Legislator Case Law & Legislation
Rev-1549/1991-2 AI generated

Court partially allowed appeal on interest calculation for monthly damages based on debt maturity dates.

Case Number Rev-1549/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially overturned a lower court's decision regarding interest on damages for personal care. The defendant argued interest should start from the injury date, while the plaintiff accepted interest from the judgment date. The court ruled that since the damages were for monthly services, interest must accrue only after each specific monthly payment became due, not from the initial judgment date.

Legislator headnote

AI generated

čl. 277. st. 1. ZOO; čl. 395. st. 1. ZPP: Interest on periodic damages accrues only from the date each specific installment matures, not from the date of the judgment.

Keywords

AI generated
interest calculation periodic damages debt maturity personal care accrual date supreme court civil procedure

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1549/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđe Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz O., koju zastupa R. Z., odvjetnik iz O., protiv tužene ZOIO C. Z., - Filijala O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 31. srpnja 1991, br. Gž-367/91, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku od 20. studenog 1990, br. P- 2368/90, u sjednici održanoj dana 31. listopada 1991,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se kao djelomično osnovana revizija tužene te u dijelu u kojem je odlučeno o zateznim kamatama na priznatu novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu preinačuju nižestepene presude i sudi:

"Nalaže se tuženom da na dosuđenu novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu dospjelu do 11. ožujka 1989. g. u ukupnom iznosu od 5.200 dinara plati zakonske zatezne kamate od 11. ožujka 1989. do isplate, a na preostali iznos dosuđene naknade štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 6.500 dinara da plati zakonske zatezne kamate i to na iznos od 2.600 dinara od 11. travnja 1989. do isplate, te na iznos od 2.600 dinara od 11. svibnja 1989. do isplate te na iznos od 1.300 dinara od 25. svibnja 1989. do isplate kao i parnični trošak u iznosu od 5.560,00 dinara sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

U preostalom se pogledu revizija tuženog kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženom da plati tužitelju na ime naknade nematerijalne štete 74.698 dinara sa zakonskim zateznim kamatama od 21. studenog 1990.g. do isplate, te iz osnova naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 11.700 dinara sa zakonskim zateznim kamatama od 11. ožujka 1989. do isplate kao i parnični trošak u iznosu od 2.990,40 dinara. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica je odbijena.

Drugostepeni sud je odbio kao neosnovanu reviziju tužene i presudu prvostepenog suda u dosuđujućem dijelu potvrdio dok je uvažanjem žalbe tužiteljici dosudio istoj daljnju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 18.102,00 dinara sa zakonskim zateznim kamatama te obvezao tuženog na plaćanje parničnog troška u iznosu od 5.560,00 dinara.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi u dijelu u kojim je odlučeno o naknadi za tuđu pomoć i njegu i na tu naknadu dosuđene zakonske zatezne kamate zbog svih razloga navedenih u čl. 385. ZPP. Opravdavajući navedene prigovore tuženi u biti smatra da je naknadu za ovu štetu valjalo dosuditi prema kriterijima kada je šteta nastala i u tom slučaju priznati zatezne kamate od toga dana, odnosno ukoliko je šteta utvrđena po kriterijima iz vremena donošenja prvostepene presude da je valjalo zakonske zatezne kamate priznati od donošenja prvostepene presude. Predloženo je da se revizija, prihvati.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se revizija kao neosnovana odbije, a nadležni se javni tužilac nije izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Iako se kao revizijski razlog ističe i bitna povreda odredaba parničnog postupka u reviziji se ne konkretizira o kojoj bi to bitnoj povredi odredaba parničnog postupka bilo riječ, pa u odsustvu apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) navedeni prigovor nije osnovan.

Tužiteljica je povrijeđena u prometnoj nesreći dana 1. siječnja 1989. godine. Utvrđeno je da je zbog zadobivenih povreda tužiteljici u periodu od 11. siječnja 1989. godine (kada je završeno bolničko liječenje) pa kroz 4-5 mjeseci bila potrebna tuda pomoć. Sudovi su utvrdili visinu ove štete u iznosu od 2.600 dinara mjesečno, cijeneći je primjerenom s obzirom na vrijeme kada su tuđa pomoć i njega bili potrebni. Kako je naknada za tuđu pomoć i njegu po svom karakteru naknada za novčanu materijalnu štetu to su s osnovom sudovi o visini te naknade odlučili prema vremenu kada je šteta nastala (vrijeme kada je tuđa pomoć i njega pružana), a upravo obzirom na takav njezin karakter i pitanje utvrđivanja visine te štete činjenično je pitanje. Stoga i prigovor visini zadire u činjenični supstrat, odlučan za suđenje i utvrđen po sudovima.

Međutim pogriješili su sudovi kad su na dosuđeni iznos novčane naknade za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 11.700 dinara za period od 4,5 mjeseca (od 11, siječnja 1989. do 25. svibnja 1989. i po 2.600 dinara mjesečno) priznali zateznu kamatu na taj cijeli iznos sa tokom od 11. ožujka 1989. do isplate.

Naime, početak roka zakonskih zateznih kamata određen je dospijećem novčanog potraživanja odnosno padanjem u docnju dužnika sa ispunjenjem novčane obveze (čl. 277. u vrijeme donošenja prvostepene presude mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima). Upravo stoga i nije bilo osnova za dosuđenje zakonske zatezne kamate sa tokom od 11. ožujka 1989. na naknadu za onu štetu koja je dosuđena za period od 11. ožujka 1989. do 26. svibnja 1989. jer proizlazi da su Zatezne kamate dosuđene na naknadu za štetu koja je nastala kasnije od vremena određenog za početak toka zakonskih zateznih kamata što je svakako suprotno odredbi čl. 277. st.

1. ZOO.

S obzirom na navedeno, činjenicu da je reviziju izjavio samo tuženi, te okolnost da naknadu za tuđu pomoć i njegu u pravilu dospijeva u mjesečnim iznosima kako je po nižestepenim sudovima i određena (tužiteljica i ne tvrdi da bi dospijevala u kraćim vremenskim razdobljima), valjalo je preinačiti nižestepene presude i dosuditi tužiteljici na dospjelu naknadu štete na tuđu pomoć i njegu do 11. ožujka 1989. u ukupnom iznosu od 5.200 dinara kamate od 11. ožujka 1989. do isplate kako je to suđeno po nižestepenim sudovima (bez revizije tužiteljice), a potom, dakle, za period od 11. ožujka 1989. pa nadalje valjalo je dosuditi zatezne kamate, sukcesivno od dospijeća svakog pojedinog obroka u kom su pravcu a primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačene nižestepene presude i odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 31. listopada 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.