Rev-738/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 738/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Požega, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu D. R. i M. B., odvjetnika iz P., protiv tuženika I. A. iz P., zastupanog po punomoćniku Ž. D., odvjetniku iz P., radi predaje u posjed nekretnine, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 30. rujna 1999. godine, br. Gž 882/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 28. svibnja 1999. godine, br. P 232/99-11, u sjednici održanoj dana 30. listopada 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"Nalaže se tuženiku I. A. iz P., da ukloni postavljeni kiosk na dijelu k.č.br. 1420 koja je upisana u z.k.ul.br. 5405 k.o. P. i u posjedovnom listu broj 3394 k.o. P., te mu se nalaže da tužitelju Gradu Požega preda taj dio čestice u posjed oslobođen od bilo kakovih stvari i osoba, a da tužitelju nadoknadi i trošak parničnog postupka u iznosu od 3.152,00 kune, a sve u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP). Predlaže da se nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim predsjednikom vijeća prvostupanjskog suda, a podredno da se reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu, sve to uz nadoknadu troškova postupka.

U odgovoru na reviziju tužitelj pobija navode revizije i predlaže da se reviziju odbije kao neosnovanu, a tužitelju dosudi trošak odgovora na reviziju prema popisu.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada su prihvatili tužbeni zahtjev kako se to navodi u reviziji, jer primjena materijalnog prava nije razlog za bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Naime, nižestupanjske presude sadrže valjane razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu (čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP).

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da se tuženik nalazi u posjedu kioska, koji se nalazi na k.č.br. 1420 park – gradsko područje upisano u zk.ul.br. 5405 k.o. P. i u posjedovnom listu br. 3394 k.o. P., za kojeg je njegov brat R. A. imao sklopljen ugovor o zakupu od 11. svibnja 1992. godine sa Općinskim stambeno-komunalnim fondom iz Požege, a koji je bio sklopljen na određeno vrijeme do 31. prosinca 1992. godine.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili, da tuženik drži u posjedu sporni kiosk bez pravnog osnova i da je tužitelj ovlašten da od tuženika zatraži napuštanje tog posjeda i predaju nekretnine u posjed tužitelja ili drugim riječima da je tužitelj aktivno legitimiran na predmetnu tužbu.

Neosnovano se prigovara u reviziji, da je u ovom sporu aktivno legitimirana Republika Hrvatska kao vlasnik nekretnine, jer je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao "društveno vlasništvo – javno dobro – putevi".

Naime, bez obzira da li tužitelj ima pravo vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini koja je u naravi gradsko područje – park, tužitelj je ovlašten sukladno odredbi čl. 3. st. 9. u svezi s odredbom čl. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95) da od svakoga onoga tko neovlašteno drži u posjedu spornu nekretninu traži u predaju u posjed s osnova prava upravljanja budući da prema navedenoj odredbi tužitelj kao jedinica lokalne samouprave je ovlašten obavljati komunalnu djelatnost na parkovima, a što u ovom slučaju znači da se iz parka ukloni kiosk kojeg tuženik drži u posjedu bez pravne osnove.

Stoga se neosnovano poziva tuženik na ugovor o zakupu zaključen između treće osobe – njegovog brata i pravnog prednika tužitelja.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju budući da odgovor nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 30. listopada 2003. godine

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivo Grbin, v.r.