Rev-857/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 857/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz I., C., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica R., kojeg zastupa punomoćnica T. K. odvjetnica iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3444/08 od 27. listopada 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2458/05-23 od 12. studenoga 2007., 5. lipnja 2013.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 10.200 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju E.&S. b. na dan isplate sa pripadajućom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koju ta banka obračunava na štednju u EUR po viđenju tekuću od 7. prosinca 2002. do isplate te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 14.400,00 kuna.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 10.200 EUR u cijelosti te u dijelu kojim je tužitelju dosuđena devizna zatezna kamata za razdoblje od 28. veljače 2003. do 30. ožujka 2003. na iznos od 5.100,00 EUR, a za razdoblje od 31. ožujka 2003.pa do isplate na iznos od 10.200,00 EUR te za dio dosuđenog parničnog troška do iznosa od 10.980,00 kuna (stavak I. izreke). Istom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženika pa je preinačena presuda suda prvog stupnja u odnosu na dosuđenu zateznu kamatu na iznos od 10.200,00 EUR za razdoblje od 7. prosinca 2002. do 27. veljače 2003., te na iznos od 5.100,00 EUR (preko iznosa od 5.100,00 EUR do iznosa od 10.200,00 EUR) za razdoblje od 28. veljače 2003. do 30. ožujka 2003., kao i za dosuđeni dio parničnog troška od 3.420,00 kuna (preko iznosa od 10.980,00 kuna do iznosa od 14.400,00 kuna) pa je u tom dijelu odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamata i zahtjev za naknadu parničnog troška (stavak II. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka (stavak III. izreke).

Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 83/08, 96/08 i 123/08). U reviziji je predložio reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu pobijanom revizijom.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 83/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, da bi revizija bila dopuštena potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: revident u reviziji mora određeno navesti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu i revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U konkretnom slučaju tuženik, osim što se u reviziji formalno pozvao na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, nije određeno naveo materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg izjavljuje reviziju. Nadalje, tuženik u reviziji nije naveo niti razloge zbog kojih smatra da bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Naprotiv, predmetna revizija je sastavljena kao da se radi o redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP, pri čemu se navodi tuženika izneseni u reviziji svode se na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako prema ocjeni ovog suda predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi revizija bila dopuštena u smislu naprijed citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 5. lipnja 2013.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.