Rev-1205/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1205/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz V. G., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika Poduzeća Z. iz Z., i II. C.o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. listopada 1996. godine posl. br. Gž-6141/95-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 1995. godine posl. br. Pn-2633/93, u sjednici održanoj dana 7. studenoga 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točci I. izreke tuženicima je naloženo isplatiti solidarno tužitelju iznos od 20,00 kn, a tuženi pod I. Z. iz Z. i iznos od 66.843,15 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. 3. 1995. do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. U točci II. izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika pod I. Z. iz Z. za iznos od 28.136,85 kn, a u odnosu na tuženika pod II. C.o. iz Z. za iznos od 94.980,00 kn. U točci III. izreke tuženik Z. iz Z. dužan je tužitelju isplatiti parnični trošak u iznosu od 6.774,80 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom dijelu (točka II. i III. izreke prvostupanjske presude) potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se u pobijanom dijelu nižestupanjske presude ukinu, a što bi značilo i da se predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a podredno da se drugostupanjska presuda preinači tako što bi se žalba usvojila.

Protivna stranka nije odgovorila na reviziju, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 i 91/92 - ZPP) sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj revizijski sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Naime, u prvostupanjskom je postupku utvrđeno, a koja je utvrđena prihvatio i sud drugog stupnja, da je tužitelj nastradao na radnom mjestu dana 11. listopada 1990. godine koje je prigode zadobio povredu oka u vidu natučenja lijeve očne jabučice i površne ozljede (erozije) rožnice lijevog oka, a zbog čega je tužitelju trajno smanjen vid na lijevom oku zbog traumatske proširene zjenice, koja vrlo slabo reagira na svjetlo i nema načina za zadovoljavajuću korekciju, a leća je zamućena, te je potrebna i stalna kontrola očnog tlaka i vidnog polja. Sve to, utvrđeno je da tužitelju smanjuje radnu sposobnost, za sada, do 30%.

Kada su sudovi nižeg stupnja našli primjerenom naknadu po ovom osnovu za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti sa iznosom od 44.000,00 kn, tada su u okviru pravilne primjene materijalnog prava iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91 i 3/94 - ZOO) cijenili sve one elemente odlučujuće za utvrđivanje primjerene satisfakcije za ovaj vid štete tužitelju. Tako su, suprotno navodima revizije cijenili težinu i karakter zadobivenih povreda, posljedice koje će tužitelj trpjeti u svojem budućem životu i radu, posebno imajući u vidu da je povredu zadobio u dobi od 40 godina.

I utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih boli opravdavaju i čine primjerenom naknadu od 10.000,00 kn s naslova pretrpljenih fizičkih boli, kao i što iznos od 5.000,00 kn je sukladan intenzitetu i trajanju osjećaja straha kod tužitelja zbog zadobivene povrede. Kada su sudovi priznali tužitelju iznos od 8.000,00 kn s naslova naruženja tada time nije na štetu tužitelja primijenjeno materijalno pravo, obzirom na utvrđenja da zapravo kod tužitelja nema znakova vanjskog naruženja, osim što je uočljiva promjena rožnice sa zamućenjem blažeg intenziteta, a uz prateće proširenje zjenice.

Valjalo je zato iz navedenih razloga reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 7. studenoga 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Vladimir Drakulić, v.r.