Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible for failing to identify a significant legal issue.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal and supplementary submissions as inadmissible and untimely. The appellant argued that the second-instance court failed to address main appeal grounds and evaluate all evidence, claiming this violated legal uniformity. The court rejected these claims because the appeal did not specify a distinct legal question of general importance, and the cited precedents were factually distinct from the current case.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. ZPP; Revizija je nedopuštena ako revident ne istakne određeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti, a ako su postavljena pitanja već riješena ili nisu vezana uz odluku u konkretnom sporu.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 1211/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Bruna Frankovića člana vijeća, u pravnoj stvari I- tužiteljice K. B. iz Z., OIB: ..., II-tužiteljice Z. Š. iz Z., OIB: ... i III-tužiteljice I. V. iz Z., OIB: ..., sve zastupane po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. T. & I. U. u Z., protiv tuženika Z. P. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. F., odvjetniku u Odvjetničkom društvu F. & Š. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7622/11-2 od 29. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7024/03-59 od 15. ožujka 2011., u sjednici održanoj 26. siječnja 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Dopune revizije tuženika od 6. svibnja 2014. i 28. srpnja 2014. odbacuju se kao nepravodobne.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju I. B., predniku I- tužiteljice K. B., II-tužiteljice Z. Š. i III-tužiteljice I. V. (u daljnjem tekstu: tužiteljice) iznos od 38.194,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 1998. do isplate i nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 22.140,00 kn (točka I/ izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos od 38.194,35 za razdoblje od 10. kolovoza 1998. do 10. rujna 1998. (točka II/ izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I/ i III/ izreke.
Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik pozivajući se na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda, podredno njihovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena, dok dopune revizije od 6. svibnja 2014. i 28. srpnja 2014. nisu pravodobne.
Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP-a).
Prema tome, da bi se uopće moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno je da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da su u reviziji izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata tada, u smislu odredbe članka 382. stavak 2 i 3. ZPP-a, nema postupovnih pretpostavki za razmatranje takve revizije.
U konkretnom slučaju pravna pitanja zbog kojih revident podnosi reviziju glase:
„Da li sud drugog stupnja mora odgovoriti na glavne žalbene razloge?
Da li sud treba sve dokaze u spisu razmotriti i dati razloge koje dokaze prihvaća i zašto, a koje ne i zašto?“
U vezi pitanja mora li sud drugog stupnja odgovoriti na glavne žalbene razloge revident navodi da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zato jer ukoliko sud drugog stupnja ne odgovori na žalbene razloge dolazi do pravne nesigurnosti i povrede temeljnih prava svakog pojedinca. Pritom navodi odluke ovoga suda broj Rev-38/2002, Rev-2454/2000 i Rev-625/1999 u kojima je navedeno da je drugostupanjski sud dužan ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja.
Odgovor na postavljeno pitanje daje već sama odredba članka 375. stavak 1. ZPP-a, međutim, u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja, ali revident nije zadovoljan s takvom ocjenom, stoga postavljeno postupovnopravno pitanje nije važno za odluku o sporu.
U odnosu na drugo pitanje revidentu valja odgovoriti da je činjenično i pravno stanje u odlukama ovoga suda na koje se poziva (br. Rev-165/2006 i Revr-1827/2010) različito od onog u pobijanoj presudi, koja zbog toga nije usporediva s tim revizijskim odlukama. Osim toga, revidentu valja odgovoriti da se sud nije dužan očitovati o navodima stranke koji nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, kao što je to u ovom slučaju.
Revizijski sud ostvaruje svoju ustavnu ulogu osiguravanjem jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dakle, postupajući u javnopravnom interesu i ujednačavajući sudsku praksu, međutim, kada u reviziji nisu istaknuti razlozi koji bi opravdali intervenciju najvišeg suda u konkretnom predmetu, tada postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP-a).
Iz tog je razloga revizija tuženika nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz članka 392.b stavak 3. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.
Tuženik je 6. svibnja 2014. i 28. srpnja 2014. podnio dopune revizije, što je znatno izvan roka od 30 dana propisanog odredbom članka 382. stavak 4. ZPP-a za podnošenje revizije, stoga je iste trebalo odbaciti kao nepravovremene, na temelju odredbe članka 392. b stavak 1. ZPP-a.
Zagreb, 26. siječnja 2016.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.