Rev-246/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 246/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. t. d.d. Z., OIB: ..., protiv tuženika M. t. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. P. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i p. u Z., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1801/12-2 od 21. svibnja 2013., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pp-109/11-57 od 27. rujna 2011., u sjednici održanoj 6. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuju se rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1801/12-2 od 21. svibnja 2013. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pp-109/11- 57 od 27. rujna 2011. i rješava:

Tuženik M. T. d.d. smetao je tužitelja H.-H. t. d.d. (sada: H. t. d.d.) regija 1-sjever, sjedište regije, Z., ... u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu TK kapaciteta TK kanalizacije na način da je 13. listopada 2005. uvlačio kabele nepoznatog porijekla u telefonsku kanalizaciju u vlasništvu tužitelja na uglu ... i ulice ...., a prethodno podigao dva poklopca TK zdenca te tako istu koristio za svoje potrebe, bez prethodnog pitanja i suglasnosti tužitelja.

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni iz TK kanalizacije tužitelja svoje kablove te je dužan kloniti se svakog takvog i tome sličnog smetanja.

Nalaže se tuženiku M. T. d.d. Z. naknaditi tužitelju H.-H. t. d.d. (sada: H. t. d.d.) trošak revizijskog postupka u iznosu od 200,00 kuna u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik M. T. d.d. smetao je tužitelja H.-H. t. d.d., regija 1-sjever, sjedište regije, Z., ... u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu TK kapaciteta TK kanalizacije na način da je dana 13. listopada 2005. godine uvlačio kabele nepoznatog porijekla u telefonsku kanalizaciju vlasništvo tužitelja na uglu ... i ulice ..., a prethodno podigao dva poklopca TK zdenca te tako istu koristio za svoje potrebe, bez prethodnog pitanja i suglasnosti tužitelja.

Nalaže se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni iz TK kanalizacije tužitelja svoje kablove te je dužan kloniti se svakog takvog i tome sličnog smetanja.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak."

Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.2250,00 kuna u roku od 8 dana.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku jer je navedena odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno zauzetom pravnom shvaćanju revizijskog suda o pravnom pitanju pripada li tužitelju pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na radnje tuženika koje se sastoje u samovlasnom otvaranju poklopca kanala distributivno telekomunikacijske kanalizacije (DTK) te uvlačenju i postavljanju kabela tuženika pored postojećih kabela tužitelja. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku ili ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Obrazlažući važnost postavljenog pitanja tužitelj ističe da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u rješenjima Rev-1214/10-2 od 24. listopada 2012. i Rev-x- 1078/12-2 od 6. ožujka 2013. Tužitelj se pozvao i na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gžp-824/13 od 7. kolovoza 2013. u kojoj je zauzeto shvaćanje u skladu sa shvaćanjem izraženim u gore citiranim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje je suprotno shvaćanju zauzetom u pobijanoj odluci.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u ovom slučaju, ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

U ovom predmetu županijski sud je na temelju utvrđenih činjenica:

- da se tužitelj nalazio u isključivom posjedu postojeće podzemne kabelske kanalizacije,

- da je tuženik 13. listopada 2005. otvorio poklopce DTK (distributivno- telekomunikacijske kanalizacije) te u iste uvlačio i polagao optičke kabele gdje su se već nalazili kabeli tužitelja zaključio da radnje tuženika nemaju zakonom propisane kvalitete smetanja posjeda zbog čega je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

Pritom je drugostupanjski sud prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije spriječio niti ograničio tužitelja u izvršavanju faktičke vlasti kada je u spornom šahtu provlačio optički kabel te da radnjom tuženika tužitelj nije bio ugrožen niti su bili smanjeni opseg i kvaliteta pružanja usluga.

Protivno izloženom shvaćanju, u pojedinim odlukama županijskih sudova izraženo je mišljenje da s obzirom da je riječ o posjedovnoj parnici s ograničenim predmetom raspravljanja samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenice posljednjeg stanja posjeda i činjenice nastalog smetanja, a sve u smislu čl. 441. ZPP, odnosno čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZVDSP), kada nije sporno da je tužitelj isključivi posjednik predmetne infrastrukture, da radnje tuženika koje se u suštini svode na provalu u navedenu infrastrukturu i postavljanje novih kabela predstavljaju čin smetanja (uznemiravanja) posjeda.

Osim toga, shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci u protivnosti je sa shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-1333/12-2 od 22. listopada 2012. prema kojem su šahtovi kanala distributivno- komunikacijske infrastrukture stvari. Nasilno otvaranje šahtova te uvlačenje i postavljanje optičkih kabela drugih operatera pored postojećih kabela tužitelja je smetanje posjeda stvari.

U takvoj pravnoj situaciji budući da u smislu čl. 382. st. 2. točka 1. ZPP postoje procesne pretpostavke za odlučivanje o predmetnoj izvanrednoj reviziji, valja reći da i po shvaćanju revizijskog suda ponašanje tuženika koje nije sporno, a riječ je o opisanom samovoljnom zadiranju u telekomunikacijsku infrastrukturu tužitelja otvaranjem poklopaca DTK mreže i polaganjem optičkih kabela u nju, imaju značenje uznemiravanja posjeda stvari tužitelja.

Kada netko ima određenu stvar u isključivoj faktičnoj vlasti (čl. 10. st. 1. ZVDSP), ponašanje drugoga kojim se dovodi u pitanje isključivost u vršenju te vlasti i kojim se nameće određeno trpljenje da i taj drugi polaže svoje instalacije, obavlja druge radove, popravlja instalaciju i sl. i po shvaćanju revizijskog suda ima značenje uznemiravanja posjeda u smislu čl. 21. st. 1. ZVDSP.

S obzirom da nije sporna druga pravno relevantna činjenica da prema posljednjem stanju posjeda tužitelj ima isključivu faktičnu vlast na spornoj infrastrukturi, prema shvaćanju revizijskog suda ostvarene su pretpostavke za pružanje sudske zaštite posjeda pozivom na čl. 21. st. 1. i st. 2. ZVDSP.

Slijedom navedenog, ispunjene su pretpostavke za pružanje sudske zaštite posjeda, a imajući na umu da od odgovora na postavljeno pravno pitanje ovisi ishod predmetnog spora, valjalo je na temelju čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP u vezi čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske odluke u postupku koji je prethodio reviziji i tužbeni zahtjev prihvatiti.

Budući da je tužitelj uspio s revizijom na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen mu je trošak sudske pristojbe na presudu prema Tar. br. 2. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) u iznosu od 200,00 kuna.

Zagreb, 6. rujna 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.