Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed debt write-off was a unilateral act not affecting the third-party sales contract.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment confirming a sales contract and debt payment obligation. The appellant argued that the validity of a prior unilateral debt write-off decision by the company's management was a crucial legal issue requiring uniform application of law. The court rejected this, ruling that the write-off was a unilateral act that had not been legally implemented due to lack of accounting entry, thereby distinguishing it from the binding bilateral sales contract. Consequently, the court found the appeal did not meet the statutory criteria for admissibility regarding a question of uniform legal application.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku; čl. 392. b) st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku: An appeal is inadmissible if the disputed issue concerns a unilateral corporate act that has not been legally realized, as such acts do not create the necessary conflict of legal interpretation regarding uniform application of law compared to binding bilateral contracts.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Rev 2641/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o. S., zastupanog po punomoćniku Ž. Š. u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Š. & V. Š. B. iz O., protiv tuženice M. R.-Š. iz K. V., zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. & V. B. iz O., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2266/2009-2 od 6. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj II P-500/08-16 od 2. lipnja 2009., u sjednici održanoj 18. rujna 2013.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2266/2009-2 od 6. listopada 2011. potvrđena je presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj II P-500/08-16 od 2. lipnja 2009. kojom je utvrđeno da je između stranaka 10. veljače 2004. sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine, a na temelju kojeg ugovora je tužena dužna isplatiti tužitelju iznos 192.000,00 kn do 31. prosinca 2009. sa zateznom kamatom od 5,25% godišnje počev od 10. veljače 2004. do isplate, te utvrđenje ništavom Odluke bivše Uprave pravnog prednika tužitelja od 30. lipnja 2006. kojom je utvrđen otpis potraživanja prema tuženoj u iznosu 220.694,40 kn, jer je ista suprotna Odluci Skupštine pravnog prednika tužitelja od 12. lipnja 2006. i Zakonu o porezu na dohodak, te je ujedno tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos 20.351,40 kn na ime parničnih troškova.
Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja:
1. da li uprava društva Š. d.o.o. u sklopu svoje ovlasti na zastupanje društva u sklapanju pravnih poslova u ime i za račun društva, bila ovlaštena poduzimati i druge radnje u odnosu na taj pravni posao, pa tako u konkretnom slučaju u odnosu na sklopljeni ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. veljače 2004. i donijeti odluku o otpisu potraživanja M. R.-Š.?
2. da li odluka uprave društva koju ista poduzima u sklopu svoje ovlasti u zastupanju društva prema trećima, a koja odluka nije u skladu sa postavljenim ograničenjima u upravi društva, za sobom povlači ništavost takve odluke u odnosu na treće osobe na koje se odnosi ili takva odluka u odnosu na treće osobe proizvodi svoje učinke, a za posljedicu povlači odgovornost uprave društva za štetu koju takvim radnjama je pretrpjelo društvo?
a koja pitanja da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o istima postoji praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu (Pž 1084/00, Pž 2388/98 i Pž 8771/03), a koja da je suprotna pravnom shvaćanju izraženom u pobijanoj presudi.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 25/13) primjenjuje na ovaj spor, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koja se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U podnesenoj reviziji jesu određeno naznačena pitanja, pri čemu prvo postavljeno pitanje je činjenične, a ne pravne naravi i kao takvo ne može se ni smatrati važnim pitanjem u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.
Drugo postavljeno pitanje jest materijalnopravno pitanje o kojem vjerojatno i ovisi odluka u sporu, a predmet kojeg je valjanost odluke bivše uprave pravnog prednika tužitelja od 30. lipnja 2006. kojom je otpisan dug tuženoj.
Izjava o otpustu duga, a kao što je ova sporna od 30. lipnja 2006. je jednostrani akt kojeg je donijela uprava pravnog prednika tuženika – tijelo društva, a koja ima pravni učinak ako je realizirana, što ovdje nije ni bio slučaj pošto ova odluka o otpisu duga nije knjigovodstveno provedena. Zato se pitanje formalne valjanosti takve odluke, a vezano za poštivanje postupka njezina donošenja, te time ujedno i njezin učinak ne mogu uspoređivati sa pravnim učinkom kupoprodajnog ugovora kao dvostrano pravnog posla sklopljenog između uprave društva i trećeg, a u kojem smislu se revizija i poziva upirući na postojanje različitih pravnih shvaćanja o tom pitanju. To pak znači, a kada se radi o činjenično-pravno različitim situacijama kao što je ova iz pobijane presude i onih na koje upire revizija (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 1084/00, Pž 2388/98 i Pž 8771/03) se ne može govoriti o tome da bi postavljeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i jednakosti svih u njegovoj primjeni.
Stoga je reviziju kao nedopuštenu trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392. b) st. 2. i 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 18. rujna 2013.
Predsjednik vijeća:
Aleksandar Peruzović, v.r.