Gzp-419/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 419/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice M. B. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 16. ožujka 2009., dana 28. rujna 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici M. B., u iznosu od 7.200,00 (sedamtisućadvjesto) kn.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 16. ožujka 2009. podnijela temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu, koji se po podnesenoj žalbi vodio pred Županijskim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem Gž-4551/08.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP-85/02, očitovanja Županijskog suda u Splitu od 20. svibnja 2009. te službene provjere u pisarnici Općinskog suda u Splitu, utvrdio sljedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01):

- u predmetu koji se vodio pod posl. br. II P-1699/01 tužbom tužitelja S. d.o.o protiv tuženice M. B. radi smetanja posjeda i dozvole ulaska u stan, tuženica je podnijela protutužbu 18. siječnja 2002. Na ročištu 20. veljače 2002. doneseno je rješenje kojim se razdvaja raspravljanje po protutužbenom zahtjevu tužiteljice radi naknade štete te se postupak po protutužbi vodi pod posl. br. II P-85/02,

- na ročištu 1. ožujka 2005. tuženik je iznio odgovor na tužbu te je određeno da će se na slijedećem ročištu izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice,

- ročište 17. svibnja 2005. odgođeno je po prijedlogu tužiteljice,

- na ročištu 22. studenog 2005. tužiteljici je dodijeljen rok od 15 dana radi predlaganja daljnjih dokaznih prijedloga,

- na ročištu 14. veljače 2006. određeno je provođenje građevinskog vještačenja te je naloženo tužiteljici uplatiti predujam u roku 15 dana,

- na ročištu 4. srpnja 2007. pročitani su iskazi svjedoka iz predmeta IIp-1699/01 i to N. R., T. S. te je određeno saslušanje tužiteljice uz napomenu da ukoliko ista ne pristupi na slijedeće ročište odustat će se od izvođenja dokaza njezinim saslušanjem,

- na ročištu 18. rujna 2007. izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te je određeno da će se pribaviti spis posl. br. Ovr-2180/04 u kojem je provedeno vještačenje,

- na ročištu 7. studenog 2007. određeno je da će se izvanraspravno izvršiti uvid u spis Ovr-2180/04 te je glavna rasprava zaključena,

- na ročištu 20. studenog 2007. objavljena je presuda posl. br. II P-85/02 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice,

- tužiteljica je protiv navedene presude podnijela žalbu 13. svibnja 2008. te je predmet otpremljen na Županijski sud u Splitu koji je remisorno vratio predmet radi ispravljanja nedostataka,

- Općinski sud u Splitu rješenjem od 8. siječnja 2009. naložio je punomoćniku tužiteljice da u roku 15 dana uredi žalbu,

- rješenjem posl. br. II P-85/02 od 3. ožujka 2009. žalba tužiteljice od 13. svibnja 2008. smatra se povućenom,

- protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužiteljica 23. ožujka 2009. te je predmet otpremljen na Županijski sud u Splitu koji je rješenjem posl. br. Gž- 4551/08 od 19. svibnja 2009. odbio kao neosnovanu žalbu tužiteljice te potvrdio rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. IIP-85/02 od 3. ožujka 2009.,

- navedeno drugostupanjsko rješenje punomoćnik predlagateljice zaprimio je 4. lipnja 2009.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu, je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju, a obzirom da je pravomoćno odlučeno pravima predlagateljice, je razdoblje od podnošenja protutužbe (18. siječnja 2002.) do dana kada je punomoćnik predlagateljice zaprimio drugostupanjsku odluku kojom je postupak pravomoćno dovršen (4. lipnja 2009.), što ukupno iznosi sedam godina, četiri mjeseca i 17 dana.

U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da je prvostupanjski sud održavao ročišta, prikupljao podatke, te poduzimao druge relevantne radnje koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, međutim, dopustio je razdoblje neopravdane neaktivnosti u trajanju od preko tri godine (između ročišta održanog 20. veljače 2004. do slijedećeg ročišta održanog 1. ožujka 2005.) s tim da u tom razdoblju sud nije poduzeo niti jednu radnju usmjerenu okončanju postupka.

Niti u periodima kada je sud provodio ročišta i poduzimao druge procesne aktivnosti nije se u potpunosti povodio načelom ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07. i 84/08., dalje: ZPP) kada je dopustio da se prvostupanjski postupak vodi više od pet godina.

Predlagateljica, kao tužiteljica, procesnim držanjem doprinijela je duljini trajanja predmetnog parničnog postupka jer nije pristupila na ročište 17. svibnja 2005. određeno radi njezinog saslušanja. Nadalje, na ročištu 22. studenog 2005. tužiteljici je određen rok od 15 dana za uplatu predujma za provođenje građevinskog vještačenja koji predujam predlagateljica nije nikada uplatila nego je tek na ročištu 18. rujna 2007. predložila da se napravi uvid u predmet Ovr-2180/04 u kojem je provedeno građevinsko vještačenje.

Predmetni parnični postupak nema elemenata složenosti koji bi opravdali njegovo trajanje.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed duljine sudskog postupka (sedam godina, četiri mjeseca i 17 dana), imajući na umu i postupanje nadležnih sudova, unatoč doprinosu predlagateljice, istoj povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagateljici uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 7.200,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, kao i činjenicu da je o pravima predlagateljice pravomoćno odlučeno, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. rujna 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.