Revr-2050/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Aleksandra Peruzovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P.-T. iz G., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., Z., kojega zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., P., R., R. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1569/09-2 od 30. lipnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3596/07-10 od 18. veljače 2009., u sjednici održanoj 27. siječnja 2010.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-2050/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 84/08.), u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
Full text
Broj: Revr 2050/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Aleksandra Peruzovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P.-T. iz G., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., Z., kojega zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., P., R., R. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1569/09-2 od 30. lipnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3596/07-10 od 18. veljače 2009., u sjednici održanoj 27. siječnja 2010.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1569/09-2 od 30. lipnja 2009., potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3596/07- 10 od 18. veljače 2010., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.200,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude te ujedno tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.220,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92,
čnog postupka i 112/99, 117/03, 84/08 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parni pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače te prihvati tužbeni zahtjev te da mu se priznaju troškovi revizije.
Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, uz dosudu troška sastava odgovora na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 84/08.), u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnika prema tuženika kao poslodavcu za isplatu joj utuženog iznosa sa osnova naknade povodom Uskrsa 2005. i 2006. i regresa za godišnji odmor 2004. i 2005. u visini određenoj Kolektivnim ugovorom od 22. prosinca 1999. (dalje: KU/99.).
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između tri sindikata organiziranih kod tuženika i tuženika kao poslodavca (KU/99.) i da je 01. siječnja 2001. isteklo određeno vrijeme na koje je taj ugovor sklopljen, pa su se istekom tog roka u smislu odredbe čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 – dalje: ZR) odredbe tog ugovora primjenjivale kao pravna pravila,
- da novi Kolektivni ugovor sklopljen 23. svibnja 2002. (dalje: KU/02.) nije potpisao Nezavisni sindikat HEP-a čiji je član tužiteljica, a kojim Kolektivnim ugovorom
- da je utvrđen manji novčani iznos povodom Uskrsa i dodataka za godišnji odmor nego je to određeno KU/99.
Na temelju prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužiteljice smatrajući da je sklapanjem KU/02. prestala produžena primjena odredbi KU/99. kao pravnih pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR, pa da se na predmetni slučaj primjenjuju odredbe KU/02. kao novog Kolektivnog ugovora.
Pravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona, a zbog kojeg je izjavljena izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP je: je li se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice primjenjuju odredbe KU/99. kao pravnih pravila ili odredbe KU/02., a koji kolektivni ugovor nije potpisao Nezavisni sindikat HEP-a čiji je član tužiteljica?
O tom pravnom pitanju Ustavni sud Republike Hrvatske izjasnio se u odluci broj U- III-1458/2008 od 30. lipnja 2009. ("Narodne novine", broj 88/09) razmatrajući u istovrsnom predmetu u kojem je razmatran odnos navedenih kolektivnih ugovora i izrazio svoje stajalište da se u takvom slučaju ima primijeniti KU/02. Svoje stajalište obrazlaže razlozima:
Primjena kolektivnog ugovora na (sve) radnike kod određenog poslodavca proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor sa statusom nečlana. Naime, odredbom čl. 2. ZR propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima koji ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj od drugih osoba na temelju rase, boje kože, spola, bračnog stanja, članstva ili nečlanstva u sindikatu i dr., što znači da upravo na temelju zabrane diskriminacije iz navedenog zakonskog članka radnik koji nije član sindikata potpisnika kolektivnog ugovora može ostvarivati prava koja je poslodavac obvezan osigurati članovima s kojima je sklopio (novi) kolektivni ugovor, pri čemu treba imati u vidu da se pravna pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora prestaju primjenjivati na temelju odredbe čl. 195. ZR. Kako je odredbom čl. 3. st. 2. KU/99. kojeg je sklopio tužiteljičin sindikat propisano među ostalim da se taj kolektivni ugovor primjenjuje i na radnike koji nisu bili članovi sindikata potpisnika KU/99., niti su naknadno postali njihovi članovi, a ista odredba sadržana je i u čl. 3. st. 2. KU/02., to zaključuju da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU/02., a ne KU/99.
Polazeći od navedenog proizlazi da je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova o primjeni KU/02. na konkretni slučaj, a koje je u skladu sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Zbog navedenog trebalo je reviziju odbiti i odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 27. siječnja 2010.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.