Rev-2328/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2328/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, dr. Ive Grbina, Miroslave Vekić i Vesne Milošević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.P. iz B., kojeg zastupa punomoćnik B.B., odvjetnik iz Z., protiv tužene "C. " o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 2. lipnja 1992. br. Gž 4993/92, kojom je potvrdjena presuda Općiskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1992. br. Pn 3403/91, u sjednici održanoj dana 28. siječnja 1993.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja je odbio žalbu tužene i potvrdio presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kojim je tužitelju dosudjena pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu preko 195.000 HRD do 350.000 HRD (za iznos od 155.000 HRD).

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud pobijanu presudu preinači u granicama priznatih iznosa pravične novčane naknade za pojedine vidove nematerijalne štete, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužitelj Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U revizijskom postupku su sporni samo dosudjeni iznosi pravične novčane naknade i to samo za preko iznosa priznatih od strane tužene.

Sudovi su dosudili tužitelju na ime pravične novčane naknade nematerijalne štete i to za pretrpljene fizičke bolove 100.000 HRD, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 150.000 HRD i za pretrpljeni strah 100.000 HRD.

Tužena je priznala obvezu plaćanja navedenih pravičnih novčanih naknada ali u manjim iznosima i to za pretrpljene fizičke bolove 60.000 HRD, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 100.000 HRD i za pretrpljeni strah 35.000 HRD. Naime, tužena u reviziji navodi da su po sudovima dosudjeni iznosi pravične novčane naknade previsoki.

Ovaj sud je, prema utvrdjenjima sudova glede koje i kakove je povrede zadobio tužitelj u prometnoj nezgodi od 27. XII. 1990. te intenzitetu i trajanju fizičkih bolova, trajnom smanjenju životne aktivnosti i intenzitetu pretrpljenog straha, ocijenio da su po sudovima navedeni dosudjeni iznosi pravične novčane naknade primjereni i da su dosudjeni prema kriterijima i mjerilima za utvrdjenje njihove visine mjerodavnim u vrijeme njihovog dosudjenja (donošenje presude suda prvog stupnja), a što je u skladu s odredbama čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 i 73/91).

Stoga proizlazi da se pobijane presude temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Zbog iznijetog i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92) - dalje: ZPP, na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 28. siječnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš v.r.