Croatian Supreme Court dismisses appeal on unpaid wages during employee waiting period citing employer's duty to pay minimum wage.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling ordering payment of wages during an employee's waiting period. The court found that the employer failed to prove inability to submit a request for guaranteed income to the employment agency, despite the employee not working during this time. Consequently, the court held the employer legally obligated to pay the minimum wage as mandated by the relevant labor laws and regulations.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radnim odnosima; Uredba o načinu isplate zajamčenih dohodaka: The employer remains liable to pay minimum wages to employees during waiting periods if they cannot demonstrate an inability to submit a request for guaranteed income to the competent employment agency.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3419/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.K. iz V., koju zastupa Z.C., odvjetnik iz V., protiv tuženika TP Z. iz V., radi isplate plaće, rješavajući reviziju tužene protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 29. lipnja 1995. godine broj Gž-870/95-2 kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 12. listopada 1994. godine broj P-178/94, u sjednici održanoj 14. siječnja 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 12. listopada 1994. godine broj P-178/94-6 suđeno je:
"I. Tuženi TP Z. V., dužan je platiti tužiteljici K.K. iz V.:
- za studeni 1991. godine iznos od 4,50 kn sa kamatom od 1.12.1991. godine do isplate,
- za prosinac 1991. godine 4,50 kn sa kamatom od 1.1.1992. godine do isplate,
- za siječanj 1992. godine iznos od 6,00 kn sa kamatom od 1.2.1992. godine do isplate,
- za veljaču 1992. godine iznos od 6,00 kn sa kamatom od 1.3.1992. godine do isplate,
- za ožujak 1992. godine iznos od 6,00 kn sa kamatom od 1.4.1992. godine do isplate,
- za travanj 1992. godine iznos od 8,17 kn sa kamatom od 1.5.1992. godine do isplate,
- za svibanj 1992. godine iznos od 8,17 kn sa kamatom od 1.6.1992. godine do isplate,
te platiti - zateznu kamatu za period od 1.9.1993. do 1.2.1994. godine na glavnicu od 160,53 kn,
- za period od 1.10.1993. do 1.2.1994. godine na glavnicu od 209,56 kn,
- za period od 1.11.1993. do 1.2.1994. godine na glavnicu od 210,42 kn,
- za period od 1.12.1993. do 1.2.1994. godine na glavnicu od 226,76 kn,
- za period od 1.01.1994. do 1.2.1994. godine na glavnicu od 235,83 kn,
a na ovo zakonsku zateznu kamatu počev od podnošenja tužbe tj. od 10.2.1994. godine pa do isplate, te naknaditi parnični trošak u iznosu od 990,00 kn sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja." Presudom Županijskog suda u Osijeku od 29. lipnja 1995. godine broj Gž-870/95-2 suđeno je: "Žalba se djelomično odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja u dijelu kome je tužena dužna tužiteljici isplatiti plaću,
a djelomično uvažava, te se ukida presuda suda prvog stupnja u odluci o kamatama i vraća tome sudu na ponovno odlučivanje."
Protiv drugostupanjske presude tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se pobijana presuda preinači i odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu troška sudskih pristojbi ili da se ista ista ukine i vrati spis prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužene tužiteljica je porekla navode revizije i predložila da se revizija odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer su u postupku utvrđene sve odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva.
Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer nižestupanjske presude sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama.
U postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila djelatnik tuženika kroz sporni period od mjeseca studenog 1991. godine do svibnja 1992. godine, a u navedenom periodu nije radila ali je bila na tzv. "čekanju", i da nije primila plaću.
Na temelju tih činjeničnih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužiteljica temeljem odredbe čl. 5. Zakona o izmjenama Zakona o radnim odnosima kojom je izmijenjena odredba čl. 21. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 19/90) temeljem st. 2. podstavka 4. citiranog propisa radnicima za vrijeme čekanja pripada plaća najmanje u visini minimalne plaće temeljem odredbe čl. 3. i 4. Uredbe o načinu isplate zajamčenih dohodaka određenih kategorija radnika ("Narodne novine", broj 64/91, - dalje Uredba), tuženik nije podnio zahtjev a niti je dokazao da nije mogao podnijeti takav zahtjev područnoj službi Zavoda za zapošljavanje nadležnoj prema sjedištu poduzeća, radi isplate zajamčenog osobnog dohotka svojim radnicima zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti iz razloga navedenih u odredbama čl. 1. i 2. iste Uredbe.
Neosnovan je stoga prigovor revidenta da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 4. st. 2. Uredbe zahtjev trebala podnijeti sama, jer bi to ona trebala učiniti tek ukoliko nije moguće da zahtjev podnese tuženik (čl. 4. st. 2. Uredbe), a što tuženik nije dokazao.
Kako je, dakle, tužiteljica u spornom razdoblju bila djelatnica tuženika i tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici minimalnu plaću, nije osnovan revizijski prigovor promašene pasivne legitimacije.
Iz navedenih razloga reviziju tuženika valjalo je odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 14. siječnja 1999. godina
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)