Rev-3010/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3010/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja F. S. iz M., i drugotužiteljice J. Č. iz M., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. u R., protiv tuženika Klinički bolnički centar R., i umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., Filijala R., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. Š., T. Z. - J. i A. J. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1742/2014-2 od 11. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 497/10 od 23. svibnja 2013., u sjednici održanoj 3. svibnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev prvotužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 29.368,43 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude prvog stupnja, kao i zahtjev drugotužiteljice za isplatu iznosa od 24.151,70 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude prvog stupnja. Ujedno je odbijen zahtjev prvotužitelja i drugotužiteljice za isplatu iznosa od 230.000,00 kn svakom, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2010. do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, te je naloženo tužiteljima da nadoknade tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.025,00 kn i umješaču u iznosu od 8.750,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP). Tužitelji reviziju podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvate tužbeni zahtjevi tužitelja i tuženika obveže na naknadu parničnog troška, podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu drugog stupnja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju utemeljenje u izvedenim dokazima (konkretno, u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke), radi čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, istaknut u reviziji.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, zbog smrti njihovog prednika, oca, koji je preminuo ... tijekom liječenja kao pacijent tuženika.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je prednik tužitelja, sada pok. F. S. prije predmetnog zahvata biopsije prostate godinama bolovao od niza bolesti, odnosno da je bio srčani bolesnik sa ugrađenim elektrostimulatorom srca, da mu je odstranjen desni bubreg zbog karcinoma, da je bolovao od apsolutne aritmije, adenoma prostate, hipertenzije, ciroze jetre, te početnog zatajenja preostalog bubrega,

- da je predniku tužitelja zbog porasta PSA, odnosno sumnje na tumor, indicirana biopsija prostate, a kojoj je podvrgnut 17. travnja 2009. u Klinici za urologiju tuženika,

- da je podvrgavanje sada pok. F. S. tom invazivnom zahvatu, unatoč činjenici da je isti bio visoko rizičan pacijent zbog prijašnjih zdravstvenih tegoba, bilo posve opravdano obzirom na njegovu starosnu dob i predviđeni vijek trajanja života preko pet godina,

- da je zahvat biopsije prostate u potpunosti učinjen prema pravilima struke za visoko rizične pacijente,

- da je sada pok. F. S. prije zahvata biopsije prostate podvrgnut antibiotskoj profilaksi, kao i konverziji s Marivarina kojeg je uzimao na niskomolekularni Heparin i tek nakon što mu je utvrđen prihvatljiv INR od strane specijaliste transfuzijske medicine koji je osnovom toga odobrio postupak biopsije prostate, izvršen je zahvat,

- da sada pok. F. S. prije biopsije prostate nije učinjen cjelokupni koagulogram već samo jedna od vrijednosti iz kompletnog koagulograma tj. INR pri čemu da je INR metoda određivanja efekta na koagulaciju sve više općeprihvaćena jer je egzaktnija i manje ovisna o reagensu i tipu aparata, te se i preporučuje upravo za bolesnike kod kojih se vrši konverzija na niskomolekularni Heparin, kao i da je INR od 1,41 prihvatljiv za dijagnostičku pretragu biopsije prostate,

- da je sada pok. F. S. prije zahvata biopsije prostate sukladno odredbama važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti bio upoznat s predstojećom pretragom, te da je vlastoručno potpisao Suglasnost za takvu medicinsku intervenciju,

- da je predmetnu pretragu izveo samostalno dr. T. kao specijalizant, bez nadgledanja specijaliste te da činjenica da je specijalizant obavio takav zahvat na rizičnom pacijentu nije u uzročno posljedičnoj vezi s krajnjim nastupom smrti pok. S., odnosno da je sam zahvat biopsije prostate proveden po pravilima struke, te da prilikom tog zahvata nije učinjena pogreška,

- da je sada pok. F. S. zbog masivnog krvarenja iz rektuma istog dana nakon učinjene biopsije zaprimljen u KBC R. gdje je po prijemu sve učinjeno po pravilima struke, no obzirom tamponada rektuma nije uspjela zaustaviti krvarenje prebačen je u lokalitet R. gdje je na Odjelu za digestivnu kirurgiju podvrgnut operativnom zahvatu, nakon čega je bio u Jedinici intenzivnog liječenja gdje su također poduzete sve radnje po pravilima struke,

- da je došlo do vrlo rijetke, ali moguće i poznate komplikacije predmetnog zahvata (zahvaćenje arterije) koja je izazvala masivno krvarenje koja je kirurški uspješno sanirana, no da kod sada pok. F. S. nisu postojale ostale komplikacije, ne bi po redovnom tijeku stvari došlo do smrtnog slučaja,

- da je sada pok. F. S. umro od edema pluća koji je nastao zbog zatajenja srca induciranog ranijim krvarenjem i hipovolemijom i hemoralgičkim šokom.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica, nižestupanjski sudovi su zaključili da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu utužene štete tužiteljima, obzirom da smrt prednika tužitelja nije nastupila kao posljedica krivnje, odnosno propusta ili greške tuženika, odnosno njegovih zaposlenika, u smislu nesavjesnog liječenja, već kao posljedica niza komplikacija.

Potrebno je napomenuti da je revizija tužitelja u pretežnom dijelu izjavljena u biti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer tužitelji analiziraju provedeni dokazni postupak i iznose svoje zaključke i viđenje o odlučnim činjenicama. Međutim, revizija se ne može izjaviti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom na odredbu čl. 385. st. 1. ZPP. Osim toga, tužitelji u reviziji iznose svoju ocjenu provedenih dokaza, a koja ocjena provedenih dokaza nije dovela u pitanje utvrđenja vještaka, odnosno njihov zaključak da u postupanju tuženika, odnosno njegovih zaposlenika nema propusta, da u konkretnom slučaju nije počinjena liječnička greška, već da je do smrti prednika tužitelja došlo uslijed komplikacija, a za koje komplikacije tuženik ne odgovara.

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je sud prvog stupnja pravilno primijenio čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO/05).

Naime, odgovornost tuženika prosuđuje se po kriteriju pretpostavljene krivnje te bolnica odgovara za štetu koju pretrpi pacijent ako u postupanju njenih radnika postoji krivnja. Obzirom su nižestupanjski sudovi ocijenili da nije utvrđeno postojanje pretpostavki za odgovornost tuženika odnosno da u postupanju djelatnika tuženika nema propusta, što znači da ne postoji njegova krivnja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbili su tužbeni zahtjev.

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije bilo protupravnog postupanja tuženika, niti je šteta koja je nastala posljedica liječničke pogreške, već se radilo o komplikacijama koje tuženik nije mogao izbjeći.

Kako nisu osnovani revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 3. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.