Rev-690/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 690/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari I. tužitelja Š. S. iz Č. V. i II. tužiteljice M. S. iz Č. V., oboje zastupanih po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. o. d.d., iz Z., zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-452/09-2

od 10. ožujka 2009., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Benkovcu posl. br. P-20/04-44 od 19. prosinca 2008., 24. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti I. tužitelju 14.350,00 kn za pretrpljene fizičke boli, 9.000,00 kn za pretrpljeni strah, 1.875,00 kn za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti i 2.500,00 kn za tuđu pomoć i njegu, a II. tužiteljici 4.400,00 kn za pretrpljene fizičke boli i 6.000,00 kn za pretrpljeni strah, svakome sa zakonskim zateznim kamatama računatim na te iznose po stopi iz odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine„ br. 35/05 i 41/ 08), dok je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen „u preostalom dijelu“ - uz odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom djelomično su prihvaćene žalbe I. tužitelja Š. S. i tuženika S. o. d.d. iz Z. pa je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tako što je tuženiku naloženo da I. tužitelju isplati 1.500,00 kn (umjesto 2.500,00 kn) za tuđu njegu i pomoć, 4.500,00 kn (umjesto 9.000,00 kn) za pretrpljeni strah, 2.400,00 kn (umjesto 14.350,00 kn) kn za pretrpljene fizičke boli - i 825,00 kn pored iznosa od 1.875,00 kn za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, sve sa pripadajućim zateznim kamatama,

đena.

dok su „u preostalom dijelu“ žalbe odbijene i prvostupanjska presuda je potvr

Preinačena je i odluka o parničnim troškovima tako da je tuženiku naloženo da tužiteljima na ime tih troškova isplati 1.679,15 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP-a) pozivom da se njome „želi riješiti postupovnopravno pitanje imenovanja vještaka određene struke prema odredbi čl. 252. st. 1. i 2. ZPP-a, što je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana“, a sa prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se ova odbaci kao nedopuštena a podredno odbije kao neosnovana.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Međutim, njena dopuštenost vezana je i uz udovoljenje pretpostavkama iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, po kojima su podnositelji izvanredne revizije dužni određeno naznačiti spomenuto materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg su reviziju podnijeli a o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu - ali i izložiti određene razloge zbog kojih smatraju da je upravo to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U konkretnom slučaju tužitelji su u reviziji samo naznačili da je temelje na odredbi čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP-a, ali po njima izjavljena revizija ne sadrži određenu naznaku pravnog pitanja formuliranog u smislu navedenih odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a: pitanja u svezi kojeg bi ovaj sud mogao izraziti svoje načelno shvaćanje, ono koje ne bi bilo važno samo za konkretnu pravnu poziciju tužitelja - već i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prigovorom da je prvostupanjski sud vještačenje trebao provesti po kirurgu ili ortopedu, odnosno pulmologu, a sve budući je vještačenjem valjalo utvrditi posljedice prijeloma potkoljenice i rebara, a ne po vještaku neuropsihijatru koji „nema potrebno stručno znanje za vještačenje opisanih ozljeda“ - tužitelji su u biti izrazili samo svoje shvaćanje o dokazima koji bi se trebali u ovome predmetu provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica i shvaćanje ocjene jednog od provedenih dokaza, dakle u suštini svoje neslaganje sa utvrđenim činjeničnim stanjem, i takav prigovor nema značaj navedenog pitanja.

Pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), i revidenti pogrešno smatraju da su navodima iz revizije o načinu korištenja te ovlasti nadomjestili ono što za dopuštenost izvanredne revizije traže odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravno pitanje prema odredbama čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana - a u svezi kojeg bi trebao ili mogao iznijeti svoje shvaćanje, a upravo postojanje takvog pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Stoga je o reviziji tužitelja odlučeno kao u izreci ove odluke ( na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a ).

U Zagrebu, 24. ožujka 2010.

Sudac:

Branko Medančić, v.r.