeto temeljem propisa iz članka 2. Zakona o naknadi, te akata i načina propisanih člankom 3. tog Zakona, te sukladno članku 1. i članku 9. Zakona o naknadi, tužitelj nije ovlaštenik naknade, kako to pravilno zaključuje tuženo tijelo.

Obzirom na navedeno osporeno se rješenje po ocjeni ovog Suda ne može ocijeniti nezakonitim.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu 1. rujna 2004.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Horvat,v.r.

Marina Kosović-Marković,v.r.