I Kž-149/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 149/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Melite Božičević-Grbić, Ante Potrebice i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama opt. Ž. H., opt. S. H., opt. R. V. i državnog odvjetnika, podnijetima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 20. rujna 2010., br. K- 16/10, u sjednici održanoj 24. ožujka 2011., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbi opt. Ž. H., opt. S. H., opt. R. V. i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o sigurnosnoj mjeri iz čl. 76. st. 1. i 2. KZ-a u odnosu na opt. R. V., te se određuje da navedena sigurnosna mjera, na temelju čl. 75. st. 3. KZ-a, može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

II. U ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. Ž. H., opt. S. H., opt. R. V. i državnog odvjetnika, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu proglašeni su krivima opt. Ž. H., opt. S. H. te opt. R. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01 i 105/04, dalje u tekstu: KZ) u svezi s čl. 41. ZIDKZ-a, te osuđeni i to: opt. Ž. H. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, opt. S. H. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, te opt. R. V., primjenom odredaba o ublažavanju kazne

etiri mjeseca, u iz čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i č

I Kž 149/11-4

koje im je kazne na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

Na temelju čl. 76. st. 1. i 2. KZ-a i dr., prema opt. R. V. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti s naznakom vremena trajanja te mjere, a optuženici su na temelju čl. 122. st. 1. ZKP u obavezi da nadoknade i trošak kaznenog postupka.

Protiv te presude osobnu žalbu, kao i po branitelju, odvjetniku E. T. iz S., podnio je opt. Ž. H., a iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovljeno suđenje.

Žali se i opt. S. H., osobno, i po branitelju, odvjetniku D. S. iz S., a iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i opt. R. V., po svom branitelju N. I., odvjetniku iz S. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. & p., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili preinači i ovom optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju.

Državni odvjetnik žali se iz žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, te opt. Ž. H. i S. H., izrekne kazna zatvora u dužem vremenskom trajanju, a opt. R. V., bez primjene odredaba o ublažavanju kazne, također kazna zatvora u duljem trajanju.

Opt. Ž. H. podnio je i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, predlažući da se ta žalba odbije kao neosnovana.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP-a ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06), predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati te postupi sukladno njegovu prijedlogu, a žalbe optuženika da se odbiju kao neosnovane.

Žalbe stranaka nisu osnovane, a u povodu tih žalbi po službenoj dužnosti, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način kao pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

Na žalbe opt. Ž. H., opt. S. H. te opt. R. V. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka

U svojim žalbama optuženici naznačuju bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, s tvrdnjom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, posebno

I Kž 149/11-4

kaznenoj odgovornosti sve troje optuženika, a oni razlozi koji su dani su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni provedenim dokazima.

Pritom se u žalbi opt. Ž. H. posebno naglašava da sud prvog stupnja nije dao ocjenu vjerodostojnosti obrana opt. Ž. H. i opt. S. H. glede odlučne činjenice, čija je droga, kao i ovisnički materijal pronađen u stanu optuženika, kojeg oni zajednički koriste, kao i daljnja odlučna činjenica da li je opt. Ž. H. uopće prodavao opojnu drogu heroin opt. R. V..

Ista se bitna postupovna povreda naznačuje i u žalbi opt. S. H. tvrdnjom, da sud prvog stupnja nije proveo dokaze koje je obrana predložila na glavnoj raspravi radi utvrđivanja odlučnih, kao i kontrolnih činjenica, u vidu utvrđivanja identiteta osoba koje su označene u plavoj knjizi, te potrebe njihova saslušanja, s obzirom na tvrdnju optuženice da je vodila evidenciju kupljene droge.

U žalbi opt. R. V. ističe se bitna postupovvna povreda, tvrdnjom da nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su dani u suprotnosti su sa provedenim dokazima tijekom postupka, iz kojih ne proizlazi da bi bile ostvarene radnje zlouporabe opojnih droga za koje je ovaj optuženik oglašen krivim u vidu neovlaštene kupnje radi prodaje, te posjedovanja radi prodaje kao i same prodaje opojne droge heroina.

Suprotno izloženim tvrdnjama žalitelja, ovaj sud ocjenjuje da nije ostvarena apsolutno bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a jer je sud prvog stupnja dao cjelovite, potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, i pritom naznačio zašto ne vjeruje obranama opt. Ž. H. i opt. S. H. o vlasništvu opojne droge, nalazeći da su oboje optuženika, u inkriminiranom razdoblju iz izreke presude, djelovali zajednički kao dva neposredna supočinitelja djela, kod radnji zlouporabi opojnih droga u vidu neovlaštene kupnje radi prodaje, kao i neovlaštenog posjedovanja radi prodaje navedene opojne droge, dok je opt. Ž. H. još i neovlašteno prodavao opojnu drogu heroin.

l. 367. st.

Iako se u žalbi opt. S. H. označava apsolutno bitna postupovna povreda iz č 1. toč. 11. ZKP-a, kako je to naprijed izloženo, žalbenim prigovorom ustvari upire se na relativno bitnu postupovnu povredu iz st. 3. istog članka, smatrajući da je odbijenim dokaznim prijedlogom, ustvari povrijeđeno optuženičino pravo obrane, što je imalo utjecaja na donošenje zakonite presude.

Suprotno tome, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, izložene bitne postupovne povrede nema, neovisno o tome što iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da su opt. S. H. i opt. Ž. H. zajednički kao dva supočinitelja djela od neutvrđenih osoba kupovali veće količine opojne droge heroina, koje su onda odnosili u svoj stan u ulici …, u kojem je opt. S. H. tu drogu sortirala u manje paketiće, radi daljnje prodaje potencijalnim kupcima, i o toj neovlaštenoj prodaji i kupnji opojne droge heroina, vodila poslovnu knjigu, evidentirajući po danima kupnju droge, kupce te naplaćene iznose.

Iz izloženog proizlazi da su njezine radnje vezane za zlouporabu opojne droge odnosile na neovlaštenu kupnju radi prodaje te posjedovanje radi prodaje, bez ijedne izvršene radnje neposredne prodaje opojne droge konzumentima, već je o toj činjenici vodila samo evidenciju.

I Kž 149/11-4

Stoga je s pravom sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog obrane, da se prethodno utvrdi identitet osoba od kojih su opt. Ž. H. i opt. S. H. kupovali opojnu drogu, istu neovlašteno posjedovali radi daljnje prodaje (a opt. Ž. H. još i prodavao), jer se u suštini radi o nevažnom dokaznom prijedlogu u odnosu na opt. S. H. kojoj se niti optužnim aktom ne stavlja na teret neovlaštena prodaja, a niti je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da bi ova optuženica bilo kome opojnu drogu prodavala, pa nema ni relativno bitne postupovne povrede iz čl. 367. st. 3. ZKP-a.

Žaleći se iz iste žalbene osnove opt. R. V. ustvari upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje vezano za radnju neovlaštene prodaje opojne droge heroina N. Ž., kao i kupnju radi daljnje prodaje iste opojne droge od opt. Ž. H., zbog čega će u odnosu na te žalbene osnove biti odgovoreno u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz svega izloženog proizlazi da nije ostvarena apsolutno bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, kao ni iz st. 3. istog članka, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu nađene ni one bitne postupovne povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Na žalbe opt. Ž. H., opt. S. H. te opt. R. V. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

Žaleći se iz navedenih žalbenih osnova, sve troje žalitelja osporava radnju neovlaštene prodaje opojne droge heroina od strane opt. Ž. H. opt. R. V. u količini od 1,35 grama heroina pakiranu u 8 manjih paketića, te istovremeno ostvarivanje radnje zlouporabe opojne droge neovlaštenom kupnjom radi prodaje iste količine od strane opt. R. V.. Pritom sud prvog stupnja posve ispravno ocjenu kaznene odgovornosti opt. Ž. H. za navedenu radnju neovlaštene prodaje temelji na sadržaju obrane opt. R. V. u istrazi, u kojoj ovaj jasno i precizno naznačuje da je prethodno dogovorio sa opt. Ž. H. kupnju i cijenu navedene količine opojne droge i pritom detaljno opisuje situaciju u kojoj je došlo do primopredaje opojne droge, kao i činjenicu da ga je pri izlazu zaskočio djelatnik policije, zbog čega je on tu opojnu drogu i odbacio.

Za daljnju pravilnu ocjenu kaznene odgovornosti optuženika, kako to s pravom zaključuje i sud prvog stupnja, bitna je ocjena kontradiktornosti obrane opt. Ž. i S. H. s jedne strane, te izmijenjene obrane opt. R. V. na glavnoj raspravi, o toj važnoj činjenici s druge strane, pri čemu svatko od troje optuženika različito opisuje situaciju tko je sačekao u hodniku opt. R. V., uz tvrdnju da mu je ta količina opojne droge samo predana bez ikakve naplate, iz razloga što je izazvao incidentnu situaciju došavši tražiti zaostali dug od opt. Ž. H..

Cijeneći dakle vjerodostojnim obranu opt. R. V. u istrazi, kontradiktornost obrana sve troje optuženika, a posebno opt. R. V. na glavnoj raspravi, kao i činjenicu da je pored one količine koju je opt. R. V. kupio od opt. Ž. H., u stanu optuženika pronađena još ista takova količina, također zapakirana u osam manjih paketića, sve to jasno ukazuje da je radnju neovlaštene prodaje izvršio upravo opt. Ž. H., kako to s pravom zaključuje i sud prvog stupnja.

I Kž 149/11-4

Na potpuno i pravilno utvrđenje ove odlučne činjenice nadalje također ukazuje provedeno komparativno vještačenje opojne droge heroina, i to one količine koja je oduzeta od opt. R. V., kao i one količine opojne droge heroina koja je pronađena u stanu opt. Ž. H. i opt. S. H., pri čemu je nedvojbeno utvrđeno, provedenim vještačenjem, da se radi o opojnoj drogi istog kemijskog sastava, istog omjera heroina kao i istog omjera punila, pa se dakle radi o opojnoj drogi nabavljenoj iz tog izvora. Tim je ujedno i odgovoreno na žalbene navode opt. Ž. H., kao i na dio žalbenih navoda opt. R. V. vezanih za radnju neovlaštene kupnje radi prodaje navedene količine opojne droge heroina.

Za ocjenu kaznene odgovornosti opt. S. H., suprotno žalbenim navodima ove žaliteljice, odlučujuća su bila ona činjenična saznanja koja proizlaze iz tzv. plave knjige u kojoj je ona vodila evidenciju kupljene i prodane opojne droge heroina kroz vremensko razdoblje od 1. siječnja 2008. do 11. listopada 2009. godine. Uz navedeno u stanu opt. S. H. i opt. Ž. H. pronađena je i veća količina predmeta koji služe za pripremanje i odmjeravanje opojne droge, kako to proizlazi iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, ali i količina od 3,99 grama opojne droge heroina koju je ova optuženica dragovoljno izručila djelatnicima policije, prije radnje pretrage, iz sobe koju ona koristi u zajedničkom stanu optuženika.

Cijeneći stoga kriminalno razdoblje u kojem su optuženici, brat i sestra H. djelovali (kriminalno razdoblje opt. Ž. H. umanjeno je za ono vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne zatvora po ranijoj pravomoćnoj presudi, kao i vrijeme koje je proveo na brodu S. p. d.o.o.), ali i činjenicu da je komparativnim vještačenjem sve opojne droge heroina pronađene u stanu optuženika, i to količine od 3,99 grama opojne droge koju je opt. S. H. predala u „kinder jaju“ dragovoljno djelatnicima policije, te količina od 1,30 grama upakirana u 8 manjih paketića, koja je sva droga istog kemijskog sastava, jasno ukazuje da su oba optuženika djelovala zajedno, kao dva neposredna supočinitelja djela u radnjama zlouporabe droge neovlaštenom kupnjom radi prodaje te posjedovanja radi prodaje opojne droge heroina.

Pritom s pravom sud prvog stupnja zaključuje da je dio te opojne droge bio namijenjen opt. S. H. radi vlastite konzumacije, cijeneći u tom sklopu psihijatrijski nalaz dr. sc. G. D., prema kojem je kod ove optuženice u vrijeme počinjenja djela postojala blaga ovisnost o opojnoj drogi, sve do vremena prestanka uzimanja Subotexa u pritvorskim uvjetima, kada je ta ovisnost nestala.

Nije stoga u tom dijelu osnovana žalba opt. Ž. H. i opt. S. H. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

U žalbi opt. R. V. osporava se radnja neovlaštene prodaje opojne droge heroina u količini od 0,17 grama heroina svjedokinji N. Ž.. Pritom se ovaj optuženik poziva na sadržaj svoje obrane o toj činjenici u istrazi i na glavnoj raspravi, tvrdnjom da je navedenu količinu opojne droge dao svjedokinji kao uslugu prijevoza.

Suprotno tome, iz sadržaja iskaza svjedokinje N. Ž. u istrazi (stranke su suglasno predložile da se taj dokaz na glavnoj raspravi pročita), navedena je svjedokinja jasno opisala okolnosti, kao i situaciju u kojoj je izvršena kupnja opojne droge heroina u navedenoj količini. Pritom je svjedokinja jasna da je odmah nakon predaje navedene količine opojne droge isplatila opt. R. V. iznos od 100,00 kn, kojeg je on pospremio u džep. Tek potom ju je zamolio za uslugu prijevoza, što je ona pristala i odvezla optuženika iz V. u ulicu ….

I Kž 149/11-4

Ne radi se dakle ni o kakvoj čašćenju navedene svjedokinje za uslugu prijevoza, već o radnji neovlaštene prodaje, kako to proizlazi iz svjedočkog iskaza svjedokinje N. Ž., koja je ispred zgrade u … zatečena po djelatnici policije sa navedenom količinom opojne droge, koju je ona dragovoljno izručila. Komparativnim vještačenjem je utvrđeno na nedvojbeni način da droga koju je navedena svjedokinja dragovoljno izručila policiji je istovjetna po svom kemijskom sastavu s onom drogom koju je odbacio opt. R. V. ispred zgrade u ….

Nije stoga ni u tom dijelu osnovana žalba opt. R. V. zbog pogrešno i nepotpuno, a ustvari samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

U žalbi opt. S. H. ističe se i povreda kaznenog zakona, tvrdnjom da se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona, pri čemu žaliteljica smatra da iz utvrđenih činjenica proizlazi da je ona samo neovlašteno posjedovala navedenu količinu opojne droge za vlastite potrebe i time ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a.

Suprotno tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema izložene povrede kaznenog zakona, jer je na optuženicu i njeno djelo, sukladno činjeničnim utvrđenjima iz izreke presude, primijenjen zakon koji se jedino mogao primijeniti u citiranoj zakonskoj odredbi čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., kojom se inkriminiraju radnje neovlaštene kupnje radi prodaje, te posjedovanja radi prodaje opojne droge heroina.

Nije stoga ni u tom dijelu osnovana žalba opt. S. H..

Na žalbu državnog odvjetnika te opt. S. H. i opt. R. V. zbog odluke o kazni te opt. Ž. H. iz iste žalbene osnove (čl. 382. ZKP-a).

Žaleći se iz žalbene osnove odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani opt. Ž. H. izričući mu kaznu nešto višu od zakonskog minimuma propisanog za odnosno kazneno djelo, a opt. S. H. na samoj donjoj granici zakonskog minimuma, dok je prema opt. R. V. primijenio odredbe o ublažavanju kazne, izričući mu kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma, propisanog za odnosno kazneno djelo, iako za to nije bilo razloga.

Žaleći se iz iste žalbene osnove, opt. S. H. nalazi, da sud prvog stupnja nije cijenio olakotnim njeno sudjelovanje u Domovinskom ratu, kao i djelomično priznanje djela, te činjenicu da je opojnu drogu kupovala i posjedovala radi vlastite konzumacije, dok neosnovano sud prvog stupnja uzima da je navedena kriminalna djelatnost ostvarena u duljem vremenskom periodu.

Opt. R. V. žaleći se iz iste žalbene osnove, smatra da njegovu kaznu zatvora treba maksimalno ublažiti, već i zbog činjenice da je dugogodišnji ovisnik o opojnim drogama, ranije osuđivan za najblaži oblik ovog kaznenog djela vezanog za zlouporabu opojnih droga, radnjom neovlaštenog posjedovanja vrlo male količine marihuane i Oxazepama, koje okolnosti opravdavaju izricanje blaže kazne zatvora.

I Kž 149/11-4

Opt. Ž. H. se izričito ne žali na navedene žalbene osnove odluke o kazni, ali njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju čl. 382. ZKP-a sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji.

Ocjenjujući stoga osnovanost i zakonitost odluke o kazni, povodom žalbi stranaka ovaj drugostupanjski sud nalazi, da je sud prvog stupnja posve ispravno cijenio sve okolnosti koje su bile od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude blaža ili teža za počinitelje. U tom sklopu je kod opt. Ž. H. i opt. S. H. posebno cijenio duljinu trajanja kriminalnog perioda u kojem su ovi optuženici neovlašteno kupovali radi prodaje, sortirali opojnu drogu heroin i istu posjedovali također radi prodaje, o čemu je opt. S. H. vodila preciznu evidenciju u plavoj knjizi sve tako nabavljene opojne droge, što samom djelu daje posebnu težinu.

Uz navedeno, opt. Ž. H. je u dva navrata osuđivan za osnovni oblik kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, dok je opt. S. H. do sada neosuđivana osoba. Od olakotnih okolnosti cijenjene su obiteljske prilike oba optuženika, i to kod opt. Ž. H. okolnost da je otac malodobnog djeteta za kojeg ima obavezu uzdržavanja, a opt. S. H. je majka punoljetnog djeteta, te baka troje unučadi, dok je sud prvog stupnja imao saznanja da je ova optuženica sudjelovala u Domovinskom ratu, ali tu okolnost posebno nije cijenio.

Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, cijeneći sve tako utvrđene okolnosti, kao i okolnosti konkretnog slučaja, primjereno je bilo opt. Ž. H. izreći kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a opt. S. H. u trajanju od tri godine, imajući pritom u vidu težinu djela, kao i stupanj kaznene odgovornosti ovih optuženika, zbog čega će se tako izrečenim kaznama moći ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ- a.

Nisu stoga osnovane žalbe opt. S. H. te opt. Ž. H. zbog odluke o kazni (čl. 382. ZKP- a), ali ni žalba državnog odvjetnika, jer je sud prvog stupnja u dovoljnoj mjeri kod odmjere visine kazne ovim optuženicima cijenio težinu djela, koja se ogleda u duljini trajanja ove kriminalne djelatnosti, kao i u vođenju evidencije za sve tako kupljene i prodane opojne droge.

Kod odmjere kazne opt. R. V. posve je ispravno sud prvog stupnja imao u vidu da kod ovog optuženika, sukladno provedenom psihijatrijskom vještačenju, da još uvijek postoji psihička ovisnost o opojnim drogama, neovisno o tome što je, prema medicinskoj dokumentaciji Zatvora u S., njemu ukinuta terapija Heptanonima. Izložena okolnost, uz obiteljsku situaciju optuženika, koji je otac maloljetnog djeteta za kojeg ima obvezu uzdržavanja te činjenice da je zaposlen, kojim okolnostima je u cjelini sud prvog stupnja dao značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti, nalazeći opravdano da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane, izričući mu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, pa nisu u tom dijelu osnovane žalba državnog odvjetnika ni ovog optuženika zbog odluke o kazni.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. t. 1. ZKP-a ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja izričući sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. st. 1. i 2. KZ-a, prekoračio ovlasti koje ima po zakonu (čl. 368. toč. 5. ZKP-a) kod određivanja vremena trajanja te mjere, zbog čega je ovaj sud intervenirao preinačenjem prvostupanjske presude u tom dijelu, određujući vrijeme trajanja mjere

I Kž 149/11-4

temeljem čl. 75. st. 3. KZ-a na način da ista može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

S obzirom na sve naprijed izloženo, presuđeno je na temelju čl. 390. st. 1. i 2. te čl. 387. ZKP-a kao u izreci.

U Zagrebu, 24. ožujka 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.