Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-1211/2015-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible for failing to identify a significant legal issue.

Case Number Rev-x-1211/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal and supplementary submissions as inadmissible and untimely. The appellant argued that the second-instance court failed to address main appeal grounds and evaluate all evidence, claiming this violated legal uniformity. The court rejected these claims because the appeal did not specify a distinct legal question of general importance, and the cited precedents were factually distinct from the current case.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i 3. ZPP; Revizija je nedopuštena ako revident ne istakne određeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti, a ako su postavljena pitanja već riješena ili nisu vezana uz odluku u konkretnom sporu.

Keywords

AI generated
inadmissible appeal legal uniformity significant legal issue second instance court timeliness of appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 382. stavak 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 375. stavak 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 392.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 392.b stavak 1. Zakona o parničnom postupku

Cited Case Law

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1211/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Bruna Frankovića člana vijeća, u pravnoj stvari I- tužiteljice K. B. iz Z., OIB: ..., II-tužiteljice Z. Š. iz Z., OIB: ... i III-tužiteljice I. V. iz Z., OIB: ..., sve zastupane po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. T. & I. U. u Z., protiv tuženika Z. P. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. F., odvjetniku u Odvjetničkom društvu F. & Š. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7622/11-2 od 29. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7024/03-59 od 15. ožujka 2011., u sjednici održanoj 26. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Dopune revizije tuženika od 6. svibnja 2014. i 28. srpnja 2014. odbacuju se kao nepravodobne.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju I. B., predniku I- tužiteljice K. B., II-tužiteljice Z. Š. i III-tužiteljice I. V. (u daljnjem tekstu: tužiteljice) iznos od 38.194,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 1998. do isplate i nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 22.140,00 kn (točka I/ izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos od 38.194,35 za razdoblje od 10. kolovoza 1998. do 10. rujna 1998. (točka II/ izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I/ i III/ izreke.

Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik pozivajući se na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda, podredno njihovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena, dok dopune revizije od 6. svibnja 2014. i 28. srpnja 2014. nisu pravodobne.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP-a).

Prema tome, da bi se uopće moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno je da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da su u reviziji izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata tada, u smislu odredbe članka 382. stavak 2 i 3. ZPP-a, nema postupovnih pretpostavki za razmatranje takve revizije.

U konkretnom slučaju pravna pitanja zbog kojih revident podnosi reviziju glase:

„Da li sud drugog stupnja mora odgovoriti na glavne žalbene razloge?

Da li sud treba sve dokaze u spisu razmotriti i dati razloge koje dokaze prihvaća i zašto, a koje ne i zašto?“

U vezi pitanja mora li sud drugog stupnja odgovoriti na glavne žalbene razloge revident navodi da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zato jer ukoliko sud drugog stupnja ne odgovori na žalbene razloge dolazi do pravne nesigurnosti i povrede temeljnih prava svakog pojedinca. Pritom navodi odluke ovoga suda broj Rev-38/2002, Rev-2454/2000 i Rev-625/1999 u kojima je navedeno da je drugostupanjski sud dužan ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Odgovor na postavljeno pitanje daje već sama odredba članka 375. stavak 1. ZPP-a, međutim, u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja, ali revident nije zadovoljan s takvom ocjenom, stoga postavljeno postupovnopravno pitanje nije važno za odluku o sporu.

U odnosu na drugo pitanje revidentu valja odgovoriti da je činjenično i pravno stanje u odlukama ovoga suda na koje se poziva (br. Rev-165/2006 i Revr-1827/2010) različito od onog u pobijanoj presudi, koja zbog toga nije usporediva s tim revizijskim odlukama. Osim toga, revidentu valja odgovoriti da se sud nije dužan očitovati o navodima stranke koji nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, kao što je to u ovom slučaju.

Revizijski sud ostvaruje svoju ustavnu ulogu osiguravanjem jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dakle, postupajući u javnopravnom interesu i ujednačavajući sudsku praksu, međutim, kada u reviziji nisu istaknuti razlozi koji bi opravdali intervenciju najvišeg suda u konkretnom predmetu, tada postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP-a).

Iz tog je razloga revizija tuženika nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz članka 392.b stavak 3. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Tuženik je 6. svibnja 2014. i 28. srpnja 2014. podnio dopune revizije, što je znatno izvan roka od 30 dana propisanog odredbom članka 382. stavak 4. ZPP-a za podnošenje revizije, stoga je iste trebalo odbaciti kao nepravovremene, na temelju odredbe članka 392. b stavak 1. ZPP-a.

Zagreb, 26. siječnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.