Rev-273/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-273/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja J. E. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika ZOIL S. Poslovna jedinica B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 2. listopada 1990. godine posl. br. Gž-4819/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. studenog 1989. godine posl. br. Pn-3092/87, u sjednici održanoj dana 8. svibnja 1991. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi troškova koje je tužitelj imao zbog potrebe plaćanja tuđe pomoći.

Preinačava se presuda Okružnog suda u Zagrebu posl. br. Gž-4819/90-2 od 2. listopada 1990. godine i sudi:

Preinačava se presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3092/87 od 6. studenoga 1989. godine u dijelu u kojem je odlučivano o pravičnoj novčanoj naknadi za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti tužitelja tako da se tužitelju po tom pravnom osnovu dosuđuje daljnji iznos od 2.000 konv. dinara, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 6. studenoga 1989. godine do isplate, te daljnjim troškovima postupka u iznosu od 1.600 dinara, pa se nalaže tuženici da tužitelju plati navedene iznose, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e :

Prvostepenom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženici je naloženo da tužitelju plati 200.000.000 (sada 20.000 konvertibilnih) dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 6. studenoga 1989. do isplate, te.da mu naknadi i parnični trošak odmjeren u iznosu od 14.888.000 (sada 1.488,80 konvertibilnih) dinara. Ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 51.920.000 (sada 5.192 konvertibilna) dinara je odbijen.

Drugostepenom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je prvostepena presuda. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da revizijski sud ukine pobijanu i prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu, a podredno da revizijski sud navedene presude preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev, te da mu dosudi trošak parničnog postupka, kao i trošak revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o toj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije osnovana revizija tužitelja u dijelu u kojem pobija odluke sudova nižeg stepena u pogledu naknade troškova koje je imao zbog potrebe plaćanja tuđe pomoći. Tužitelj je zahtijevao da mu se ovi troškovi naknade prema cijenama u vrijeme donošenja prvostepene presude (čl. 189. st. 2. u vezi s čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - "Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89). Troškovi koje oštećenik ima zbog potrebe plaćanja tuđe pomoći su troškovi koji nastaju u novcu, pa se smiju priznati samo u nominalnom iznosu (čl. 394. Zakona o obveznim odnosima), tj. ne smiju se revalorizirati. Tužitelj svoj zahtjev za naknadu tih troškova zasniva na cijenama usluge pomoći u kući Centra za njegu bolesnika s liječenjem u kući u Z.. Pri tome ističe zahtjev za naknadu prema cijenama iz 1989. godine. Nije sporno da je tužitelj troškove za tuđu pomoć i njegu imao kroz šest mjeseci, tokom 1987. godine.

S obzirom da bi dosuđenje takove naknade prema cijenama u vrijeme donošenja prvostepene presude (čl. 189. st.

2. Zakona o obveznim odnosima) bilo protivno načelu monetarnog nominalizma iz čl. 394. tog zakona, to su zakonito postupili sudovi nižeg stepena kad nisu prihvatili takav zahtjev u cijelosti, nego u dijelu - u iznosu od 3.000 konvertibilnih dinara.

Zbog tih razloga nije osnovana tvrdnja tužitelja da bi, u tom dijelu tužbenog zahtjeva, na njegovu štetu bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Zato je u tom dijelu reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku - dalje: ZPP).

Osnovana je revizija tužitelja u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za dosudu pravične novčane naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

Utvrđeno je da tužitelj ne može stajati na prstima i na peti desnog stopala, pa isto tako ne može okretati stopalo, noga mu je kraća za dva cm, kod hoda šepa, potkoljenica je deformirana, otečena i bolna. Mišići cijele noge a naročito potkoljenice su artrofični i hipotonični. RTG snimka pokazuje nepravilno zacjeljenje prijeloma kostiju potkoljenice. Nesporno je da je tužitelj stradao u dobi od 17 godina. Utvrđen je invaliditet od 40%, trajno, Sudovi nižeg stepena, po tom osnovu, dosuđuju tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8 000 konvertibilnih dinara.

T

Uzimajući u obzir utvrđene okolnosti slučaja, a napose činjenicu da će tužitelj kao mlad čovjek, osjećati duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kroz predvidivo dugi niz godina, po pravilnoj primjeni čl. 200. Zakona o obveznim odnosima trebalo je tužitelju dosuditi i daljnjih 2.000 konvertibilnih dinara po tom osnovu.

Kamate na taj iznos teku od dana donošenja prvostepene presude pa do isplate, po stopi određenoj čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službeni list SFRJ" br. 57/89).

Zbog tih razloga, a prema odredbi čl. 395. st. 1. ZPP, valjalo je preinačiti drugostepenu presudu, jer je drugostepeni sud, trebao primjenom čl. 373. toč. 4. ZPP preinačiti prvostepenu presudu i odlučiti kao u izreci ove revizijske odluke.

Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s odredbom čl. 154. st. 2. i 155. ZPP. Tužitelju su, u skladu s uspjehom u parnici, priznati troškovi sastava žalbe, odgovora na žalbu tuženice, revizije i sudskih taksa na te podneske.

U Zagrebu, 8. svibnja 1991. godine.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela, v.r.