Rev-1348/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1348/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej i Miljenke Vraničar kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz D., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnica iz S., protiv tuženih: 1) Osnovne škole "Makarska 2" iz Makarske, Ante Starčevića 14 i 2) I. M. iz M., radi poništenja i dr., rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 31. siječnja 1996. br. Gž 1913/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj od 11. svibnja 1995. br. P 92/94, u sjednici održanoj dana 26. rujna 1996.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništavna i bez pravne valjanosti odluka tužene broj klasa: 112-02/94-02-01, ur.broj: 2147-13/04-01-19 od 18. siječnja 1994.

2. Ništava je odluka o rasporedu na radno mjesto djelatnika učitelja likovne kulture kod tužene Mozara Ive.

3. Dužna je tužena u roku od 8 dana i pod prijetnjom izvršenja vratiti tužitelja na radno mjesto djelatnika učitelja likovne kulture.

4. Dužna je tužena u roku od 8 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 3,000.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana utuženja pa do isplate.

5. Dužna je tužena u roku od 8 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužitelju ovom parnicom prouzročene troškove."

Odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere koja glasi:

"Nalaže se tuženiku da odmah vrati tužitelja na radno mjesto učitelja likovne kulture.

Ova privremena mjera ima pravnu snagu do okončanja spora, te žalba ne odlaže izvršenje."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši prihvaćanje revizije te poništenje (ukidanje) pobijane presude u cijelosti i vraćanje predmeta na prvostupanjsko postupanje i ponovno rješavanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer revident i ne razlaže koja je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se, prema odredbama čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu ZPP), može izjaviti revizija, jer revizijski navodi ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg se razloga, prema odredbi čl. 385. st. 4. ZPP, ne može izjaviti revizija i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a to iz sljedećih razloga.

U postupku je utvrđeno slijedeće:

- da je revident kod prvotužene, bez natječaja, odlukom od 28. 9. 1993. zasnovao radni odnos na određeno vrijeme, a najdulje za 90 dana odnosno do izbora po raspisanom natječaju, na radno mjesto učitelja likovne kulture sa polovinom radnog vremena;

- da je prvotužena raspisala natječaj, među ostalima, i za radno mjesto učitelja likovne kulture, koji je objavljen u dnevnom listu S. od 6. 1. 1994.;

- da se revident nije javio na taj natječaj i da je prvotužena odlukom od 17. 1. 1994. na radno mjesto učitelja likovne kulture, izabrala kandidata - drugotuženika,

profesora likovne kulture te;

- da je prvotužena dana 18. 1. 1994. donijela pobijanu odluku o prestanku radnog odnosa revidentu s danom 18. 1. 1994.

Po prosudbi ovoga suda iz navedenih činjeničnih utvrđenja proizlazi, suprotno revizijskim navodima, da su pravilni zaključci nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti, a kako su i navedeni u obrazloženju pobijanih presuda. Naime, ovaj sud prihvaća zaključke sudova da je drugotužena bila ovlaštena sa revidentom zasnovati radni odnos na određeno vrijeme jer je zasnivanje takvog radnog odnosa bilo omogućeno u smislu mjerodavne odredbe čl. 77. st. 4. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine", br. 55/90), prema kojoj učitelji i stručni suradnici (st. 1. ovog članka) mogu zasnovati radni odnos na određeno vrijeme bez natječaja, pod uvjetom da rad ne traje duže od 90 dana u tijeku godine, da navedeni radni odnos revidenta na određeno vrijeme nije prerastao u radni odnos na neodređeno vrijeme, iako je revident ostao na radu i po isteku roka od 90 dana, jer zato ne postoje zakonske pretpostavke (odluka nadležnog tijela o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme), da pobijana odluka drugotužene o prestanku radnog odnosa revidentu nije nezakonita, iako je u toj odluci navedeno da revidentu prestaje radni odnos zbog trajnog prestanka potrebe za njegovim radom, jer je revidentu u ovom slučaju, a prema navedenoj odluci o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme, prestao radni odnos danom izbora drugotuženika kandidata po navedenom natječaju, a to je 17. 1. 1994., te da revident nije aktivno legitimiran na pobijanje odluke o izboru drugotuženika zato jer se nije ni javio na taj natječaj (nije sudionik natječaja).

S obzirom na pravilnost zaključaka sudova (pravilna primjena materijalnog prava) o neosnovanosti tužbenog zahtjeva glede pobijanja navedenih odluka drugotužene, proizlazi, da su sudovi pravilno primjenili materijalno pravo kada su revidenta odbili i sa ostalim zahtjevima (za vraćanje na radno mjesto i za isplatu utuženog iznosa).

Zbog toga odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 26. rujna 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.