Legislator Case Law & Legislation
Rev-2212/1995-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on tort damages, upholding lower court's assessment of pain, suffering, and care costs.

Case Number Rev-2212/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding damages for personal injury. The court found that the lower courts correctly assessed compensation for physical pain, mental distress, and the cost of care provided by family members. Consequently, the appeal was rejected as unfounded because the awarded amounts were deemed appropriate under the law.

Legislator headnote

AI generated

Articles 200, 195 of the Obligations Act; Article 393 of the Civil Procedure Act: The Supreme Court may reject an appeal if the lower court's assessment of non-material damages and care costs is reasonable and no error in applying substantive law is evident.

Keywords

AI generated
tort liability personal injury non-material damages pain and suffering care costs appeal dismissal Supreme Court

Cited Legislation

AI generated
Article 200, paragraphs 1 and 2 of the Obligations Act
Article 195, paragraph 1 of the Obligations Act
Article 386 of the Civil Procedure Act
Article 393 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2212/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I.P. iz Z., A.V. B. br. …, koju zastupaju punomoćnici T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C.-o. d.d. Z., S. c. , radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu po tužiteljici protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. veljače 1995. godine br. Gž-5545/94 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. veljače 1994. godine br. Pn -628/93, u sjednici održanoj dana 25. svibnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 22,412.000 HRD sa kamatom po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekuće počev od 16. 2. 1994. godine do isplate, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 2,577.000 HRD, dok je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu radi isplate 89,412.000 HRD.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu, a djelomično uvažena žalba tužiteljice te preinačena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu tako da je tužiteljici povrh naknade utvrđene po sudu prvog stupnja dosuđena daljnja novčana naknada u iznosu od 2.000,00 kn (ranije 2,000.000 HRD) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. 2. 1994. godine do isplate.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude u odbijajućem dijelu reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti u dijelu u kojem je odbijen u iznosu od 87.412,00 kn, a tuženika obveže na naknadu troška revizije tužiteljice u iznosu od 2.350,00 kn. Na pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice protivna stranka nije odgovorila niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice upravljen u pravcu da joj tuženik nadoknadi materijalnu i nematerijalnu štetu nastalu od povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. 12. 1992. godine, a koju je prouzročio osiguranik tuženice te odgovornost tuženice za štetu utvrđena u postupku pred nižim sudovima nije sporna u ovom revizijskom postupku.

Tužiteljica ističe kako su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo time što su odbili dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu novčanu naknadu po osnovu materijalne i nematerijalne štete.

Niži sudovi u provedenom postupku utvrdili sud, da je tužiteljica u dobi od 19 godina života u spomenutoj prometnoj nezgodi zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice zbog čega je trpjela bolove jačeg intenziteta kroz tjedan dana; bolove srednje jačine oko dva tjedna, a manje bolove oko jedan mjesec dana; prema utvrđenju nižih sudova jači primarni strah javio se kod tužiteljice kod samog štetnog događaja, a nakon toga pojavio se sekundarni strah jačeg intenziteta kroz dva-tri dana, te strah srednjeg intenziteta kroz dva tjedna; nadalje u postupku je utvrđeno, da su kod tužiteljice preostale trajne posljedice u vidu kroničnih smetnji kralježnice koje smanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 10% u kojem postotku će morati ulagati pojačane napore u životu i radu.

Polazeći od spoemenutih bitnih okolnosti utvrđenih u postupku, napose jačine pretrpljenih bolova i straha i njihovog trajanja, kao i drugih važnih okolnosti slučaja, a naročito mlade životne dobi tužiteljice - ovaj Vrhovni sud nalazi da je pobijanom presudom u skladu s odredbom čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) tužiteljici dosuđena primjerena novčana naknada za sve zatražene vidove nematerijalne štete i to u iznosu od 6.500,00 kn za fizičke bolove; u iznosu od 13.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te u iznosu od 4.000,00 kn za strah. Stoga su neosnovani oni revizijski prigovori koji se odnose na visinu dosuđene novčane naknade za sve vidove nematerijalne štete - u kojima se iscrpljuju navodi kojima se obrazlaže iznijeti revizijski razlog u navedenom dijelu.

Niži sudovi su utvrdili, da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega za 240 sati, pa su u skladu sa utvrđenim trajanjem i opsegom tuđe pomoći i njege dosudili tužiteljici naknadu u visini troškova koje bi imala da je takvu pomoć morala plaćati prema cijeni takove usluge koju su utvrdili, budući da su joj potrebnu njegu i pomoć besplatno pružili ukućani. Time po nalažanju ovog Vrhovnog suda niži sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 195. st. 1. ZOO) na štetu revidentice posebno stoga jer tužiteljica po shvaćanju ovog suda neosnovano ističe, da bi joj visinu naknade za tuđu pomoć i njegu trebalo utvrditi prema cijenama takve usluge kod osobe - Centra za njegu bolesnika s liječenjem u kući - koja joj takvu uslugu nije pružila.

Kako prema tome ne postoji razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, a nema ni onih razloga na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - u daljnjem tekstu: ZPP) to je valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 25. svibnja 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)