Rev-2548/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2548/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.Z. iz R., … , koga zastupa punomoćnik B.A., odvjetnik iz R., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Javnom pravobranitelju Republike Hrvatske Zagreb, a ova zastupana po punomoćniku S.R. - zamjenici Općinskog javnog pravobranitelja Općine Rijeka, uz sudjelovanje umješača na strani tužene: T.N., D.D., M.R., Č.S., N.D., D.R., P.D., H.M., O.D., K.B., K.N. i K.P., svi zaposleni u Ministarstvu unutarnjih poslova RH - Policijska uprava Rijeka, zastupani po zajedničkom punomoćniku R.J. dipl. pravnici zaposlenoj u Policijskoj upravi Rijeka, radi poništenja odluka o dodjeli stanova na korištenje, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 1. srpnja 1992. br. Gž 697/92, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Rijeci od 11. studenog 1991. br. P 719/91, u sjednici održanoj dana 1. travnja 1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 1. srpnja 1992. pod posl. br. Gž 697/92, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostupanjskog suda potvrdjena je presuda prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništava odluka o dodjeli stanova na korištenje tuženika od dana 11. siječnja 1991. te da se slijedom toga ponište odluke o dodjeli stanova na korištenje radnicima tuženika, umješačima na strani tuženika u ovoj parnici.

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) prvostupanjski sud je reviziju tužitelja dostavio tuženiku i nadležnom javnom tužitelju.

Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja, a Javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

U ovoj fazi postupka nije sporno:

- da je 1984. dodijeljen tužitelju na korištenje stan u površini od 64,40 m5,

- da ovaj stan prema tadašnjem Pravilniku o stambenim odnosima nije bio odgovarajući za tužitelja, s obzirom na broj članova njegovog domaćinstva,

- da je ovaj stan stupanjem na snagu novog Pravilnika o stambenim odnosima 1987. g. postao odgovarajući,

- da je nakon što je donesen novi Pravilnik doneseno više prioritetnih lista na koje tužitelj nije bio uvršten,

- da je protiv tih prioritetnih lista tužitelj ulagao prigovore koji su odbijani,

- da je dana 21. XII. 1990. g. donesena prioritetna lista na koju nije bio uvršten tužitelj, a protiv koje je uložio prigovor tužitelj o kojem tuženik nije odlučio te

- da su na temelju te prioritetne liste donesene odluke o dodjeli stanova na korištenje umješačima na strani tuženika u ovoj parnici.

Tužitelj i u reviziji ponavlja svoju tvrdnju da je morao biti uvršten u prioritetnu listu 1990. g. "redosljedom s onolikim brojem bodova, koje je ostvario u 1984.g., kad mu je dodijeljen neodgovarajući stan".

Dakle i u ovoj fazi postupka u prvom redu se spornim postavlja pitanje da li je tužitelj trebao biti uvršten na prioritetnu listu od 21. XII. 1990. g.

Nižestupanjski sudovi negativno odgovaraju na ovo sporno pitanje zbog čega odbijaju zahtjev tužitelja.

Kao što je već naprijed istaknuto u vrijeme donošenja prioritetne liste za dodjelu stanova na korištenje (1990. god.) bio je na snazi Pravilnik o stambenim odnosima tuženika koji je donesen 1987.g. U smislu čl. 2. st. 1. ovog Prvilnika pravo na zadovoljavanje stambenih potreba ima svaki radnik kome potrebe nisu zadovoljene u skladu s odredbama ovog Pravilnika.

Radnik čija veličina i opremljenost stana nije u skladu s odlukom Skupštine općine Rijeka o najvećem standardu u pogledu veličine i opremljenosti stana koji se može dati na korištenje ovisno o broju članova porodičnog domaćinstva i njegovoj strukturi ima pravo suglasno odredbi čl. 48. Pravilnika, zahtijevati od tuženika stan za zadovoljavanje svojih potreba suglasno kriterijima koja su odredjena tim Pravilnikom.

Kao što je naprijed rečeno stan tužitelja se prema Pravilniku iz 1987. g. smatra odgovarajućim. Stoga i pod pretpostavkom da je tužitelj bio uvršten na listi koja bi bila relevantna i za donošenje prioritetne liste u XII. mjesecu 1990. g. suglasno odredbi iz čl. 45. st. 1. t. 6. Pravilnika kako to valjano ukazuju i nižestupanjski sudovi, bio bi brisan sa prioritetne liste. To stoga što je, zbog promjene "utvrdjenih standarda stanovanja" stan koji je tužitelju dodijeljen na korištenje kao neodgovarajući, postao odgovarajući. Tužitelj medjutim pravo prioriteta ostvarenog na prioritetnoj listi iz 1984. g. nije mogao zadržati i iz razloga prestanka važenja prioritetne liste iz 1984. g.

Naime suglasno odredbi iz čl. 80. st. 1. t. 3. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 54/85; 42/86) samoupravnim općim aktom tuženika utvrdjuje se osobito i način utvrdjivanja i važenje liste reda prvenstva po kojem će se podnosiocima zahtjeva za dodjelu stana davati stanovi na korištenje odnosno odobravati stambeni krediti. Suglasno ovoj zakonskoj odredbi, sa kojom nije bila u suprotnosti ni odredba čl. 75. Zakona o stambenim odnosima iz 1974. g. ("Narodne novine" br. 52/74), prioritetna lista iz 1984. g. važila je tri godine. Dakle istekom tri godine od dana utvrdjenja prioritetne liste te time i mjesta tužitelja na toj prioritetnoj listi, a prema osnovama i mjerilima Pravilnika o stambenim odnosima (čl. 25.) koji je bio na snazi u vrijeme utvrdjenja liste reda prvenstva 1984., tužitelj se više nije mogao pozivati na "stečeno pravo" kako to ponavlja i u reviziji, reda prvenstva a kod utvrdjenja prioritetne liste 1990. i s tim u vezi dodjele stanova na korištenje prema toj listi.

Stoga su sudovi valjano primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja da se poništi odluka o dodjeli stanova na korištenje tuženika od 11. siječnja 1991. g. kao i odluka o dodjeli odredjenih stanova na korištenje radnicima, umješačima na strani tuženika u ovoj parnici, a koja dodjela je izvršena prema prioritetnoj listi iz XII. mjeseca 1990. g.

Stoga su sudovi valjano primijenili materijalno pravo te razlog zbog kojeg je revizija izjavljena nije ostvaren.

Kako ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postpka iz čl. 345. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. travnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.