Rev-x-1089/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1089/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. K. i drugotužiteljice N. K., oboje iz H., koje zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. i Š. u V., protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Z., pravnog sljednika Agencije za upravljanje državnom imovinom, Z., kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9798/11-2 od 25. ožujka 2014., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3516/11 od 15. lipnja 2011., u sjednici održanoj 24. siječnja 2018.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 9798/11-2 od 25. ožujka 2014. i međupresuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 3516/11 od 15. lipnja 2011. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je međupresuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I. Utvrđuje se daje tuženik odgovoran za štetu nastalu tužiteljima zbog nemogućnosti upisa u knjigu dionica, prema Ugovoru br. 3005712/910 o prodaji od 16. 9. 1996. godine.

II. Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

III. Odluka o troškovima ostavlja se za kasniju odluku."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog svih revizijskih razloga navedenih u čl. 385. st. 1. točka 1., 2. i 3. te st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu međupresudu, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelje obvezati da tuženiku solidarno naknade parnični trošak ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode tuženika, predložili reviziju odbiti kao neosnovanu, a tuženiku naložiti da tužitelju naknadi sastav odgovora na reviziju u iznosu od 9.743,46 kuna i sudsku pristojbu na odgovor na reviziju, sve sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate.

Revizija je osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužbenim zahtjevom tužitelji od tuženika zahtijevaju naknadu štete u ukupnom iznosu od 708.615,00 kuna i to iznos od 605.615,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 1997. do isplate te iznos od 103.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 1997. do isplate.

U tužbi i tijekom postupka tužitelji tvrde da od tuženika zahtijevaju naknadu štete u iznosu od 605.615,00 kuna, koju im je tuženik uzrokovao prodajom dionica (ukupno 1.647) dioničkog društva U. d.d. V., na kojima su postojala prava trećih zbog čega se tužitelji nisu mogli upisati u knjigu dionica, niti ostvariti dioničarska prava, uključujući i pravo na dobit od dionica. Nadalje, tužitelji iznos od 103.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od tuženika zahtijevaju po osnovi odvjetničkih troškova koje su podmirili punomoćnicima odvjetnicima za zastupanje u pojedinim parničnim postupcima vođenim u vezi sa spornim ugovorom o prodaji dionica koji su sklopili s tuženikom.

Na temelju utvrđenih činjenica:

- da je prednik tuženika (Hrvatski fond za privatizaciju, Z., ...), kao prodavatelj, predniku tužitelja (N. d.o.o. V., H., ...), kao kupcu, Ugovorom o prodaji broj 3005712/910 od 16. rujna 1996. (dalje: ugovor o prodaji dionica), prodao 1.647 dionica dioničkog društva U. d.d. V., po cijeni postignutoj na javnoj dražbi u iznosu od ukupno 823.500,00 DEM, što je u kunskoj protuvrijednosti DEM po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan prodaje (1DEM=3,5513KN) iznosilo 2.924.495,55 kuna,

- da je čl. 4. ugovora o prodaji dionica određeno da sklapanjem tog ugovora, uplatom cijene kupac stječe pravo na sudjelovanje u upravljanju u društvu U. d.d. V. te pravo na udjel u dobiti društva srazmjerno kupljenim dionicama,

- da je prednik tuženika potvrdom od 20. rujna 1996. (list 7 spisa) izdanom predniku tužitelja potvrdio da je kupac N. d.o.o. H., kupio 1.647 dionica društva U. d.d. V. i u korist prednika tuženika uplatio kupoprodajnu cijenu, čime je kupac stekao prava iz ugovora o prodaji dionica te da je ta potvrda izdana u svrhu upisa u knjigu dionica,

- da je prednik tuženika dopisom od 21. siječnja 1996. upućenim U. d.d. V. zahtijevao svoj upis u knjigu dionica, a na temelju razvrgnuća ugovora o kupnji dionica bez popusta za 1.647 redovnih dionica toga Društva,

- da je prednik tuženika, Hrvatski fond za privatizaciju podnio Trgovačkom sudu u Varaždinu tužbu protiv U. d.d. V. radi upisa 1.647 dionica u knjigu dionica, da je postupak vođen pod brojem P-524/96, a da je N. d.o.o. H. sudjelovao u tom parničnom postupku kao umješač na strani tužitelja,

- da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj PŽ-432/97 od 4. ožujka 1997. preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-524/96 od 10. siječnja 1997. i određena privremena mjera na temelju koje je 1.647 dionica U. d.d. V. povjereno na upravu trećoj osobi C. i. d.o.o. V., ...,

- da je na skupštini U. d.d. V. održanoj 15. srpnja 1997. razriješen dužnosti dotadašnji predsjednik Skupštine toga društva, usvojen Statut društva i odlučeno je o članovima Nadzornog odbora,

- da su tužitelji D. Z., A. P., T. C., A. Š., Lj. Š. i J. M. Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv prvotuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju (prednika tuženika u ovom postupku) i drugotuženika N. d.o.o. H. (prednika tužitelja u ovom postupku) radi utvrđenja ništavim ugovora o prodaji dionica i zabrane upisa trgovačkom društvu U. u knjigu dionica prijenosa 1.647 dionica, a da je postupak vođen pod brojem P-5521/96,

- da je parnični postupak koji se pred Općinskim sudom u Zagrebu vodi pod brojem P- 5521/96 rješenjem suda od 18. studenoga 1996. prekinut do pravomoćnog okončanja postupka broj P-9131/94 ili do kada sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka završetak tog postupka (točka I. izreke), da je odbijen prigovor N. d.o.o. H. o stvarnoj nenadležnosti toga suda (točka II. izreke), da je istim rješenjem zabranjeno U. d.d. V. da na temelju ugovora o prodaji dionica upiše u knjigu dionica prijenos dionica na N. d.o.o. te je predniku tužitelja N. d.o.o. H. i predniku tuženika Hrvatskom fondu za privatizaciju zabranjeno bilo kakvo raspolaganje navedenim redovitim dionicama koje su predmet spornog ugovora o prodaji dionica (točka III. izreke),

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7846/00 od 13. veljače 2001. potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj P-5521/96 od 18. studenoga 1996. u dijelu pod točkama I. i II. izreke, a ukinuto je u dijelu pod točkom III. izreke kojim je određena privremena mjera zabrane društvu U. d.d. V. da na temelju predmetnog ugovora o prodaji redovitih dionica upiše u knjigu dionica prijenos 1.647 redovitih dionica na ime N. d.o.o. H., odnosno

prednika

tužitelja

u

ovom

postupku,

- da je u parničnom postupku broj P-4267/04 (raniji broj P-9131/94, broj P-12544/99 i broj P-115/97), vođenom u pravnoj stvari tužitelja U. d.d. V., kao prvotužitelja te još 45 tužitelja, protiv tuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju, radi izdavanja potvrde o plaćenim dionicama, donesena presuda broj P-9131/94 od 8. svibnja 1995., koja je kasnije ukinuta, nakon čega je u ponovljenom postupku donesena presuda broj P-115/97 od 15. rujna 1997. kojom je utvrđeno da su drugotužitelj D. Z. i drugi tužitelji (ukupno 18) stekli vlasništvo nad 2.244 dionice, u vrijednosti od po 500 DEM društva U. d.d. V.,

- da je presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-115/97 od 15. rujna 1997. ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1612/98 od 3. kolovoza 1999., nakon čega je prvostupanjski sud donio presudu broj P-12544/99 od 19. veljače 2001. kojom je odbio tužbene zahtjeve tužitelja U. d.d. V. i drugih (ukupno 18 tužitelja) protiv tuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju radi utvrđenja da su ispunili obveze prema tuženiku koje proizlaze iz ranijeg ugovora o prodaji dionica U. d.d. V. od 27. srpnja 1992. te da su time stekli pravo vlasništva dionica (svaki tužitelj u određenom broju) te da je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž.4590/01 od 27. travnja 2004., dok je rješenjem istog broja ukinuta prvostupanjska odluka o troškovima postupka, nakon čega je rješenjem broj P- 4267/04 od 7. travnja 2006. određen prekid tog parničnog postupka jer je umro šesnaestotužitelj, a nakon toga nije doneseno rješenje o nastavku postupka,

- da je saslušanjem prvotužitelja utvrđeno da je za upravljanje spornim dionicama angažirano društvo C. i., da je promijenjena uprava U. d.d. V. i do preuzimanja tog društva od strane tužitelja došlo je 1997.,

- da je u trenutku preuzimanja društva U. d.d. V. isto imalo gubitke, a društvu nije isplaćivana dobit jer je dobit zadržavana radi širenja i jačanja društva, sud prvog stupnja je ocijenio da predmetni spor među strankama treba prosuđivati kroz primjenu odredbe čl. 17. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) i čl. 124. ZOO jer je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj čitavo vrijeme od tuženika zahtijevao ispunjenje obveza iz predmetnog ugovora, a da tuženik, unatoč tome što je tužitelju izdao potvrdu o uplaćenom iznosu sa svrhom upisa u knjigu dionica, nije ispunio svoju ugovornu obvezu, da je tuženik odgovoran za njezino neispunjenje pa je dužan tužiteljima naknaditi štetu koju zbog toga trpe, odnosno koja je nastala.

Drugostupanjski sud u obrazloženju revizijom pobijane presude prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelji imaju pravo na naknadu štete sukladno odredbama čl. 17. ZOO i čl. 124. ZOO jer tuženik nije izvršio svoju obvezu, a na prodanim dionicama je postojalo pravo trećih koje je ograničavalo tužiteljevo pravo. Ujedno je drugostupanjski sud prihvatio zaključak prvostupanjskog suda u dijelu kojim je pozivom na odredbu čl. 226. tada važećeg Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93 i 34/99) ocijenjen neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

Tuženik u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da su drugostupanjski i prvostupanjski sud počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer između utvrđenih činjenica i zaključaka sudova o postojanju pravnog osnova postoji proturječje zbog kojeg nije moguće ispitati zakonitost i pravilnost nižestupanjskih odluka. Nadalje navodi da nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa, koji se sastoji u tome da je u ovom predmetu trebalo odlučivati primjenom općih odredbi čl. 17. ZOO i čl. 124. ZOO, a ne primjenom mjerodavnih odredbi iz čl. 508 ZOO do 515. ZOO, propustili u obrazloženjima donesenih odluka navesti razloge o odlučnim činjenicama. Tuženik ne spori da odredbu čl. 17. ZOO treba uvijek imati na umu kad sud odlučuje o odgovornosti za ispunjenje ugovornih obveza. Međutim, smatra da u ovom parničnom postupku u kojem tužitelji od tuženika zahtijevaju naknadu štete koju, kako to navode u tužbi i tijekom postupka, trpe zbog pravnih nedostataka prodanih dionica, o odgovornosti treba prosuđivati na temelju odredbi čl. 508. ZOO do 515. ZOO. U revizijskom stadiju postupka, niti tijekom postupka provedenog pred nižestupanjskim sudovima između stranaka nije bilo sporno, da tužitelji, kao pravni sljednici N. d.o.o. H., od tuženika, kao pravnog sljednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, tužbom u ovoj pravnoj stvari zahtijevaju naknadu štete zbog izmakle koristi koju su pretrpjeli jer im je prednik tuženika prodao dionice društva U. d.d. V. na kojima, prema tvrdnji tužitelja postoje prava trećih osoba zbog kojih se tužitelji nisu mogli upisati u knjigu dionica društva U. d.d. V., a samim time niti ostvariti prava koja za dioničare proizlaze. Također od tuženika zahtijevaju naknadu štete koju trpe zbog plaćanja naknada odvjetnicima za zastupanje u parničnim postupcima koji se vode u vezi s predmetnim dionicama. Dakle, tužitelji u ovoj pravnoj stvari tvrde da im je tuženik, odnosno njegov pravni prednik prodao stvar (dionice) na kojima postoji neko pravo trećih osoba, odnosno da su predmetne dionice imale pravne nedostatke u smislu odredbe čl. 508. ZOO, čime je tužiteljima uzrokovana šteta.

Pritom je nesporno da je prednik tuženika, kao prodavatelj, predniku tužitelja, kao kupcu, predmetnim ugovorom o prodaji dionica od 16. rujna 1996., prodao 1.647 dionica dioničkog društva U. d.d. V. po cijeni postignutoj na javnoj dražbi u iznosu od ukupno 823.500,00 DEM, što je u kunskoj protuvrijednosti DEM po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan prodaje (1DEM=3,5513KN) iznosilo 2.924.495,55 kuna.

Nadalje, nesporna je činjenica da je prednik tuženika predniku tužitelja izdao potvrdu 20. rujna 1996., kojom potvrđuje da je kupac N. d.o.o. H., kupio 1.647 dionica društva U. d.d. V., da je kupac prednik tuženika uplatio kupoprodajnu cijenu, da je kupac stekao prava iz ugovora o prodaji dionica te da je ta potvrda izdana u svrhu upisa kupca u knjigu dionica.

U tužbi i tijekom postupka tužitelji tvrde da se nisu uspjeli upisati u knjigu dionica društva U. d.d. V., a samim time da nisu uspjeli niti ostvariti prava koja bi im pripadala kao dioničarima upisanim u knjigu dionica.

Polazeći od pogrešnog pravnog pristupa odnosno zaključka da tuženik tužiteljima nije ispunio obvezu iz ugovora o prodaji dionica sudovi su u obrazloženjima nižestupanjskih odluka ocijenili da je tuženik dužan ispuniti svoju obvezu sukladno odredbi čl. 17. ZOO i čl. 124. ZOO te da je odgovoran za štetu koji tužitelji trpe. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda navedeni zaključak nižestupanjskih sudova suprotan je naprijed navedenim odlučnim, među strankama nespornim činjenicama, iz kojih proizlazi da je tuženik tužiteljima, nakon što mu je plaćena kupoprodajna cijena, sukladno odredbama ugovora o prodaji dionica predao potvrdu radi upisa tužitelja u knjigu dionica društva U. d.d. V.

Osim toga, iako je prvostupanjski sud u obrazloženju međupresude naveo da je na prodanim dionicama postojalo pravo trećih koje je ograničavalo tužiteljevo pravo, sud je propustio jasno navesti koje to pravo treće osobe imaju prema ugovoru o prodaji dionica na prodanim dionicama, niti kojim dokazima je utvrdio postojanje prava trećih. Dakle, iako tužitelji činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka tvrde da su na prodanim dionicama postojali pravni nedostaci, što tuženik osporava, nižestupanjski sudovi su u obrazloženjima odluka propustili jasno i određeno navesti koja su to prava trećih osoba na predmetnim dionicama koja su ograničavala tužiteljevo pravo, kao i ostale odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

Pritom su sudovi nižeg stupnja propustili cijeniti odlučne činjenice koje proizlaze iz iskaza prvotužitelja, danog na glavnoj raspravi održanoj 8. lipnja 2011. (list 288 spisa) koji je naveo da su tužitelji preuzeli društvo U. d.d. V. Prvotužitelj je u iskazu jasno naveo "do našeg preuzimanja društva 1997. prošlo oko 17 mjeseci". Međutim tu činjenicu, kao niti činjenicu da je u vrijeme preuzimanja društva U. d.d. V. od strane tužitelja to društvo poslovalo s gubitkom te da nije isplaćivalo dobit sudovi nižeg stupnja nisu uzeli u obzir niti cijenili kod donošenja odluka.

Nadalje, o navodu tuženika da su tužitelji upisani u knjigu dionica društva U. d.d. V. sudovi nisu naveli nikakve razloge o obrazloženjima svojih odluka.

Iz opisanog postupanja sudova proizlazi da tuženik u reviziji osnovano ističe da su sud drugog stupnja, kao i sud prvog stupnja, tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer niti međupresuda koju je donio prvostupanjski sud, niti presuda kojom je drugostupanjski sud potvrdio tu međupresudu nemaju razloga o odlučnim činjenicama.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuta pobijana drugostupanjska presuda i prvostupanjska međupresuda, kao i odluka o troškovima postupka pa je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i u novoj odluci jasno navesti razloge o svim odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP za konačnu odluku.

Zagreb, 24. siječnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.