I Kr-16/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 16/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Ž. D., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Rijeci od 16. prosinca 2010., br. Kv-Us-110/10 (K-21/05), u sjednici održanoj 15. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. Ž. D. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćna presudom Županijskog suda u Rijeci br. Kv-54/09 od 15. travnja 2009., osuđeniku Ž. D. preinačene su u odluci o kazni pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci br. K-21/05 od 12. ožujka 2007. godine i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-816/07 od 4. lipnja 2008., kojom je osuđeniku, zbog kaznenog djela iz čl.173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01 - u daljnjem tekstu: KZ) u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ br. 129/2000), izrečena kazna zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci i pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci br. K-638/08 od 30. rujna 2008. i presuda Županijskog suda u Rijeci br. Kž-840/08 od 19. studenog 2008., kojom je istom osuđeniku, zbog kaznenog djela iz čl. 219. st. 1. KZ, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godine i deset mjeseci.

U izrečenu kaznu zatvora osuđeniku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. prosinca 2004. do 15. prosinca 2006. godine, od 12. ožujka 2007. do 14. rujna 2007. godine, te od 6. veljače 2008. do 10. studenog 2008., kao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 10. studenog 2008. pa nadalje.

U skladu s odredbom čl. 415. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), osuđ. Ž. D.

I Kr 16/11-4

podnio je dana 21. listopada 2010., osobno, zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i dopunu zahtjeva 26. siječnja 2011., u kojem navodi da je u prosincu 2005. godine zadobio spiralni prijelom nadlaktične kosti kojom prilikom mu su mu ugrađeni vijci i metalna ploča, uz preporučeno provođenje vježbi i fizikalna terapija, koju nije mogao provoditi u uvjetima izdržavanja kazne. Osim toga, ugrađeni materijal potrebno ukloniti operativnim zahvatom, što također nije moguće u zatvorskim uvjetima. Kao dodatnu okolnost ističe da je … veljače 2008., za vrijeme izdržavanja kazne, sklopio brak s M. M.-P., čije se zdravstveno stanje pogoršalo, pa joj je potrebna njegova pomoć. Uz zahtjev je podnio izvadak iz matice vjenčanih i odgovarajuću liječničku dokumentaciju za sebe i suprugu. Smatra da su sve to okolnosti koje bi, da je sud za njih znao u vrijeme izricanja kazne, dovele do blažeg kažnjavanja.

Dostavljajući zahtjev osuđenika, Županijski sud u Rijeci predložio je da se isti odbije, a negativno mišljenje dao je i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Rijeci, kao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svome pisanom prijedlogu br. KR-DO-50/11 od 25. siječnja 2011., u skladu s odredbom čl. 416. st. 5. ZKP.

Zahtjev osuđenika nije osnovan.

Naime, prema odredbi čl. 414. ZKP, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže kazne.

Iz liječničke dokumentacije koju je osuđenik priložio ne proizlazi da bi njegovo zdravstveno stanje bio pogoršano u mjeri u kojoj on to opisuje u zahtjevu, s obzirom da je povreda koju je zadobio sanirana alentezama, dok iz liječničkog izvješća Zatvora u P. proizlazi da se osuđenik normalno služi rukom i da nema nikakvih tegoba koje bi indicirale potrebu hitnog vađenja ugrađenog osteosintetskog materijala operativnim zahvatom. Što se tiče sklapanja braka za vrijeme izdržavanja kazne, sama po sebi ova okolnost nije takvog značaja da bi očito dovela do izricanja blaže kazne i da je postojala u vrijeme izricanja, dok dobroćudna cistična lezija na lijevom ovariju koja je dijagnosticirana kod supruge osuđenika, nije bolest koja bi zahtijevala neposrednu pomoć treće osobe.

S obzirom na izneseno, okolnosti koje ističe osuđ. Ž. D. ne mogu biti osnova za izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne, pa je njegov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

Stoga je, temeljem odredbe čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 15. veljače 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.