Rev-870/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, protiv prvotuženika G. B. i drugotuženice B. B., oboje iz B., koje zastupaju punomoćnici V. G. K. i I. R., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. R. i V. G. K. u S., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-966/2011-2 od 13. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-442/07 od 23. studenoga 2009., u sjednici održanoj 28. veljače 2018.,
Legislator headnote
AI generatedRev-870/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu ili je ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 870/14-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, protiv prvotuženika G. B. i drugotuženice B. B., oboje iz B., koje zastupaju punomoćnici V. G. K. i I. R., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. R. i V. G. K. u S., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-966/2011-2 od 13. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-442/07 od 23. studenoga 2009., u sjednici održanoj 28. veljače 2018.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-966/2011-2 od 13. siječnja 2014. i presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-442/07 od 23. studenoga 2009. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Kupoprodajni ugovor od 27. veljače 2004.g. zaključen između A. d.o.o. Š., kao prodavatelja, i G. B. i B. B., kao kupaca, na kojem je istovjetnost prodavatelja i istinitost prodavateljeva potpisa ovjerena dana 02. ožujka 2004.g. kod javnog bilježnika V. V. (br. OV- 2020/04); kao i kupoprodajni ugovor od 27. veljače 2004.g. zaključen između A. d.o.o. Š., kao prodavatelja, i G. B. i B. B., kao kupaca, na kojem je istovjetnost prodavatelja i istinitost prodavateljeva potpisa ovjerena dana 02. ožujka 2004.g. kod javnog bilježnika V. V. (br. OV- 2019/04) gube pravni učinak prema tužiteljici, Republici Hrvatskoj (Ministarstvu financija) u dijelu kojem je to potrebno za namirenje tužiteljičinog potraživanja prema A. d.o.o. Š. u iznosu od 995.175,16 kn (glavnica 630.264,21 kn i kamate 364.910,95 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnog duga od 630.175,16 kn teku od dana 25. lipnja 2004.g. do konačne isplate.
2. Tuženik ad. 1. G. B. i tužena B. B., oboje iz B., ..., dužni su dopustiti tužiteljici da svoje potraživanje prema A. d.o.o. Š., ..., u iznosu od 995.175,16 kn (glavnica 630.264,21 kn i kamate 364.910,95 kn), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnog duga od 630.175,16 kn teku od dana 25. lipnja 2004.g. do plateža, namiri prodajom nekretnina označenih kao:
- poslovni prostor na polukatu sa južne strane u poslovnostambenoj zgradi u Š., ..., zemljišnoknjižnih oznaka čest. br. 2598/2 (Z.U. 6502) K.O. Š. koji se sastoji od 3 sobe, hodnika, čajne kuhinje i WC-a, ukupne površine 98 m2
- poslovni prostor stambenoj zgradi u Š., ..., zemljišnoknjižnih oznaka čest. br. 2598/3 (Z.U. 4812) K.O. Š. i to poslovni prostor na polukatu sa zapadne strane, koji se sastoji od 3 sobe, hodnika, kuhinje i WC-a, ukupne površine 73,70 m2 i dijela prizemlja sa južne strane (što u naravi predstavlja 1/2 ulaznog dijela, stepenica i podesta, ukupne površine 13,45 m2; sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 36.427,40 kn."
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu ili je ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužiteljice je osnovana.
Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za pobijanje pravnih radnji dužnika – trgovačkog društva A. d.o.o. Š., odnosno dva ugovora o kupoprodaji nekretnina, koje ugovore je trgovačko društvo A. d.o.o. Š., kao prodavatelj, sklopio 27. veljače 2004. s kupcima G. i B. B., u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljičinog potraživanja prema društvu A. d.o.o. Š. u iznosu od 995.175,16 kuna.
Na temelju činjeničnih utvrđenja:
- da je A. d.o.o. Š., kao prodavatelj, 27. veljače 2004. sklopio dva ugovora o kupoprodaji nekretnina s G. B. i B. B., kao kupcima,
- da tužiteljica ima potraživanje prema A. d.o.o. Š. utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem Porezne uprave od 26. siječnja 2004. u iznosu od 995.175,16 kuna koje nije podmireno,
- da je ugovore o kupoprodaji u ime društva A. d.o.o. Š. sklopio F. K. B., kao jedini član uprave i direktor društva A. d.o.o. Š., a da su mu tuženici, s kojima je ugovore sklopio kao sa kupcima roditelji,
- da je tužba podnesena sudu 26. veljače 2007. sudovi su pozivom na odredbu čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 281. st. 1. ZOO odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena protekom roka od jedne godine od poduzimanja pravne radnje koja se tužbom pobija.
U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica ističe da su sudovi trebali primijeniti odredbu čl. 285. st. 1. ZOO u vezi s čl. 281. st. 2. ZOO odnosno da prema tim odredbama proizlazi da ZOO propisuje trogodišnji rok za podnošenje tužbe zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji sudu s obzirom na činjenicu da su treće osobe srodnici (roditelji) odgovorne osobe (zakonskog zastupnika tuženika odnosno prodavatelja) u pravnoj osobi.
Zato tužiteljica smatra da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da se u konkretnom slučaju radi o teretnom raspolaganju za koje je u čl. 285. ZOO u vezi čl. 281. st. 1. ZOO propisan rok za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji od godine dana.
Prema pravnom shvaćanju ovoga suda pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da pravna osoba odnosno trgovačko društvo A. d.o.o. Š. nema srodnika zbog čega se predmetna teretna raspolaganja mogu pobijati samo u roku od godine dana prema čl. 285. ZOO u vezi čl. 281. st. 1. ZOO nije pravilno.
Naime, prema odredbi čl. 281. st. 1. ZOO teretno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se ako je treća osoba dužnikov suprug, ili srodnik po krvi u pravoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, pretpostavlja da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima. Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
Iz navedenog je vidljivo da zakonodavac pored općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, traži da se ispune i određene posebne materijalne pretpostavke i pritom čini razliku ovisno o tome radi li se o besplatnom ili naplatnom raspolaganju dužnika, te je li na strani dužnika odnosno treće osobe postoji znanje ili pristanak da se određenim raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku, kao i rokove u kojima se to pobijanje može vršiti.
U konkretnom slučaju nije sporno da je dužnik izvršio prodaju nekretnine tuženicima, s time da je odgovorna osoba (direktor i jedini član uprave društva) dužnika sin tuženika.
Po shvaćanju ovoga suda, znanje pravnih osoba i njihovu povezanost valja cijeniti kroz povezanost ovlaštene osobe za zastupanje pravne osobe, odnosno direktora i kupaca u konkretnom slučaju pa se u ovom slučaju smatra da je tuženicima bilo poznato da poduzetim raspolaganjem nanose štetu vjerovniku.
Budući da je zakonski rok za pobijanje dužnikovih pravnih radnji u smislu odredbe čl. 285. st. 1. ZOO tri godine, koji rok se, se prema st. 2. istog članka, računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju to prema ocjeni ovoga vijeća tužba u ovoj pravnoj stvari nije nepravovremeno podnesena. Osim toga sudovi u obrazloženjima nižestupanjskih presuda nisu izrazili nikakvo shvaćanje o tome postoji li povezanost ovlaštene osoba dužnika tužitelja s tuženicima u ovom predmetu.
S obzirom da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o zakonskom roku za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari sudovi nisu pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi sve odlučne činjenice za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku i potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
O troškovima postupka nastalih u povodu revizije podnesene protiv drugostupanjske presude odlučit će se u konačnoj odluci u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 28. veljače 2018.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.