Criminal appeal dismissed; minor's rape conviction upheld despite sentencing law violation not raised by prosecutor.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the minor's appeal against a first-instance conviction for rape, confirming the original sentence of six months. The appellant argued for procedural errors and factual inaccuracies, but the court found the evidence, including the victim's detailed testimony and physical disparity, sufficient to prove the crime. Although the court noted the first-instance judge violated the Criminal Procedure Act by imposing a sentence shorter than the statutory minimum for juvenile detention, it declined to correct this error because the prosecutor did not raise the issue and the violation benefited the defendant.
Legislator headnote
AI generatedčl. 473. ZKP; čl. 369. ZKP; čl. 73. st. 1. OKZRH; When a second-instance court finds a violation of the Criminal Procedure Act in favor of the defendant, it cannot correct the error sua sponte if the prosecutor did not appeal on that ground.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 663/1994-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Drakulić Milene kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv mlt. B.D., zbog krivičnog djela iz čl. 79. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 26. travnja 1994. g. KM-15/93, u sjednici održanoj 25. kolovoza 1994. g., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba mlt. B.D. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom prema mlt. B.D. izrečena je kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 6 mjeseci, zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. KZH.
Po čl. 473. ZKP maloljetnik je obvezan na naknadu troškova krivičnog postupka i to na platež paušala u iznosu od 100.000 HRD.
Protiv te presude podnio je žalbu maloljetnik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predložio da se pobijana presuda preinači na način da se postupak obustavi, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske smatra da je žalba maloljetnika neosnovana, te je predložio da se ista odbije.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu maloljetnik kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u vezi istaknute žalbene osnove takvih povreda nije našao, a razlozi koji se navode u žalbi maloljetnika kao opravdanje za tu povredu, u stvari se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će nastavno biti posebno riječi.
Neosnovana je i žalba maloljetnika zbog utvrđenog činjeničnog stanja.
Naime, sud prvog stupnja je u ovom krivičnom predmetu proveo sve potrebne dokaze i njihovom savjesnom ocjenom s pravom našao da se u postupanju maloljetnika stječu obilježja krivičnog djela silovanja iz čl. 79. st. 1. KZH.
Za svoja utvrđenja i zaključke sud prvog stupnja je dao dovoljne i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
Da je maloljetnik ostvario krivično djelo nasilne obljube nad maloljetnom oštećenicom B.B. proizlazi prije svega iz iskaza same oštećenice koja je vrlo detaljno i uvjerljivo opisala događaj, te primijenjenu silu - maloljetnik je za vrijeme trajanja događaja držao oštećenicu za obje njene ruke i na taj način je onemogućio u pružanju otpora.
Kada se, dakle, ima u vidu način primjene sile, te odnos snaga maloljetnika i oštećenice (maloljetnik je prema vlastitom iskazu na listu 29/II visok 1,80 m i težak 85 kg, a maloljetna oštećenica je visoka 1,60 m i teška 55 kg, zatim njenu dob od svega 15 godina, te kada se nadalje ima u vidu mjesto na kojem je djelo učinjeno, kao i da je maloljetna oštećenica odmah nakon djela, uplakana i u šoku ispričala svjedocima V.M.,.S.S.,.C.T. i U.K. da je silovana, te da ona i danas ima posljedice od počinjenja djela, a što se očitovalo i tokom njenog ispitivanja na glavnoj raspravi, a da s druge strane nikakav motiv za lažno terećenje na strani maloljetne oštećenice nije utvrđen, niti maloljetnik sada u žalbi na neki takav motiv ukazuje, jer se oni prije ovog događaja nisu uopće poznavali, tada i ovaj sud drugog stupnja smatra da su utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja o počinjenju djela i krivičnoj odgovornosti maloljetnika ispravni.
Stoga se potpuno neosnovano u žalbi insistira, kao i u obrani na glavnoj raspravi da se radilo o "dobrovoljnom spolnom odnosu, koji se istina oštećenici zamjerio".
Bez osnova se u žalbi prigovora i iskazima svjedoka V.M.,.S.S.,.C.T. .U.K., kojima je sud prvog stupnja poklonio vjeru u pogledu izgleda maloljetne oštećenice kritične zgode i opisivanja što joj se dogodilo, jer nije bilo nikakvog opravdanog razloga ne povjerovati iskazima tih svjedoka, a oni se niti u žalbi nekom ozbiljnom argumentacijom ne dovode u pitanje.
Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odbiti kao neosnovanu.
Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 369. ZKP u vezi odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji ovaj sud drugog stupnja smatra da, zbog teških posljedica djela i visokog stupnja krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izricati maloljetniku neku odgojnu mjeru i stoga se sud prvog stupnja, imajući u vidu i mišljenje Centra za socijalni rad i opservacionog tima, s pravom odlučio na izricanje kazne maloljetničkog zatvora.
Međutim, prilikom izricanja kazne maloljetničkog zatvora sud prvog stupnja je, doduše, ostvario povredu krivičnog zakona, jer je maloljetniku izrekao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a koju po važećim propisima (čl. 73. st. 1. OKZRH) nije bilo moguće izreći, jer maloljetnički zatvor ne može biti kraći od jedne godine, a ublažavanje kazne nije predviđeno u odredbama maloljetničkog krivičnog zakonodavstva.
No, kako je u tom pravcu izostala žalba državnog odvjetnika, a istaknuta povreda krivičnog zakona je u korist maloljetnika, to ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, nije mogao otkloniti učinjenu povredu krivičnog zakona po službenoj dužnosti.
Iz iznesenih razloga trebalo je o podnesenoj žalbi presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 25. kolovoza 1994.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.
dr. Novoselec Petar v.r.
I Kž 663/94
Suglasnost ovog prijepisa
s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)