Rev-1832/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1832/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Miroslave Vekić i Đorđa Bjegovića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice P. M. iz S., zastupane po punomoćniku Š. M., odvjetniku iz S., protiv tuženika P. F., Ž., zastupanog po punomoćniku K. Š., odvjetniku iz S., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 5. travnja 1991. godine br. Gž-1383/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 4. veljače 1991. godine br. P-95/88, u sjednici održanoj dana 22. kolovoza 1991. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja tužiteljice doprinosi mjesečno, umjesto iznosa od 0,40 dinara određenog ranijom presudom, počevši od 1. veljače do 1. rujna 1989. godine iznos od 20,00 dinara, od 1. rujna 1989. do 4. veljače 1991. godine iznos od 30,00 dinara, a od 5. veljače 1991. pa nadalje iznos od 500,00 dinara mjesečno, i to dospjele obroke da plati odjednom u roku od 15 dana sa zateznim kamatama od dospijeća svakog alimentacionog obroka do isplate, a dospijevajuće da plaća unaprijed najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.600,00 dinara.

Protiv ove pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona ukine.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju s prijedlogom da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.

Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestepenim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku – dalje: ZPP - pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravilna je ocjena sudova da u konkretnom slučaju postoje zakonski uvjeti iz čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima (pročišćeni tekst- „Narodne novine" br. 51/89 - ranije čl. 266.) - dalje ZBPO, za povišenje alimentacije koja je ranijom pravomoćnom odlukom dosuđena tužiteljici kao bivšem bračnom drugu tuženika na njegov teret, s obzirom na sadašnje životne troškove i potrebe tužiteljice s jedne strane i mogućnosti tuženika s druge strane.

Pri utvrđivanju ukupnog iznosa sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice materijalno pravo također nije pogrešno primijenjeno ( na štetu tuženika), jer taj iznos nipošto ne može biti manji od 2.000,00 dinara mjesečno.

Tužiteljica, koja je bolesna osoba u dobi od 57 godina, bez imovine je i prihoda. Nema trajno riješeno ni stambeno pitanje (sada stanuje besplatno kod jedne 80 godišnje starice s obzirom da joj pomaže u domaćinstvu). Ova utvrđenja opravdavaju zaključak sudova da tužiteljica nema sredstava za život. Pravilan je i zaključak sudova o mogućnosti tuženika da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice barem tako skromne iznose koji su dosuđeni pobijanom presudom i to bez obzira na to što nema stalno zaposlenje i što je narušenog zdravlja. Naime, tuženik ostvaruje određene prihode pružanjem raznih usluga mještanima Žrnovnice, kao što je npr. popravljanje satova i dr., a posjeduje i nešto zemlje koja mu omogućuje takodjer izvjestan prihod, kao i poslovni prostor u prizemlju zgrade u kojoj stanuje u trosobnom stanu na katu.

Svojim revizijskim prigovorima kojima osporava neke od navedenih odlučnih činjenica utvrđenih u redovnom postupku, tuženik pobija u stvari pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što, prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP, u ovom revizijskom stadiju postupka nije dopušteno.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. ZPP, revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju tuženika, jer je ovaj sud po ocjeni svih okolnosti u smislu člana 155. st. 1. ZPP,ustanovio da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice.

U Zagrebu, 22. kolovoza 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.