Rev-186/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-186/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. B. iz G., koga zastupa A. K., odvjetnik iz S. B., protiv tužene Općine S. B. - Komitet za građevinarstvo i stambeno komunalne poslove i prostorno planiranje, zastupan po Javnom pravobraniocu općine radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 22. kolovoza 1991. br. Gž-265/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 6. studenog 1990. br. P- 1668/88, u sjednici održanoj dana 7. travnja 1992.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Prvostepenom presudom suđeno je:

"Tužena OPĆINA S. B. dužna je tužitelju M. B. iz G., na ime naknade štete isplatiti iznos od 41.628,30 dinara, sa zakonskom kamatom od 20. IX. 1990. godine, pa do isplate i to u visini eskontne stope koju određuje MBJ uvećane za 20% kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.975,00 dinara, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja.

Sa viškom tužbenog zahtjeva, tužitelj se odbija."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju i kao revizijski razlog naveo pogrešnu primjenu materijalnog prava međutim iz sadržaja revizije proizlazi da se revizija ulaže i zbog bitne povrede. Zakona o parničnom postupku (ZPP).

Tužitelj predlaže da se nižestepene presude preinače i tužbeni zahtjev usvoji, odnosno da se ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovana je tvrdnja tužitelja da nižestepeni sudovi nisu obrazložili u čemu se sastoji njegova odgovornost za naknadu štete, a čime se želi reći da nižestepene presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama i da je time u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP. Ta tvrdnja tužitelja nije istinita jer nižestepene presude sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama.

Prema tome u postupku nije učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP na koju ukazuje tužitelj u reviziji a kako u postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvaren.

Neosnovana je tvrdnja tužitelja da on svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štete. To zbog toga jer je tužitelj kao stranka u upravnom postupku za izdavanje građevinske dozvole za gradnju kuće bio dužan postupati tako da iznese točno određeno i istinito, sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev za izdavanje građevinske dozvole kako je to propisano u st. 1. čl. 137. Zakona o općem upravnom postupku.

Tužitelj međutim nije tako postupio jer je zatajio da iznad gradilišta za koje je tražio građevinsku dozvolu ide dalekovod ispod kojeg nije dozvoljena gradnja.

Prema tome ne može biti dvojbe da je takvim ponašanjem i sam tužitelj doprinio nastanku štete koja je nastala obustavom gradnje.

I ovaj revizijski sud smatra da je tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štete u 1/2 dijela kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi, pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tuženi obvezan da tužitelju od utvrđene visine naknade štete (visina štete je nesporna) plati 50%.

Dakle, i materijalno pravo je pravilno primijenjeno pa se prema tome nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 7. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.