Gž Ovr-266/2018-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ovr-266/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sucu Ivanu Vučemilu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice R. N. iz J., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. & p. d.o.o. O., protiv ovršenika S. Š. iz Č., OIB: …, radi ovrhe na novčanim sredstvima po računu ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-2167/17, od 1. veljače 2018., 5. travnja 2018.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-2167/17, od 1. veljače 2018.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor ovrhovoditeljice izjavljen protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe kao neosnovan.

Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu (sukladno uputu o pravnom lijeku) podnosi ovrhovoditeljica ne naznačujući žalbene razloge iz članka 353. stavka 1., u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, u nastavku teksta: ZPP).

U žalbi u bitnom navodi da je ovrhovoditeljica u evidenciji Centra navedena kao korisnica naknade do zaposlenja, te da je stoga sukladno odredbi članka 16. stavka 1. točke 9. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, u nastavku ZSP) oslobođena plaćanja sudskih pristojbi.

Predlaže žalbu prihvati i pobijano rješenje ukinuti.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja utvrđuje da je 13. lipnja 2017. doneseno rješenje, poslovni broj Ovr-2167/2017-3, kojim je naloženo ovrhovoditeljici plaćanje sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 700,00 kuna. Utvrđuje da je ovrhovoditeljica protiv citiranog rješenja podnijela prigovor, pozivajući se na činjenicu da je korisnica naknade do zaposlenja kao jednog od prava iz sustava socijalne skrbi, zbog čega da je ista oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u postupku po samom zakonu (članak 16. stavak 1. točka 9. ZSP-a).

Navedeni prigovor prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim, utvrđujući da iz dostavljene potvrde Centra (na listu 16 i 28 spisa) ne proizlazi da bi istoj bilo priznato trajno pravo na isplatu naknade za uzdržavanje, pa primjenom članka 14. i 15. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine broj 143/13) i članka 16. stavka 1. ZSP-a odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

Ispitujući pravilnost pobijanog rješenja u granicama žalbenih razloga, a pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da njegovim donošenjem nije ostvarena niti jedna od navedenih bitnih postupovnih povreda.

Suprotno shvaćanju žaliteljice, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u okviru dokaznog materijala dostavljenog po ovrhovoditeljici, konkretno potvrde Centra, utvrdio da ovrhovoditeljica, kao korisnica prava na novčanu naknadu do zaposlenja, nije oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članka 16. stavka 1. točke 9. ZSP- a.

Odredbom članka 16. stavka 1. točke 9. ZSP-a propisano je da su od plaćanja sudskih pristojbi u postupku oslobođeni korisnici socijalne skrbi koji primaju pomoć za uzdržavanje, a ovrhovoditeljica, i po prosudbi ovog suda, nije tijekom postupka dokazala da je korisnica socijalne skrbi koja prima pomoć za uzdržavanje.

Naime, odredbom članka 25. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, u nastavku teksta ZSS) propisano je da se u prava u sustavu socijalne skrbi ubrajaju zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja, pravo na troškove ogrjeva, naknada za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratne naknade, naknade u vezi s obrazovanjem, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknada do zaposlenja, socijalne usluge, te naknada za ugroženog kupca energenata.

Nadalje, odredbom članka 26. ZSS-a propisano je da je zajamčena minimalna naknada pravo na novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samaca i kućanstava koja nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, s tim da je odredbom članka 28. ZSS-a propisano da se zajamčena minimalna naknada priznaje samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstava za uzdržavanje u visini propisanoj u članku 30. stavcima 1. i 2. ovog Zakona, niti ih je u mogućnosti ostvariti radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja.

Sa druge strane, odredbom članka 72. stavka 1. ZSS-a propisano je da se pravo na naknadu do zaposlenja priznaje djetetu s teškoćama u razvoju, odnosno osobi s invaliditetom kojima je tjelesno, mentalno, intelektualno ili osjetilno oštećenje utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja Zavoda sukladno posebnom zakonu, nakon završetka osnovnoškolskog, srednjoškolskog ili visokoškolskog obrazovanja, a najranije s navršenih 15 godina života, ako naknadu za vrijeme nezaposlenosti ne ostvaruje prema drugim propisima, a evidentirana je kao nezaposlena osoba pri nadležnoj službi za zapošljavanje ili ima utvrđenu privremenu nezapošljivost od strane nadležnog tijela sukladno posebnom propisu.

Prema ocjeni ovog suda, iako je ovrhovoditeljica korisnica prava na naknadu do zaposlenja, ista nije ujedno i korisnica prava na pomoć za uzdržavanje, jer se prema sadržaju citiranih odredbi ne bi radilo o jednakim pravima iz sustava socijalne skrbi.

Naime, pravo koje se korisnicima socijalne skrbi priznaje u vidu pomoći za uzdržavanje, a koje bi, prema stavu ovog suda, bilo jedino obuhvaćeno oslobođenjem iz članka 16. stavka 1. točki 9. ZSP-a, definirano je odredbama ZSS-a kao zajamčena minimalna naknada, te se priznaje samcima i kućanstvima koji nemaju sredstava za uzdržavanje kada za to ispunjavaju zakonske uvjete.

Stoga, kako ovrhovoditeljica tijekom postupka nije dokazala da je korisnica zajamčene minimalne naknade, to neovisno o priznatom pravu na naknadu do zaposlenja, ista ne spada pod kategoriju osoba koje bi prema odredbi članka 16. stavka 1. točke 9. ZSP-a bile oslobođene od plaćanja sudskih pristojbi u postupku.

Stoga, unatoč pogrešno izraženom stavu suda prvog stupnja da je za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi relevantno da je korisniku pomoći za uzdržavanje to pravo trajno priznato, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio prigovor ovrhovoditeljice protiv rješenja o plaćanju predmetne sudske pristojbe kao neosnovan.

Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ovrhovoditeljice nisu doveli u dvojbu pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, izjavljenu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu, a pobijano rješenje potvrditi pozivom na članak 380. točku 2. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Rijeka, 5. travnja 2018.

SUDAC

Ivan Vučemil v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Svetlana Popović