III Kr-142/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 142/15-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević- Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Z. Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 193. st. 2. KZ/97, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 8. srpnja 2015. broj Kzd-8/15 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 2015. broj Kžzd-49/15, u sjednici održanoj 1. prosinca 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika Z. Đ. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 8. srpnja 2015. broj Kzd-8/15 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 2015. broj Kžzd- 49/15, Z. Đ. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 193. st. 2. KZ/97 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pravodobno je podnio osuđenik, putem branitelja K. T., odvjetnika iz S., zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i osuđenika osloboditi optužbe, odnosno izreći mu uvjetnu osudu ili zatvorsku kaznu zamijeniti radom za opće dobro.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s mišljenjem da zahtjev nije osnovan.

Zahtjev je neosnovan.

III Kr 142/15-4

Osuđenik u zahtjevu tvrdi da je došlo do povrede kaznenog zakona na njegovu štetu jer je prema njemu, zbog kaznenog djela bludne radnje, primijenjen zakon koji je nepovoljniji, odnosno primijenjena je odredba čl. 193. st. 2. KZ/97 u kojoj je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, umjesto odredbe novog zakona, odnosno čl. 155. st. 2. KZ/11, koji propisuje kazna zatvora do tri godine. Osuđenik, nadalje, tvrdi kako drugostupanjski sud nije ispitao žalbene navode, niti je suglasno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 po službenoj dužnosti ispitao je li bio na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon. Suprotno tvrdnji podnositelja zahtjeva, sud je pravilno primijenio čl. 193. st. 2. KZ/97 i prema počinitelju primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, jer novi zakon nije blaži za počinitelja.

Podnositelj zahtjeva se poziva na odredbu čl. 155. st. 2. KZ/11 i zanemaruje, odlučnu, činjenicu da je žrtva, prema kojoj je izvršena bludna radnja, dijete staro jedanaest godina, uslijed čega je primijenjena odredba čl. 193. st. 2. KZ/97. Biće kaznenog djela bludne radnje iz čl. čl. 193. st. 2. KZ/97 koje je počinjeno prema djetetu mlađem od petnaest godina, ima pravni kontinuitet u novom zakonu ali ne u odredbi čl. 155. st. 2. KZ/11, već u biću kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. KZ/11, koje nije blaže za počinitelja jer propisuje istu kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina kao i čl. 193. st. 2. KZ/97.

Nije u pravu podnositelj zahtjeva niti kada tvrdi da drugostupanjski sud nije postupio po odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. Kako je to navedeno u obrazloženju presude, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika. Suprotno tvrdnji podnositelja zahtjeva, drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Međutim, nije se mogao posebno očitovati na žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, jer taj žalbeni navod nije niti bio istaknut u žalbi na prvostupanjsku presudu.

Iz sadržaja zahtjeva, nadalje, proizlazi kako podnositelj zahtjeva prigovara i činjeničnim utvrđenjima. Međutim, ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdnje podnositelja zahtjeva usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja predstavljaju, zapravo, pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju da se izazove odluka suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

S obzirom na izloženo trebalo je, na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 1. prosinca 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.