II Rev-176/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-176/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "Č. " p.o. Z., J., koga zastupa T.Č., odvjetnik iz Z., protiv tuženika "R. t. " Jankomir, Z., koga zastupa S.B., odvjetnik iz Z., radi 93,10 kn (93.100 HRD), odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 1994. godine, br. Pž-2821/93-2, s kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 6. rujna 1993. godine, br. P-2550/91., na sjednici održanoj dana 9. travnja 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, pa se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 1994. godine, br. Pž-2821/93-2 i presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 6. rujna 1993. godine, br. P-2550/91. i predmet vraća na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 12. travnja 1994. godine, br. Pž-2821/93-2 potvrdio presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu br. P- 2550/91, s kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 93,10 kn (93.100 HRD) i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 332,80 kn (332.800 HRD).

Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tuženik zbog bitnih povreda odredaba ZPP-a i pogriješne primjene materijalnog prava. Navodi da pobijana presuda nema razloge ili su razlozi u suprotnosti s utvrđenim činjenicama. Ističe pogriješnu primjenu materijalnog prava, pozivajući se na odredbu čl. 122. Zakona o obveznim odnosima. Naime, revident tvrdi da tužitelj ne može prema njemu stavljati zahtjev za isplatu sporne svote, dok istovremeno nije podmirio svoju obvezu prema tuženiku tj. platio naknadu za izvršene usluge, a zbog toga je tuženik već podnio tužbu sudu. O okolnosti da tužitelj ne ispunjava svoju obvezu plaćanja usluga nižestupanjski sudovi nisu vodili računa. Predlaže da ovaj sud ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju i državni odvjetnik, kojem je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) radi očitovanja, nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku po nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredbi ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nisu osnovane ni bitne povrede odredbi ZPP-a, koje spominje revident u reviziji, niti su one ostvarene na način kako to navodi revident u reviziji. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, tako da ju je moguće ispitati i ispunjava zahtjev koji proizlazi iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a. Naime, presuda drugostupanjskog suda spominje i propise na kojima se temelji.

Međutim, ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi, a posebno drugostupanjski sud ostvarili pogriješan pravni pristup u primjeni materijalnog prava. To proizlazi posebno iz izraženog pravnog motrišta drugostupanjskog suda, da se u pravnom odnosu između parničnih stranaka radi o ugovoru o zakupu, pa se prema tome tuženik ne može pozivati na odredbu iz čl. 122. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZOO), budući da se radi o ugovoru sa uzastopnim obvezama u kojemu je u samom ugovoru među strankama bio određen način postupanja tuženika ukoliko u ugovorenom roku od pet godina smatra da su nastupili uvjeti za raskid ugovora.

Istina je, da su parnične stranke u ugovoru broj 70-402/46 Stj/89 od 29. rujna 1989. godine parnične stranke nazvane zakupodavac i zakupoprimac, što bi upućivalo na to da se radi o ugovoru o zakupu iz čl. 567. ZOO-a. Ugovor o zakupu je ugovor u kojemu zakupodavac predaje zakupoprimcu određenu stvar na upotrebu, a zakupoprimac za to plaća određenu zakupninu. Iz sadržaja ugovora sklopljenog između parničnih stranaka proizlazi, da je tužitelj, kao zakupoprimac primio od tuženika poslovni prostor, ali kada je riječ o plaćanju naknade u čl. 2., 3., i 4. ugovora, onda se govori o plaćanju naknade za usluge istovara, utovara i prijevoza robe, kao i korištenje telefonskih linija i vaganja robe. Očito je prema tome, da se u ovom slučaju nije radilo samo o ugovoru o zakupu poslovnog prostora za različite svrhe, već se radilo i o ugovoru s kojim se zakupoprimac obvezao uz naknadu koristiti i određene usluge zakupodavca, te je u čl. 5. toga ugovora prihvatio obvezu koristiti za određenu količinu robe (600 tona mjesečno) zakupodavčeve usluge. Naknada, odnosno zakupnina, također nije u ugovoru određena, već je određen način njezinog utvrđivanja. Kada je riječ o naknadi, onda se gotovo isključivo govori o naknadi za korištenje pojedinih usluga u vezi s prometom robe, a gotovo uopće ne o naknadi za korištenje poslovnog prostora.

Za utvrđenje o kakovom se pravnom poslu radi između stranaka, odnosno kakva prava i obveze proizlaze iz određenog pravnog posla sklopljenog između stranaka, nije odlučno kakav naziv ima isprava o dotičnom pravnom poslu i koje se svojstvo daje sudionicima toga pravnog posla, već je prije svega odlučno kakva je bila volja sudionika pravnog posla u odnosu na sadržaj prava i obveza, koje su prihvatile stranke. U ovom slučaju na to može upućivati i način vršenja prava i obveza iz dotičnog pravnog odnosa, odnosno sadržaj tih prava i obveza.

Zbog toga je, kao posljedica pogriješnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava izraženog u pravnom motrištu, da je u pitanju ugovor o zakupu, pa nema mjesta primjeni čl. 122. ZOO-a, imao za posljedicu kao nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 395. st. 2. prihvatio reviziju, ukinuo presude nižestupanjskih sudova i predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, vodeći računa u odredbama čl. 7. i 8. ZPP-a i imajući u vidu gornje primjedbe, utvrditi sve odlučne činjenice za donošenje zakonite odluke u ovoj parnici. Prije svega će valjati utvrditi sadržaj volje parničnih stranaka, kod sklapanja pravnog posla čija je posljedica ova parnica, odnosno koja prava i obveze sudionika pravnog posla su tom prilikom utvrđena. Nakon toga sud će donijeti na zakonu utemelju odluku.

U Zagrebu, 9. travnja 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.