Gžzp-91/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 91/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja B. S. iz Z.,kojeg zastupa punomoćnica N. T. odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gzp-298/06-6 od 05.veljače 2007., dana 03.svibnja 2007.

r i j e š i o j e :

Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gzp-298/06-6 od 05. veljače 2007.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gzp-298/06-6 od 5.veljače 2007. prihvaćen je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku,u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-7320/05. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnijela protustranka zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. točka 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijano rješenje u skladu žalbenih navoda preinači.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U postupku je utvrđeno da je predlagatelj 16.ožujka 1995 podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu radi isplate, koja je zaprimljena pod poslovnim br.P-2064/95.

Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predlagatelj je podnio 21.lipnja 2006.,a odluku o zahtjevu prvostupanjski sud je donio 05.veljače 2007.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetni postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina,deset(10) mjeseci i devetnaest (19) dana ,te u relevantnom razdoblju razmatranja devet(9) godina i tri(3) mjeseca.,što predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku . Radi se predmetu koji nije pravomoćno okončan,nema elemente složenosti,a čijoj duljini trajanja nije doprinio predlagatelj.

Kako je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, dosuđena mu je primjerena naknada ,pri čemu je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti,uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Izloženi zaključak se može prihvatiti.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se ,u pravilu,razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u do donošenja odluke u ovom postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku. Međutim za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja,u konkretnom slučaju,a budući da je tužba sudu podnesena 16.ožujka 1995.,tj. prije nego je na snagu stupio Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst,8/99-ispravak i 14/02)razdoblje razmatranja uzima se ono nakon stupanja na snagu tog Zakona( stupio na snagu 5.studenog 1997) i zato teče od 06.studenog 1997.,pa do 05.veljače 2007.kada je donesena prvostupanjska odluka u postupku zaštite za suđenje u razumnom roku.

To razdoblje iznosi devet(9)godina i tri(3) mjeseca,pa takva duljina trajanja postupka predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku,ovo pogotovo jer se prema ocjeni ovog suda ne radi se o složenom predmetu,koja okolnost bi mogla opravdati duljinu trajanja postupka,a niti je predlagatelj svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja sudskog postupka. I visinu naknade prvostupanjski sud je odmjerio imajući u vidu sve okolnosti ,posebno gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj,slijedom čega je na potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 27.st.1 i 28.st.1 Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05 i 16/07).

Stoga je temeljem odredbe članka . 380. toč. 2. ZPP u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21.bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) valjalo riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. svibanj 2007.

SUTKINJA:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.