III Kr-189/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 189/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. M., zbog kaznenog djela iz članka 99. stavka 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2011. broj KO-1488/11 i Županijskog suda u Zagrebu od 24. travnja 2012. broj Kž-2023/11-3, u sjednici održanoj 14. studenog 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev os. I. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, citiranom u uvodu ove presude, os. I. M. je zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, putem branitelja A. B., odvjetnika iz Z., pozivajući se na odredbu čl. 515. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, dalje: ZKP/08), na odredbe čl. 469. toč. 2. i toč. 4. i čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, kao i na povrede prava na obranu na glavnoj raspravi i povrede postupka u žalbenom postupku koje su mogle utjecati na presudu. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „prema naravi povrede zakona preinači pravomoćnu odluku u smislu navoda zahtjeva, odnosno ukine odluke prvostupanjskog i višeg suda ili samo odluku višeg suda i predmet vrati na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom sudu ili višem sudu“.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev, u smislu odredbe čl. 518. st. 4. ZKP/08, u kojem predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.

III Kr 189/12-4

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je u pobijanoj pravomoćnoj presudi sud povrijedio kazneni zakon. Naime, tvrdnjama da je predmetno kazneno djelo trebalo pravno označiti kao postupanje u nužnoj obrani ili podredno kao kazneno djelo iz čl. 100. KZ-a, jer se radi o postupanju na mah, se zapravo nastoje dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja. Osuđenik, dakle, ne prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja da je oštećenicu D. P. teško tjelesno ozlijedio na način kako je to opisano u izreci pravomoćne presude, već tvrdi da je postupao u nužnoj obrani, odnosno na mah, čime u biti pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, u smislu odredbe čl. 517. ZKP/08 zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo iz taksativno navedenih povreda kaznenog zakona koje se navode u st. toč. 1., zatim zbog postupovnih povreda iz toč. 2. citiranog propisa, te, u smislu odredbe iz toč. 3., povreda prava na obranu na raspravi ili povreda kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je to moglo utjecati na presudu.

Iako je, dakle, posve promašen osuđenikov činjenični prigovor da je postupao u nužnoj obrani, osuđeniku treba ukazati da je inače pogrešna njegova tvrdnja da postojanje nužne obrane isključuje krivnju u smislu odredbe čl. 469. toč. 2. ZKP/08, jer postojanje nužne obrane isključuje protupravnost. U tom slučaju, kada se radi o nužnoj obrani, uopće nema kaznenog djela, u smislu odredbe čl. 468. toč. 1. ZKP-a, dok bi se o isključenju krivnje radilo u slučajevima neubrojivosti počinitelja, nepostojanja namjere ili nehaja te kod postupanja u zabludi.

Nadalje, osuđeniku se ukazuje da se u smislu već citirane odredbe čl. 517. ZKP/08 ovaj izvanredni prani lijek ne može podnositi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, niti zbog odluke o kazni, tako da su i u tom dijelu njegove tvrdnje iz zahtjeva posve promašene.

U ostalom dijelu sadržaj zahtjeva osuđenika se u biti odnosi na polemiziranje s činjeničnim zaključcima suda prvog stupnja.

Naime, tvrdnjama da je sud trebao prihvatiti njegove dokazne prijedloge i provesti dopunsko sudsko-medicinsko vještačenje, zatim psihijatrijsko vještačenje i pribaviti rezultate vještačenja mikro tragova, osuđenik nastoji dovesti u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja sugerirajući da bi se provedenim vještačenjima utvrdilo da je postupao u nužnoj obrani, odnosno na mah.

Suprotno navedenim tvrdnjama sud je na temelju vjerodostojnog iskaza oštećenice, koji je potvrđen provedenim sudskomedicinskim vještačenjem, utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na kazneno djelo teške tjelesne ozljede, a ne nekog drugog kaznenog djela. Neprihvaćanjem očito nepotrebnih i promašenih dokaznih prijedloga osuđenika, nije povrijeđena njegova obrana na glavnoj raspravi, niti je osuđenik doveden u procesno neravnopravan položaj, u smislu jednakosti oružja, tako da je i u ovom dijelu zahtjev neosnovan.

III Kr 189/12-4

Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 14. studenog 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.