Rev-670/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 670/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Gordane Matasić Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Branka Medančića i Jasne Guštek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja K. I. iz D., i II. tužiteljice Š. D. iz D., oboje zastupanih po punomoćniku J. D., odvjetniku iz Z. o. u. J. D., M. L. i M. B. iz G., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Daruvaru, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1891/07-2 od 13. ožujka 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru posl. br. P-312/06-48 od 1. listopada 2007., u sjednici održanoj 17. ožujka 2010.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužene i preinačuje presuda Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1891/07-2 od 13. ožujka 2008. i presuda Općinskog suda u Daruvaru posl. br. P-312/06- 48 od 1. listopada 2007.u dijelu stava I. i III., u kojem su usvojeni zahtjevi tužitelja, i sudi:

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

„Tužena Republika Hrvatska dužna je I. tužitelju K. I. iz D., isplatiti na ime naknade štete iznos od 105.945,00 kn s zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

Tužena Republika Hrvatska dužna je II. tužiteljici Š. D. iz D., isplatiti na ime naknade štete iznos od 105.999,00 kn s zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tužena Republika Hrvatska dužna je tužiteljima na ime naknade parničnih troškova isplatiti 47.642,79 kn s zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Tužiteljima se nalaže da tuženoj na ime naknade parničnih troškova u roku od 15 dana isplate 46.875,00 kn.

Zahtjev tužene da se tužiteljima naloži da joj na ime naknade parničnih troškova isplate i 11.875,00 kn se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1891/07-2 od 13. ožujka 2008. odbijena je žalba tužene i potvrđena je presuda Općinskog suda u Daruvaru posl. br. P-312/06-48 od 1. listopada 2007., kojom je (u stavu I.) tuženoj naloženo da na ime naknade štete isplati I. tužitelju 105.945,00 kn, a II. tužiteljici 105.999,00 kn, i to sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama i (u stavu III.) naknadom parničnih troškova od 47.642,79 kuna, kao i kamatama računatim na taj iznos troškova, dok su (u stavu II.) tužitelji odbijeni „s viškom tužbenog zahtjeva, a preko dosuđenog iznosa za tužitelja I. K. u iznosu od 105.945,00 kn, pa do zatraženog iznosa od 159.345,00 kn, te s viškom tužbenog zahtjeva, a preko dosuđenog iznosa za tužiteljicu D. Š. u iznosu od 105.999,00 kn, pa do zatraženog iznosa od 159.399,00 kn.“

Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija uvaži i postupi sukladno odredbama čl. 394. i 395. Zakona o parničnom postupku.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija je osnovana.

Revizijom osporena presuda je po revizijskom sudu ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a sve sukladno odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP-a), koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 84/08).

Revidentica je u reviziji samo uopćeno iznijela revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa budući nije navela o kojoj se povredi radi ili čime je počinjena, a revizijski sud po službenoj dužnosti ne pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka - o tom se razlogu u ovoj revizijskoj fazi postupka ne može razmatrati.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora ove parnice su zahtjevi tužitelja da se tuženoj naloži da im naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koju trpe zbog smrti oca Z. I. Sporna je pravna osnova tužbenih zahtjeva tužitelja da im se naknadi utužena šteta i osnovanost prigovora tužene da je nastupila zastara potraživanja te naknade.

Tužitelji drže da za utuženu štetu postoji odgovornost tužene Republike Hrvatske po odredbama Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine", broj 117/03- dalje: ZOŠT-a) - jer su njihova oca u terorističkoj akciji ubili poznati počinitelji i to iz neprijateljskih pobuda prema Republici Hrvatskoj, djelujući na njenom području kao naoružana teroristička grupa u cilju ubijanja građana hrvatske nacionalnosti i izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana, odnosno jer štetni događaj ima obilježja akta terora i nasilja u smislu odredbe čl. 1. st. 1. ZOŠT-a, u svezi koje postoji odštetna odgovornost Republike Hrvatske po odredbi njegova čl. 2.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je da je Z. I. ubijen … 1994. na području B. R., na kojem u to vrijeme nije bilo vojnih ili borbenih djelovanja, te da je Vojno tužiteljstvo Bjelovar optužnicom broj KT-…/94 od … 1994. optužilo više osoba za počinjeno kazneno djelo protiv Republike Hrvatske - terorizmom, jer da su „u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske poduzeli čin nasilja kojim je stvoren osjećaj nesigurnosti kod građana i pri izvršenju dijela s umišljajem lišili života više osoba“ - pa i Z. I., s time što postupak pokrenut tom optužnicom protiv optuženih (nalaze se u bijegu) nije dovršen.

Nižestupanjski sudovi su na temelju takvih utvrđenja zahtjeve tužitelja ocijenili osnovanim i prihvatili temeljeći odluke na shvaćanju da je smrt oca tužitelja uzrokovana kaznenim djelom - terorizmom, aktom nasilja i terora - te da za utuženu štetu prema odredbi čl. 2. ZOŠT-a odgovara tužena, a da se u odnosu na zastaru potraživanja tužitelja na ovaj slučaj treba primijeniti odredba čl. 377. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO-a), koji je tada bio na snazi i koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO-a („Narodne novine broj 35/05 i 41/08), kojom je predviđen dulji rok zastare za štetu uzrokovanu kaznenim djelom.

Shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja nije pravilno.

Odredbama čl. 376. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva (u subjektivnom roku) za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, odnosno u svakom slučaju (u objektivnom roku) za pet godina od kada je šteta nastala.

Prema odredbi čl. 377. st. 1. ZOO-a, kad je šteta uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja.

Međutim, prethodna odredba ZOO-a, koja propisuje dulji rok zastare, primjenjuje se samo u slučaju kakav ovdje nije utvrđen: kada je protiv počinitelja kaznenog djela vođen kazneni postupak i dovršen osuđujućom presudom. Parnični sud je samo iznimno ovlašten kao prethodno pitanje utvrđivati je li šteta uzrokovana kaznenim djelom, i to tek ukoliko su postojale određene procesne smetnje zbog kojih se protiv poznatog počinitelja nije mogao provesti kazneni postupak (npr. u slučaju smrti štetnika ili njegove nesposobnosti za rasuđivanje). Ako postupak pokrenut protiv počinitelja kaznenog djela nije dovršen kaznenom osuđujućom presudom parnični sud nije ovlašten raspraviti kao prethodno pitanje je li šteta uzrokovana kaznenim djelom.

Dakle, u situaciji na koju se tužitelji pozivaju - i na kojoj temelje svoj pravni položaj u parnici, kada kazneni postupak protiv počinitelja kaznenog dijela kojim je prouzrokovana utužena šteta nije dovršen osuđujućom kaznenom presudom - kao u konkretnom slučaju, potraživanje naknade štete zastarijeva po odredbama čl. 376. ZOO-a, a ne kako to oni pogrešno drže: po odredbi čl. 377. st. 1. ZOO-a.

U vrijeme predmetnog štetnog događaja na snazi je bila odredba čl. 180. ZOO-a ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93 i 3/94) kojom je bilo propisano da za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom uslijed akata nasilja ili terora, te prilikom javnih demonstracija ili manifestacija, odgovara društveno politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.

Međutim, ta je odredba ZOO-a brisana Zakonom o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine", broj 7/96), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996., a kojim je bilo propisano da se svi postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbi čl. 180. ZOO-a prekidaju i da se imaju nastaviti nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.

Taj je propis donijet 2003., i to kao ZOŠT, koji je uredio odgovornost Republike Hrvatske za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja po načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snošenja javnog tereta te pravičnog i brzog obeštećenja, propisujući u odredbi čl. 10. da će se sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni ZOO-a nastaviti po odredbama tog Zakona.

Odredbom čl. 11. st. 1. ZOŠT-a propisano je “ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 3. veljače 1996., ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu tog Zakona (a to je 31. srpnja 2003.), a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru“.

Sukladno tome, a obzirom da je šteta uz koju tužitelji vezuju tužbene zahtjeve nastala u … 1994., kada su tužitelji saznali za smrt oca i za okolnosti pod kojima je njihov otac poginuo i sa kojim se trenutkom ima vezati i njihovo saznanje (u odnosu na propisan slučaj odgovornosti države u vrijeme štetnog događaja za štetu u smislu odredbe čl. 180. ZOO-a) za okolnosti pod kojima odštetno pravo propisuje odgovornost subjekta koji odgovara za tu štetu (saznanje za osobu koja je štetu učinila podrazumijeva u suštini saznanje za osobu koja je za štetu odgovorna i protiv koje može podići tužbu), u konkretnom slučaju već su u … 1994. bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a za početak tijeka subjektivnog roka zastare za potraživanje utužene štete.

Nadalje, a budući su zahtjeve za njenu naknadu (za mirno rješenje spora, po odredbama čl. 186. a. st. 1. i 3. ZPP-a), kojima je prekinuto zastarijevanje, podnijeli zastupniku tužene tek 18. srpnja 2006., valja i uz primjenu navedene odredbe čl. 11. st. 1. ZOŠT-a zaključiti da je zastarni rok tužiteljima za predmetno potraživanje istekao prije prekida zastarijevanja.

Na temelju navedenog, sve i da postoji odgovornost tužene za utuženu štetu prema odredbama ZOŠT-a, a budući su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužbene zahtjeve tužitelja ocijenili osnovanim i prihvatili - iako je nastupila zastara njihova predmetnog potraživanja, o reviziji tužene valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (prema odredbi čl 395. st. 1. ZPP-a ).

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odnosi se na trošak tužene za sastav odgovora na tužbu, dva podneska, pristupa na pet ročišta (prema vrijednosti predmeta spora) - i troška za sastav žalbe i revizije (prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude), sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 91/04, 37/05 i 59/07- dalje Tarife) i odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ br. 51/01, 58/06, 16/07, 20/07 i 146/08 ). Tuženoj nije priznat trošak sačinjenja podneska od 22. siječnja 2007. budući je predat na ročištu i nije bio potreban za vođenje postupka, te zahtijevani trošak za sastav žalbe i revizije u dijelu koji joj ne pripada prema odredbama Tarife

U Zagrebu, 17. ožujka 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.