Gzp-1075/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1075/09-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari I-predlagateljice D. G. iz S., i II-predlagatelja D. K. iz Z., koje zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 7. srpnja 2009., dana 12. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku I- predlagateljici D. G. iz S. i II-predlagatelju D. K. iz Z. u iznosu od 11.000,00 kn (slovima: jedanaest tisućakuna) svakome.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelji su 7. srpnja 2009. podnijeli ovom sudu, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09-dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-5268/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6352/93, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. svibnja 2010. i provjerom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01-pročišćeni tekst broj 55/01.-dalje: Ustav):

-postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu 14. rujna 1993. tužbom tužiteljice D. G. (u ovom postupku predlagateljice) protiv tuženika J. G. i M. M., radi isplate, spis je zaprimljen pod poslovnim brojem P-6352/93 i tužbom tužitelja D. K. (u ovom postupku predlagatelja) protiv tuženika J. G. i M. M., radi isplate, spis je zaprimljen pod poslovnim brojem P-10214/94,

-do nastupanja pravno relevantnog razdoblja 6. studenog 1997. poduzete su slijedeće radnje u postupku pod poslovnim brojem P-6352/93; ročište zakazano za 2. veljače 1994. odgođeno je zbog bolesti suca, na ročištu 11. travnja 1994. naloženo je punomoćniku tužiteljice u roku od 20 dana dostaviti sudu rješenje o nasljeđivanju radi dokazivanja pravnih slijednika II-tuženika M. M., sud je rješenjem od 8. rujna 1994. pozvao tužiteljicu da navede točnu adresu I-tuženice pod prijetnjom odbacivanja tužbe dok je rješenjem poslovni broj P- 6352/93 od 11. listopada 1994. utvrdio da je tužba u odnosu na I-tuženicu J. G. i II-tuženika V. M. povučena i može se ponovno podnijeti, tužiteljica je pozvana u roku od 15 dana dostaviti presliku rješenja o nasljeđivanju i primjerak tužbe s prilozima, tužiteljica je podneskom od 9. ožujka 1995. uskladila tužbu i tužbeni zahtjev, tuženici su se podneskom od 31. listopada 1996. očitovali,

-do nastupanja pravno relevantnog razdoblja 6. studenoga 1997. poduzete su slijedeće radnje u postupku pod poslovnim brojem P-10214/94; na ročištu 12. siječnja 1994. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, naloženo je tužitelju da u roku od 20 dana naznači nasljednike tuženika, čemu je tužitelj udovoljio podneskom od 13. siječnja 1994., na ročištu 2. ožujka 1994. po prijedlogu tužitelja donesena je presuda zbog izostanka u odnosu na II- i III- tuženika V. M. i S. M., tuženici su podnijeli žalbu protiv presude 22. ožujka 1994., na ročištu 13. lipnja 1994. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanih tuženika sud je donio rješenje da se žalba ima smatrati prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, dopušten je povrat u prijašnje stanje i ukinuta presuda zbog izostanka, tužitelj je podneskom od 30. lipnja 1994. uskladio tužbu i tužbeni zahtjev predlažući donošenje presude u odnosu na nasljednike tuženika M. M., S. M. i mldb. D. M., na ročištu 2. prosinca 1994. određeno je izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, na ročištu 14. veljače 1995. saslušan je tužitelj D. K. dok je na ročištu 4. veljače 1997. saslušana svjedokinja K. K.,

-nakon nastupanja pravno relevantnog razdoblja 6. studenoga 1997. poduzete su slijedeće radnje pod poslovnim brojem P-6352/93:

-sud je rješenjem od 19. veljače 2002. pozvao tužiteljicu da se u roku od 15 dana očituje ostaje li kod tužbe i tužbenog zahtjeva,

-sud je rješenjem od 27. svibnja 2002. pozvao tuženike da u roku od 15 dana dostave uvjerenje o imovnom stanju, dok je rješenjem istog datuma od Općinskog suda u Kutini zatražio dostavu spisa poslovni broj O-143/93 na uvid,

-tuženica S. M. dostavila je 7. lipnja 2002. podnesak sudu,

-sud je rješenjem od 20. lipnja 2002. pozvao tuženike u roku od 8 dana dostaviti odgovor na tužbu, dok je tužiteljica rješenjem istog datuma pozvana u roku od 8 dana dostaviti očitovanje ostaje li kod tužbe i tužbenog zahtjeva i uskladiti zahtjev s valutom euro,

-rješenjima od 20. rujna 2002. i 27. studenoga 2002. stranke su pozvane postupiti po rješenju od 20. lipnja 2002.,

-tuženici su se podneskom od 11. prosinca 2002. očitovali na navode tužbe i time postupili po rješenju suda od 27. studenoga 2002.,

-nakon nastupanja pravno relevantnog razdoblja 6. studenoga 1997. poduzete su slijedeće radnje pod poslovnim brojem P-10214/94 do donošenja odluke o spajanju predmeta na predmet poslovni broj P-6352/93:

-na ročištu 29. rujna 1998. utvrđeno je mirovanja postupka s danom 29. rujna 1998.,

-na ročištu 7. srpnja 1999. utvrđeno je da nije pristupio pozvani svjedok V. Č., ročište je odgođeno za 28. siječnja 2000. na kojem je tužitelj ostao kod tužbe i zahtjeva, tuženici kod odgovora na tužbu, utvrđeno je da nije pristupio uredno pozvani svjedok i da dostava poziva za tuženicu nije uredno iskazana jer Ministarstvo pravosuđa nije vratilo dostavnicu u spis,

-na ročištu 25. veljače 2000. stranke su ostale kod navoda tužbe i odgovora na tužbu, saslušan je svjedok V. Č. i I-tuženica S. L., sud je donio rješenje kojim će se od Općinskog suda u Kutini zatražiti spis poslovni broj O-143/93 i predmet uputiti uređujućem sucu predmeta broj P-6352/93 radi donošenja odluke o spajanju predmeta,

-na ročištu 23. siječnja 2002. stranke su suglasno predložile da se predmetni spis priklopi na predmet P-6352/93 jer tuženici odgovaraju za obveze svog prednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine, sud je donio rješenje da će se predmet uputiti uređujućem sucu predmeta poslovni broj P-6352/93 radi donošenja odluke o spajanju,

-sud je rješenjem od 26. ožujka 2003. odredio spajanje parnica poslovni broj P- 8534/93 i P-10214/94 s pravnom stvari pod poslovnim brojem P-6352/93 radi zajedničkog raspravljanja,

- sud je rješenjem od 19. rujna 2003. pozvao I-tužiteljicu D. G. i III-tužitelja D. K. da u roku od 30 dana usklade tužbeni zahtjev s valutom Euro te dostave zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu,

-rješenjem od 22. prosinca 2003. određeno je spajanje parnica poslovni broj P-7653/98 (u pravnoj stvari tužitelja P. G. i Ž. D.) s pravnom stvari pod poslovnim brojem P-6352/93 radi zajedničkog raspravljanja,

-sud je dopisom upućenim Hrvatskoj odvjetničkoj komori od 12. siječnja 2004. zatražio dostavu adresu kancelarije odvjetnice M. P. ili podatak o tome da li je prestala obavljati odvjetničku djelatnost i preuzimatelja kancelarije čemu je udovoljeno 23. siječnja 2004. te je pozvao preuzimatelja kancelarije očitovati se da li zastupa stranke P. G. i Ž. D. čemu je udovoljeno podneskom od 16. veljače 2004.,

-sud je rješenjima od 19. veljače 2004., 29. ožujka 2004. i 8. ožujka 2005. pozvao odvjetnika M. Lj. dostaviti u roku od 15 dana punomoć za zastupanje tužitelja P. G. i Ž. D. i adresu za tužitelja P. G. čemu je udovoljeno podnescima od 22. ožujka 2004. i 20. travnja 2005.,

-na ročištu 15. prosinca 2005. koje je održano u odsutnosti II-, IV- i V-tužitelja punomoćnik I-i III-tužitelja ostao je kod navoda u tužbi, dok je podneskom za sud i suprotnu stranku uskladio tužbeni zahtjev sa važećom valutom u Eurima u odnosu na I-tužiteljicu D. G. dok za III-tužitelja D. K. zatražio rok radi usklađenja sa važećom valutom, preostalim tužiteljima raspravnim rješenjem naloženo je u roku od 15 dana uskladiti tužbeni zahtjev s važećom valutom i sudu predočiti izvornike ugovora na kojima temelje tužbeni zahtjev,

-na ročištu 11. travnja 2006. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanih II-, IV- i V- tužitelja, punomoćnici preostalih tužitelja zatražili su daljnji rok kako bi predočili sudu izvornike ugovora na kojima temelje tužbene zahtjeve, slijedom čega je rasprava odgođena za 19. listopada 2006. te je svim tužiteljima ponovno naloženo dostaviti izvornike ugovora o zajmu na kojima temelje svoja potraživanja, pod prijetnjom gubitka prava na izvođenje tog dokaza u slučaju da se na idućem zakazanom ročištu ne predoče izvornici navedenih ugovora, a II-, IV- i V-tužiteljima je naloženo i uskladiti tužbeni zahtjev s važećom valutom.

-na ročištu 19. listopada 2006. utvrđeno je da nisu pristupili uredno pozvani I-, II- i III-tužitelji, punomoćnik IV- i V-tužitelja na istom ročištu uskladio tužbeni zahtjev s važećom valutom, s time da niti na navedenom ročištu nitko od tužitelja nije dostavio na uvid izvornike ugovora o zajmu, pa kako stranke više nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, na istom ročištu je rasprava zaključena, a ročište za objavu presude je određeno za 31. listopada 2006. na kojem je donesena i objavljena presuda poslovni broj P-6352/93 kojom su tužitelji odbijeni sa tužbenim zahtjevima,

-povodom žalbe IV- i V-tužitelja protiv presude (23. siječnja 2007.), žalbe I- i III- tužitelja (30. siječnja 2007.) i žalbe II-tužitelja (12. veljače 2007.), odgovora tuženika na žalbe tužitelja (14. ožujka 2007.), odgovora tuženika na žalbu tužitelja (22. ožujka 2007.) spis je s popratnim izvješćem od 13. rujna 2007. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na nadležno postupanje koji je presudom poslovni broj Gž-5268/07-2 od 9. ožujka 2010. odbio žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrdio presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6352/93 od 31. listopada 2006., kao i zahtjev IV-tužitelja, V-tužitelja, I-tuženice i II-tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka,

-navedena drugostupanjska presuda dostavljena je predlagateljima po punomoćniku 22. travnja 2010., što je utvrđeno telefonskom provjerom kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljima pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njihovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju tužbe su podnesene 14. rujna 1993. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) i traje do 22. travnja 2010. kada su predlagatelji po punomoćniku zaprimili drugostupanjsku odluku kojom je postupak pravomoćno dovršen, tako da je riječ o mjerodavnom razdoblju u trajanju od 12 (dvanaest) godina, 5 (pet) mjeseci i 16 (šesnaest) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu, predlagateljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom čl. 29. stavka 1. Ustava.

Već samom duljinom trajanja ovog postupka preko dvanaest godina u pravno relevantnom razdoblju povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 11/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08-dalje ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je u odredbi članka 311. stavka 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave, tako da po mogućnosti postupak dovrši na što manje ročišta.

U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da Općinski sud u Zagrebu u pravno relevantnom razdoblju nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su Zakonom ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zloupotrebi procesnih prava. U odnosu na postupak koji se vodio po tužbi tužiteljice D. G. valja reći da je nakon nastupanja pravno relevantnog razdoblja prvu radnju sud poduzeo tek 19. veljače 2002., dakle, nakon četiri godine, tri mjeseca i dvanaest dana u kojem je razdoblju bio neaktivan dok je u postupku koji se vodio po tužbi tužitelja D. K. prvu radnju sud poduzeo 29. rujna 1998. kada je na ročištu utvrđeno mirovanje postupka, dakle, nakon deset mjeseci i dvadeset i dva dana. Nakon što je sud rješenjem od 26. ožujka 2003. odredio spajanje parnica radi zajedničkog raspravljanja sud je poduzimao radnje usmjerene okončanju postupka (pozivao stranke da usklade tužbeni zahtjev s važećom valutom euro, tražio podatke od Hrvatske odvjetničke komore, dostavu urednih punomoći i održao ročišta) nakon čega je donio presudu kojom je odlučio o pravima i obvezama predlagatelja. Međutim, postupanje prvostupanjskog suda nije bilo u dovoljnoj mjeri ažurno i učinkovito u skladu s načelima koncentracije glavne rasprave i ekonomičnošću postupka što je uzrokovalo duljinu postupka koji je pravomoćno dovršen nakon više od šesnaest godina. Utvrđena duljina trajanja predmetnog parničnog postupka a priori ne odgovara zahtjevu suđenja u razumnom roku. Na dugotrajnost postupka utjecala je i neaktivnost drugostupanjskog suda koji je o žalbi protiv presude odlučio nakon više od dvije godine od dostavljanja predmeta na nadležno postupanje.

Predlagatelji, kao tužitelji su svojim procesnim držanjem u parnici, prema ocjeni ovog suda u izvjesnoj mjeri doprinijeli duljini trajanja sudskog postupka i to I-predlagateljica time što nije postupila po nalogu suda od 20. lipnja 2002. i dostavila očitovanje već ju je sud rješenjima od 20. rujna 2002. i 27. studenoga 2002. pozivao da to učini dok je II-predlagatelj doprinio time što je nedolaskom na ročište 29. rujna 1998. uzrokovao mirovanje postupka, dok su oba predlagatelja u daljnjem tijeku postupka svojim ponašanjem doprinijela duljini postupka time što nisu po pozivu suda dostavili izvornike ugovora na koje se pozivaju u tužbi zbog čega je sud odgađao ročišta čime nisu u dovoljnoj mjeri pokazali nastojanje da se postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku. Međutim, obzirom na utvrđenu duljinu trajanja sudskog postupka navedeni doprinos predlagatelja nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva, ali u određenoj mjeri utječe na visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Analizom provedenog postupka u kojem je spojeno pet parnica po tužbama raznih tužitelja protiv istih tuženika, saslušani svjedoci, parnične stranke, pribavljao spis, daju osnova zaključku da je riječ o činjenično i procesno složenom sudskom postupku.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagateljima uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, imajući pri tom na umu duljinu (dvanaest godina, pet mjeseci i šesnaest dana) i njegovu složenost, ponašanje predlagatelja, činjenicu da je postupak nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pravomoćno dovršen, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio je u iznosu od 11.000,00 kn svakome od predlagatelja.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. srpnja 2010.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.