Appeal dismissed; employer failed to prove valid grounds for dismissal with modified contract offer under Labor Law.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Zagreb dismissed the employer's appeal against the first-instance judgment ordering reinstatement. The employer argued procedural errors and unclear reasoning, but the court found the primary issue was the failure to prove valid grounds for dismissal. The court held that the employer did not demonstrate a legitimate reason for termination, such as a reduction in business scope, rendering the dismissal invalid.
Legislator headnote
AI generatedČl. 107. st. 1. ZR; Čl. 121. ZR: An employer terminating a contract with an offer of a modified contract must prove valid grounds for termination; failure to do so renders the dismissal inadmissible regardless of the employee's acceptance of the new offer.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj 1 Gžr-1852/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Joka Umićević predsjednice vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasna Klarić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz Z., …, zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. osiguranje d.d., Z., …, zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku u O. društvu G. & partneri d.d., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6686/10-25 od 14. rujna 2012., odlučujući u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2013.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika S. osiguranje d.d., Z., … odbija se kao neosnovana pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6686/10-25 od 14. rujna 2012. potvrđuje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđena je nedopuštenom i nezakonitom Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 1. srpnja 2010., te je utvrđeno da radni odnos tužiteljice nije prestao, pa se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto likvidator prema Ugovoru o radu od 28. veljače 2005. i Rješenja o utvrđivanju radnog mjesta i osnovne plaće broj 15-70-2600-2006 od 21. ožujka 2006., kao i naknaditi parnične troškove u iznosu 2.500,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je neosnovana.
Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13- dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.
Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
Tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP i navodi da su razlozi koje prvostupanjski sud iznosi u obrazloženju presude nejasni i proturječni sami sebi i sadržaju sudskog spisa, tako da se presuda u određenim dijelovima ne može ispitati, a to obrazlaže slijedećim razlozima:
- da je prvostupanjski sud zanemario procesne pretpostavke za tužbu jer nije prihvatio tuženikov prigovor da je tužba preuranjena,
- da je sud bez da za to postoji uporište u provedenim dokazima proizvoljno zaključio da će kod tuženika doći do povećanja broja novih polica osiguranja jer je zaposlio nove djelatnike u prodaji,
- da je nerazumljiva tvrdnje prvostupanjskog suda da je tuženik odlučio tužiteljici otkazati ugovor i ponuditi joj izmijenjeni ugovor i da se to vidi iz evidencije HZMO od 1. srpnja 2010. jer je tužiteljicu prijavio još od 1. rujna 1998. po Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja pod šifrom 412121 likvidator, dok su druge dvije zaposlenice prijavljene pod drugom šifrom,iz čega bi prema tvrdnji tuženika proizlazio zaključak da je tuženik već tada znao da je tužiteljici 14 godina poslije otkazati ugovor o radu,
- da je zaključak suda da je na istom radnom mjestu u razdoblju od devet mjeseci zaposlio pet mlađih osoba suprotno je stanju spisa a i iskazu tužiteljice koja je navela da na njeno radno mjesto nitko nije zaposlen.
Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje ukazuje tuženik jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u dokazima provedenim u postupku, pa se presuda može ispitati.
Time što sud nije prihvatio tuženikov prigovor preuranjenosti tužbe nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, odnosno ne prihvaćanje prigovara ne predstavlja navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
Tuženik je iz konteksta obrazloženja prvostupanjske presude izvukao određene naprijed navedene zaključke, međutim, kad se ispituje presuda u cijelosti ovi argumenti prvostupanjskog suda na koje ukazuje tuženik, predstavljaju ukupno činjenično stanje, a presuda sadrži jasne i neproturječne razloge.
Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 1. srpnja 2010. i vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto likvidatora.
U postupku je utvrđeno:
- da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu koji je izmijenjen Rješenjem o utvrđivanju radnog mjesta i osnovne mjesečne plaće od 21. ožujka 2006. na temelju kojega je tužiteljica radila na radnom mjestu likvidatora,
- da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 1. srpnja 2010. zbog gospodarskih razloga navodeći da više nije u mogućnosti osigurati tužiteljici obavljanje poslova na radnom mjestu likvidatora u sektoru šteta s obzirom na smanjeni opsega posla, kao i da je došlo do organizacijskih promjena koje su također u vezi sa smanjenjem opsegom posla, te kako postoji potreba za zapošljavanjem u Sektoru prodaje tužiteljici je ponuđen ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova pribavitelj osiguranja C koji poslovi odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima,
- da iz pregleda kojega je dostavio tuženik proizlazi da je premija u prvih 6 mjeseci 2010. bila ista kao i u 2009., odnosno da je bila manja za svega 5%,
- da je na dan 30. lipnja 2010. po osnovi likvidiranih šteta isplaćeno 5,8% više nego u istom razdoblju 2009.,
- da je u 2008. likvidirano ukupno 49.580 šteta, a u 2009. godini 94.596 šteta,
- da je tuženik devet mjeseci prije donošenja odluke o otkazu tužiteljici zaposlio pet novih zaposlenika na istom radnom mjestu koje je ponuđeno tužiteljici u Sektoru prodaje,
- da je tuženik znao da je tužiteljica na bolovanju,i da zbog tih razloga neće moći započeti s radom 1. srpnja 2010., jer je u ponudi navedeno da ukoliko ne započne s radnom po izmijenjenom ugovoru s tim danom, smatrat će se da ugovor o radu nije niti sklopljen, kao i da tužiteljica zbog tjelesnog oštećenja od 80% nije u mogućnosti obavljati ponuđeni posao u Sektoru prodaje, pa osnovano nije prihvatila sklapanje novog ugovora o radu,
- da je kod tuženika porastao broj šteta po dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, pa je tužiteljicu uz dodatno obrazovanje moga rasporediti na rad na radno mjesto likvidator tih šteta.
Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da tužba nije preuranjena, te tuženik nije dokazao opravdane razloge za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora jer je utvrđeno da kod tuženika nije došlo do takvog smanjenja opsega poslova koji bi opravdavali odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, a u odnosu na ponuđeni izmijenjeni ugovor, zaključak je prvostupanjskog suda da ponuđeni ugovor ne odgovara sposobnostima tužiteljice koja ima 80% tjelesno oštećenje, pa osnovano nije prihvatila sklapanje novog ugovora o radu. Sporno je u ovom postupku je li nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora od 1.srpnja 2010. i je li tuženik dužan vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto likvidatora.
Polazeći od odredbi Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09- dalje: ZR ) ukoliko poslodavac želi radnika premjestiti na drugo radno mjesto za koje nije sklopljen ugovor o radu može to učiniti sporazumno, jer je ugovor o radu dvostrano obvezni ugovor koji se može mijenjati voljom stranaka. Međutim, ukoliko sporazuma nema tada poslodavac može radnika premjestiti na novo radno mjesto samo primjenom instituta otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora pri čemu u smislu odredbe čl. 115. ZR mora imati opravdani razlog za redoviti otkaz (čl. 107. st. 1 podstav 1. ZR), jer je otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora pravno izjednačen sa otkazom bez ponude izmijenjenog ugovora. U oba slučaja ugovor o radu prestaje otkazom. Razlika je samo u tome što se kod otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora radniku daje mogućnost da sklopi s poslodavcem novi ugovor o radu.
Prema odredbi čl. 107. st. 1. podstav 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
U smislu odredbe čl. 115. st. 1. ZR odredbe toga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
Prema odredbi čl. 131. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da kod tuženika nije smanjen opseg poslovanja, a to utvrđenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, iz podataka koje je dostavio tuženik za razdoblje koje je prethodilo odluci o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora proizlazi da otkaz ugora o radu u konkretnom slučaju nije dopušten, jer iz pregleda premija proizlazi da su 2010. bile u istom omjeru kao i 2009., odnosno smanjene za svega 5%, da je u 2009. likvidirano 49.580 šteta, a u 2010. 94.596 šteta.
Svi ostali razlozi koji se u prvostupanjskoj presude navode u prilog zaključku o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu nisu relevantni kraj činjenice da poslodavac nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz sadržanih u razlozima odluke o otkazu od 1. srpnja 2010., a to je smanjenje opsega poslova.
Naime, prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se tim Zakonom traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz. Stoga u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao opravdanost otkaza ugovora o radu tužiteljice s ponudom izmijenjenog ugovora.
Pritom ZR ne propisuje koje bi uvjete ponuđeno radno mjesto moralo ispunjavati da bi ponuda bila zakonita, ali je odredbom čl. 5. ZR propisano pravo poslodavca da pobliže odredi mjesto i način obavljanja rada, poštujući pritom prava i dostojanstvo zaposlenika, pa su to ujedno i uvjeti koje minimalno mora sadržavati ponuda izmijenjenog ugovora.
Odredbom iz čl. 121. ZR propisano je da se odredbe toga Zakona, koje se odnose na otkaz, primjenjuju na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor o radu i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). Nadalje je propisano da u tom slučaju radnik koji prihvati ponudu poslodavca pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora o radu. Suprotno žalbenim tvrdnjama, iz takvih odredbi ovog članka zakona ne proizlazi da bi tužiteljica bila onemogućena osporavati odluku o otkazu ugovora o radu ukoliko nije prihvatila ponudu poslodavca za sklapanje novog ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima.
S obzirom da je otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim i da radni odnos nije prestao,pravilno je na temelju odredbe čl. 116. St. 1. ZR naloženo će vraćanje radnice na posao.
S obzirom da prema odredbi čl. 129. st. 1. i 2. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, a ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor preuranjenosti tužbe jer rokovi za podnošenje tužbe vezani su uz dostavljanje odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu i odluke o zahtjevu za zaštitu prava, a ne o tome je li otkazni rok počeo teći.
Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. ZPP.
U Zagrebu 1. listopada 2013.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević, v.r.