I Kž-911/2004-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-911/04-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. R., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ- a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. Z. R. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 1. rujna 2004. godine, broj: K-46/04, u sjednici održanoj dana 3. veljače 2005. godine, u nazočnosti branitelja opt. Z. R., G. N., odvjetnika iz Z., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. Z. R. i državnog odvjetnika, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. Z. R. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a, činjeničnog i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te mu je po istim zakonskim propisima, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a po čl. 69. st. 2. KZ-a, opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K-437/03 od 20. listopada 2003. godine, i utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je opt. Z. R., po čl. 60. st. 1. i 2. c) KZ-a, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 30. lipnja 2004. godine – pa nadalje.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a, od opt. Z. R. oduzeta je opojna droga heroin (prema potvrdi policijske uprave Zadar broj: K-280/04).

Po čl. 76. st. 1. KZ-a, prema opt. Z. R. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama.

Po čl. 82. st. 1. KZ-a opt. Z. R. oduzeta je imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela u iznosu od 2.100,00 kn.

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a, opt. Z. R. u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. Z. R., po branitelju G. N., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. Z. R. osudi na kaznu zatvora u kraćem vremenskom trajanju; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. Z. R. osudi na strožu kaznu.

Odgovore na žalbu Državnog odvjetništva podnio je opt. Z. R., po branitelju G. N., odvjetniku iz Z., ali i osobno opt. Z. R. (posebnim podnescima od 18. rujna 2004. godine i 20. siječnja 2005. godine), u kojima se predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća, po čl. 374. st. 1. ZKP-a, uredno je izviješćen opt. Z. R. i njegov branitelj G. N., odvjetnik iz Z., tako da je na sjednicu vijeća pristupio branitelj opt. Z. R., G. N., odvjetnik iz Z., dok je u pogledu opt. Z. R. postupljeno u skladu s odredbom iz čl. 374. st. 2. ZKP-a, tj. kako se isti nalazi u pritvoru, a ima branitelja, vijeće je smatralo da njegovo prisustvo na sjednici nije svrhovito, a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislav Dujmić.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. Z. R.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, nije izveden niti jedan dokaz da je opt. Z. R. počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, tj. da je posjedovao drogu radi daljnje prodaje.

Opt. Z. R. je ovisnik o opojnim drogama, drogu je posjedovao isključivo za osobne potrebe, a s obzirom na određene okolnosti (da opt. Z. R. prima vojnu skrb, da je prodao zemljište, da se hrani kod brata i da povremeno zarađuje preprodajom stvari…), prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da novac koji je pronađen kod njega je novac stečen prodajom droge, kao što je u nedostatku drugih dokaza (kod opt. Z. R. pretragom stana nije pronađena vaga, laktoza, ili bilo što drugo što bi ukazivalo da se opt. Z. R. bavi prodajom droge), prvostupanjski sud pogrešno je zaključio da je opt. Z. R. ostvario sva obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a.

Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju činjenice da je kod opt. Z. R. u stanu pronađeno 9,19 gr i 2,64 gr opojne droge heroin, da je pronađen nožić sa vidljivim tragovima heroina, da su pronađene izrezane PVC vrećice – radi pakiranja droge, te ocjenom materijalnih mogućnosti opt. Z. R. da kupi tu drogu "samo za osobnu uporabu", valjano zaključio da je opt. Z. R. posjedovao opojnu drogu za daljnju prodaju, a to što kod opt. Z. R. nije pronađen tipični "narkomanski materijal" još ne znači da opojna droga nije bila namijenjena za daljnju prodaju, kako to pravilno ističe prvostupanjski sud na str. 6 pobijane presude, koje razloge prihvaća ovaj Vrhovni sud, te na iste upućuje žalitelja.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud opt. Z. R. osudio na prestrogu kaznu.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne opt. Z. R. podcijenio olakotne okolnosti, a precijenio je otegotnu okolnost, tj. okolnost prethodne osuđivanosti opt. Z. R., zbog čega je i osudio opt. Z. R. na prestrogu kaznu.

Prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, prvostupanjski sud osudio je opt. Z. R. na adekvatnu kaznenu sankciju, jer okolnost da je opt. Z. R. specijalni povratnik, a i počinitelj kaznenih djela koja su u uzročno posljedičnoj vezi sa kaznenim djelima u vezi s drogom, te da je kazneno djelo počinjeno u roku kušnje, ukazuju da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ističe prvostupanjski sud, na koje razloge se i upućuje žalitelj.

Na žalbu državnog odvjetnika

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osudio opt. Z. R. na preblagu kaznu. Prema navodima iz žalbe, proizlazi da državni odvjetnik smatra da zbog okolnosti što je opt. Z. R."od 1990. godine u neprekidnom sukobu sa zakonom", te zbog precijenjenih olakotnih okolnosti, trebalo je opt. Z. R. osuditi na strožu kaznu od one na koju ga je osudio prvostupanjski sud.

Suprotno navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je opt. Z. R. izrekao adekvatnu kaznenu sankciju, kako je to već obrazloženo u ovoj odluci povodom žalbe opt. Z. R., te se na te iste razloge upućuje državni odvjetnik.

Sigurnosne mjere iz čl. 173. st. 7. i čl. 76. KZ-a, kao i oduzimanje imovinske koristi (čl. 82. KZ-a), utemeljene su na zakonu, a prvostupanjski sud dao valjane razloge za njihovu primjenu.

Kako razlozi žalbe nisu osnovani, a preispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, to je po čl. 387. st. 1. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. veljače 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.