Supreme Court dismisses appeal on illegal dismissal, ruling employee's refusal to work constitutes serious breach.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling confirming an illegal dismissal. The employee claimed procedural errors and misapplication of labor law regarding his refusal to work while seeking leave. The court found that the employer properly consulted the trade union representative and that the employee's persistent refusal to report to work, despite repeated summons, constituted a serious breach of duty justifying termination.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu čl. 107. st. 1.; Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 11.; Zakon o parničnom postupku čl. 37. st. 1.; Zakon o parničnom postupku čl. 393.; A refusal to perform work duties despite employer summons and valid reasons for absence constitutes a serious breach of obligation justifying immediate dismissal; procedural defects regarding written notification to union representatives are cured by witness testimony.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 34/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, mr. sc. Lucije Čimić, Jasne Guštek i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz Đ., zastupanog po punomoćniku Ž. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. & R. j.t.d., Đ., protiv tuženika C. N. S. d.o.o. Z., zastupanog po J. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & L., Z., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 998/09-2 od 6. srpnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-509/06-26 od 4. siječnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2011.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 10. siječnja 2006., zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave, zahtjev za isplatu bruto plaće za vrijeme nezakonitog otkaza u mjesečnim iznosima od 10.666,42 kn, zahtjev za naknadu štete u iznosu od 105.504,23 kn, te zahtjev za naknadu troškova postupka. Ujedno je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 16.143,75 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv ove presude reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tuženika i predlaže reviziju kao neosnovanu odbiti.
Revizija je neosnovana.
Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava radnika utvrđenjem nedopuštenosti izvanrednog otkaza, sudskim raskidom ugovora o radu, isplatom plaće za vrijeme nezakonitog otkaza i naknadom štete.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj, kao radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. ožujka 1997., dana 1. svibnja 2005. s tuženikom sklopio ugovor o privremenom radu u inozemstvu, temeljem kojeg je tužitelj upućen na rad u O., na radno mjesto „vođa smjene“;
- da je tuženik tužitelju dana 10. siječnja 2006. izvanredno otkazao ugovor o radu od 1. ožujka 1997., pri čemu mu stavlja na teret počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz razloga što 28. prosinca 2005. nije otputovao na rad u O., niti je izostanak opravdao;
- da je tuženik izvršio obvezu savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu;
- da se tužitelj tijekom prosinca 2005. više puta obraćao tuženiku s molbom da mu se omogući korištenje godišnjeg odmora zbog zdravstvenih i obiteljskih razloga;
- da je tuženik dva puta brzojavima negativno odgovorio na molbe tužitelja i pozvao ga da se javi na radno mjesto u O. 28. prosinca 2005.;
- da se tužitelj u određeno vrijeme nije pojavio na radnom mjestu.
Pošavši od navedenog utvrđenja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da počinjena povreda predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu u smislu čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 17/01, 82/01, 114/03 - dalje: ZR). Pri tome otklanjaju tvrdnje tužitelja o postupovnoj povredi zbog neodgovarajuće forme obraćanja sindikalnom povjereniku u postupku savjetovanja.
Nisu nižestupanjskim presudama počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/88 - dalje: ZPP) jer presude imaju jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.
Suprotno tvrdnji revidenta, pozivajući se na ispunjenje pretpostavaka za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 107. st. 1. ZR, sudovi su dali dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i o nemogućnosti nastavka radnog odnosa.
Tvrdnje revidenta o ništavosti odluke o otkazu zbog povrede obveze savjetovanja (čl. 145. st. 11. ZR) zbog toga što tuženik nije dokazao da se je sindikalnom povjereniku radi savjetovanja obratio u pisanom obliku, sud prvog stupnja otklonio je utvrdivši na temelju iskaza sindikalnog povjerenika da mu se tuženik obratio i to u pisanoj formi.
Na utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnji revidenta, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. ZR, kada su izvanredni otkaz ocijenili dopuštenim.
I po ocjeni ovog suda, postupanje tužitelja, koji doduše, pozivajući se na zdravstvene i obiteljske razloge, pokušava ishoditi korištenje godišnjeg odmora, ali kojeg poslodavac unatoč tome brzojavima poziva nastupiti na posao u određeno vrijeme, na koje pozive se tužitelj oglušuje, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. U konkretnoj situaciji, tužitelj je, neovisno o razlozima koji su ga motivirali, pokazao izrazitu upornost, samovolju i nepoštivanje odluke poslodavca, zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti na koje se tužitelj poziva i interesa ugovornih stranaka, i prema ocjeni ovog suda, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP, ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora određuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Kako se u ovom predmetu radi upravo o takvoj procesnoj situaciji, gdje je iz iste činjenične i pravne osnove istaknuto više glavnih zahtjeva, to je suprotno tvrdnji revidenta, pravilno trošak postupka odmjeren prema vrijednosti predmeta spora utvrđenoj sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, a ne prema vrijednosti predmeta spora samo za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, kako to neosnovano smatra revident.
Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 4. svibnja 2011.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v. r.